Utakmica za Tadićev štos u Minhenu: Samo je pobeda Srbije protiv Slovenije opcija, a uvređeni kapiten sada ima reč i na terenu 1Foto: Pedja Milosavljevic/STARSPORT

Piksijeva sentenca „mi jesmo izgubili, ali nismo poraženi“, kojom je po povratku sa Svetskog prvenstva potkraj 2022. izmerio domet fudbalske reprezentacije Srbije u Kataru, primljena je onda i s podsmehom.

Kako, bre, nismo poraženi kad je uz dva poraza (Brazil, Švajcarska) i proćerdana prednost od dva gola u tri minuta protiv Kameruna, kojeg smo držali za najslabijeg protivnika, uzimana za neuspeh, pitali su se fudbalski zaljubljenici među nama.

Za selektorova ukazivanja da su državni tim sputavali zla kob povreda i „spoljni faktori koji su dočekali svojih pet minuta“ malo je ko imao razumevanje.

Bi šta bi.

Da li se reprezentacija zaista prekalila u Kataru?

S iskustvom s prvog mundijala u arapskom svetu Dragan Stojković je doveo Srbiju i na drugo veliko takmičenje uzastopce, što se našem fudbalu nije desilo skoro četvrt veka.

Samo po sebi je značajno da je nacionalna selekcija ponovo uhvatila mesto među najboljima, ali kad je u pitanju sport koji nas najviše zaokupljuje, ovde ne važi olimpijsko geslo da je važno učestvovati.

Ili važi polovično.

Dovoljno bi bilo i učestvovati ako se učešće sagledava samo kroz priliku da se nađemo oči u oči s velesilom kakva je u Kataru bio Brazil, a na Evropskom prvenstvu u Nemačkoj Engleska.

Pošto su u sudaru s takvim alama svetskog fudbala očekivanja manja, manje je i razočaranje od poraza, a ako je u strahu da ne budemo pregaženi poraz minimalan, kao s 2:0 protiv reprezentacije koju fakultativno zovemo „karioke“ ili s 1:0 kao onomad u Gelzenkirhenu, kažemo da je to sasvim prihvatljivo.

Utakmica za Tadićev štos u Minhenu: Samo je pobeda Srbije protiv Slovenije opcija, a uvređeni kapiten sada ima reč i na terenu 2
Foto: EPA-EFE/GEORGI LICOVSKI

Iz razvoja događaja u duelu s Gordim Albionom, jednim od vodećih favorita za fudbalski Mon Blan, to deluje i prihvatljivije.

Niti je naš tim prošao kroz toplog zeca, kako su se mnogi pribojavali, a neki s velikom sigurnošću i predviđali, niti je bio u podređenoj ulozi kao sve vreme pred Brazilcima.

Kontradikcija „mi jesmo izgubili, ali nismo poraženi“ primerenije može da legne upravo u ovoj prilici.

Ako je to Piksi video kao neupadljivi plod iz upadljive nedorečenosti u Kataru, onda se može priznati da se reprezentacija na Mundijalu prekalila za čvršće držanje u okršaju s moćnima i da se u nastavak turnira ide ohrabrenije i među reprezentativcima i u fudbalskoj javnosti nego što je to bilo pre nepune dve godine.

Više ne važi olimpijsko načelo o učestvovanju

I onda i sada, pošto je utakmica s najjačim prošla, za Srbiju počinje prvenstvo sa realnim šansama.

I počinje negiranje olimpijskog načela jer postaje važnije pobediti.

Grupa nam je i po kvalitetu rivala i po rasporedu mečeva preslikani Katar.

Onda je drugi meč bio protiv Kameruna, a danas, u 15 časova na Bajernovom stadionu u Minhenu, s njegovim evropskim pandanom.

Sada imamo klasičnu basnopisnu situaciju o zmijama i gušteru.

Znamo da imamo bolje igrače od Slovenije, a imamo li i bolji tim koji će biti kadar da prednosti i stvori i da je sačuva.

Onaj čuveni remi protiv Slovenaca 3:3 dvehiljadite, u prvom odmeravanju snaga između bivših buktinja iz jugoslovenskog državnog grba, smatran je veličanstvenim jer su „plavi“ u belgijskom gradu Šarlroa bili prežaljeni posle vođstva suparnika s 3:0 i s igračem manje u polju (neposredno posle trećeg gola isključen Siniša Mihajlović), ali nisu digli ruke od borbe.

Onih 3:3 s Kameruncima, koji našu odbranu hvataju na spavanju dok neprijatelj prelazi reku, primljen je s gorčinom pošto je izgledalo da su vrata pobede široko otvorena.

I onih 2:2 sa Slovencima na ljubljanskim Stožicama u Ligi nacija pre dve godine nije nas usrećilo jer je prođerdano vođstvo s 2:0.

Danas definitivno iz našeg ugla nije utakmica u kojoj bi bod bio, što se kaže, kao kuća ili zlata vredan.

Ceniće se samo pobeda i žarki doprinos da se ona izvojuje.

Umorni smo mi više od kalkulisanja šta će biti ako u poslednjem kolu, a sledi nam meč s Danskom 25. juna takođe u Minhenu (21 čas), naši fudbaleri učine ovo, a drugi u našu korist ono.

Slovenci očas zgrabe prst

Nama danas, nasred takmičenja u grupi, treba pobeda kakva je ostvarena protiv Nemačke na Svetskom prvenstvu u Južnoj Africi 2010. S takvim podvigom momentalno je bilo zaboravljeno kako bridi šamar od Rajevčeve Gane na početku, a očekivanja su porasla.

Daj da mi danas savladamo Slovence, a posle ćemo da bistrimo kako ćemo s Danskom da nam ona ne bi bila Australija na afričkom tlu.

A da bismo pobedili, moramo da budemo bolji nego Danska protiv Slovenije i da u visokom ritmu kontrolišemo razvoj događaja na terenu sve vreme.

Jednostavno, ne sme da se ponovi još jedno Piksijevo zapažanje posle Katara: „Ako se računa 60-65 minuta, bili bismo prvaci. Na žalost, igra se 90 plus“.

Slovenija je u drugom poluvremenu poslala upozoravajuću sliku. Ako joj se u njenim motivisanim naporima da prst, hoće ona i ruku do lakta jer ima napadačke uzdanice za taj ugriz, pre svega u golgeterima Šporaru i Šešku. Danci, koji su na poluvreme otišli s prednošću, ostali su samo bez prsta – 1:1.

Utakmica za Tadićev štos u Minhenu: Samo je pobeda Srbije protiv Slovenije opcija, a uvređeni kapiten sada ima reč i na terenu 3
Foto: EPA-EFE/RONALD WITTEK

Meč za „desetku“

Ritam koji je Slovenija nametnula u drugom delu utakmice bio je žestok kao engleski do Belingemovog pogotka u 13. minutu, koji beše i pobedonosni. Slovenci su za drugih 45 minuta dali više nego Englezi nadalje.

Jedna dilema u našem timu je otklonjena, a bila je Piksijev veliki promašaj u prvoj utakmici.

Po levoj strani špartaće Filip Mladenović, koji je trebalo da počne i protiv Engleske, a ne da se ide u eksperiment s rovitim i nespremnim njegovim imenjakom Kostićem, koga su napori koštali povrede potkraj prvog poluvremena i završenog učešća na Evropskom prvenstvu.

Kapiten Dušan Tadić, uvređen što na prvom meču nije igrao od početka, po najavama dobiće tu priliku, a Sergej Milinković Savić se seli na klupu.

Zbog trećeg poluvremena posle susreta s Engleskom upravo će u Tadića biti uperene sve oči.

On mora da izdrži pod teretom da se sada od njega i više očekuje da bude pravovremeni paker za golgeterski osećaj Aleksandra Mitrovića i Dušana Vlahovića i prava „desetka“ koju nosi na velikoj sceni.

Tadić u Minhenu mora da ima štos.

Naravno, i da zadnji vezni dobijaju ničije lopte na sredini terena, a da trojna odbrana opet bude na visini zadatka jer o njenom držanju protiv Engleske možda i prvi put nije bilo reči zamerke.

Najnovije informacije o dešavanjima na Evropskom prvenstvu u fudbalu čitajte na stranici EURO 2024.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari