Koliko Hrvatska, BiH, Srbija i CG ulažu u sport: Finansiranje klubova, nagrada, penzija, infrastrukturne investicije

Hrvatska: Ukupna ulaganja oko 200 miliona evra

Unatoč činjenicama da je po ulaganju u sport Hrvatska pri dnu ljestvice zemalja Europske unije, sportaši iz „Lijepe naše“ i dalje su visoko konkurentni u svjetskom sportu i kao takvi izazivaju divljenje. Jer, po svojim dometima su nerijetko i ispred nekih zemalja (nerijetko i većih) koje ulažu više pa se mnogi promatrači pitaju u čemu je tajna.

A nju treba prije potražiti u psihofizičkom talentu hrvatskog čovjeka i entuzijazmu struke nego u sustavu sporta za kojeg se ne može reći da ne postoji ali sigurno nije toliko dobar koliko bi to nekome sa strane moglo izgledati.

Ono što je svakako dobro jest da se vladajući ne zanose činjenicom da smo dobri i unatoč niskim ulaganjima pa ne rezoniraju u stilu „zašto bismo odvajali za sport kad nam ionako dobro ide“. Štoviše, treba primjetiti da državna ulaganja rastu o čemu najbolje govore brojke koje su nam predočene iz Ministarstva turizma i sporta. A one kažu da je u hrvatski sport 2016. godine uloženo 215 milijuna kuna (28,5 milijuna eura) a da je ta svota u 2022. godini 438 milijuna kuna (58 milijuna eura).

Raspodjela spomenutih sredstava za 2022. izgledala je ovako – da su krovna sportska udruženja dobila 292 milijuna kuna (38,6 milijuna eura), da je na sportsku infrastrukturu otišlo 80 milijuna kuna (10,6 milijuna eura), na velike sportske manifestacije 29 miljuna kuna (3,8 milijuna eura), na lokalni sport 18 milijuna kuna (2,4 milijuna eura) i akciju obuke neplivača ( „Hrvatska pliva“) tri milijuna kuna (400 tisuća eura).

A prve projekcije za predolimpijsku 2023. kažu da će ta svota, zahvaljujući odredbama upravo donesenog novog Zakona o sportu, iznositi više od pola milijarde kuna odnosno oko 70 milijuna eura. Na nacionalne stipendije za vrhunske sportaše prve, druge i treće kategorije bit će utrošeno 23 milijuna kuna (tri milijuna eura) a na mirovinsko i zdravstveno za vrhunske sportaše prve kategorije (samo oni na to imaju pravo) devet milijuna kuna (1,2 milijuna eura).

Novost u Zakonu je ta što će država pomagati lokalnom sportu – kroz županijske sportske zajednice klubovima u najnerazvijenijim dijelovima i onima koji najmanje ulažu u sport – za trenere i opremu (lopte, strunjače…) za djecu i mlade do 18 godina. Novost je i što će od sada pravo na trajnu naknadu – osim sportaša osvajača medalja na olimpijskim, paraolimpijskim i olimpijskim igrama gluhih – to pravo imati i treneri koji su ih do toga doveli i to u visini od dva milijuna kuna (260 tisuća eura).

A za razliku od sportaša olimpijskih medaljaša, koji to pravo stječu sa napunjenom 45. godinom života, u trenerskom slučaju to stupa na snagu s njihovom 55. godinom života. Jer, trenerske karijere puno duže traju nego one od sportaša.

Ukupno ulaganje središnje države i svih jedinica lokalne i regionalne razine je trenutno veće od milijardu i pol kuna odnosno 200 milijuna eura. A pored lokalnih stipendija u toj svoti su i godišnje državne nagrade za vrhunska sportska dostignuća – za medaljaše s najvećih svjetskih natjecanja – koje iznose između 12 i 16 milijuna kuna odnosno u rangu od 1,6 do 2,2 milijuna eura.

Dakako, najveće nagrade dobijaju osvajači olimpijskih medalja pa tako medaljaši u pojedinačnim sportovima dobiju za zlato 208.000 kuna (27.500 eura), za srebro 130.000 kuna (18.400 eura) i za broncu 92.000 kuna (12.200 eura). Isto toliko dobiju i sportaši članovi ekipe a nagrađeni bivaju i njihovi izbornici, za zlato 170.000 kuna (22.500 eura), za srebro 92.000 kuna (18.400 eura) a za broncu 72.000 kuna (9.530 eura).

Nagrađeni za uspjeh bivaju i sportaši (i njihovi stručni stožeri) i za odličja na svjetskim i europskim prvenstvima u olimpijskim i neolimpijskim sportovima, srazmjerno frekvenciji velikih natjecanja jer neki sportovi imaju svjetska i europska prvenstva svake dvije a neki svake godine.

Valja napomenuti i akciju započetu 2017. godine kada je pokrenuto državno subvencioniranje školarina za vrhunske sportaše kroz što je dosad prošlo više od 200 sportaša i to godišnje iznosi dva milijuna kuna (260 tisuća eura).

Svjesni da zbog veličine događaja, dimenzija države i nedostatne infrastrukture, Hrvatska nikad neće moći biti domaćin Olimpijskih igara ili Svjetskog nogometnog prvenstva, u hrvatskoj Vladi ulažu u velike sportske manifestacije manjih gabarita kao što su Prvenstvo Europe u vaterpolu održano ove godine u Splitu koje je država pomogla sa 7,5 milijuna kuna. A jednako vrijednu potporu su dobili i organizatori jedne od utrka Svjetskog prvenstva u reliju (WRC). Dakako, od financijske pomoći nisu izuzeti ni organizatori standardnih natjecanja kao što su utrka Svjetskog skijaškog kupa na Sljemenu (Snježna kraljica) ili pak atletski Hanžekovićev memorijal, atletski miting kategorije Continental Tour Gold.

Sa svim tim kretanjima, čini se, zadovoljan je i prvi čovjek hrvatskog sporta, dugogodišnji predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša:

– Treba priznati da postoji tendencija rasta državnih ulaganja u sport pa smo zahvaljujući tome ove pandemijske godine uspjeli premostiti na zadovoljavajući način. Vlada je pomogla klubovima i zaposlenima u sportu i na one koji žive od sporta to se nije odrazilo. Mi smo uspjeli izvršiti sve naše obveze prema našem proračunu i korisnici će dobiti sve što je bilo predviđeno.

Dakle, ja ne vidim da na razini nacionalnih saveza postoje ozbiljni problemi i svi naši problemi se svode na klubove i nezadovoljavajuću i derutnu sportsku infrastrukturu s čime se HOO ne bavi. A problem klubova treba rješavati i putem korištenja europskih fondova.

Zadovoljan je Mateša, iako ne potpuno, i sa novim Zakonom o sportu.

– Zakon je velik iskorak i otvara mogućnosti koje dosad nisu postojale a to je prije svega angažman resornog ministarstva prema lokalnom sportu, u kontekstu korištenja europskih fondova za obnovu i izgradnju infrastrukture. Ono što još treba poduzeti jest ulaganje u sport učiniti atraktivnim s poreznog motrišta. A to je možda i najbitnije rješenje za situaciju s klubovima.

BiH: Fudbal je barometar društva

Zakon o sportu Bosne i Hercegovine je pitanje na kojem se već godinama lome koplja sportskih kolektiva, političkih stranaka, sportskih analitičara te na koncu i samih navijača i ljubitelja sporta.

Postoje, baš kao i o svakom drugom bh. pitanju, oprečna mišljenja šta nije dobro. Preovladavajuće je da najveći problem sporta predstavlja nemogućnost privatizacije sportskih kolektiva, tako da funkcionišu kao dionička društva, već su definisani kao udruženja građana, kojima ne može upravljati vlasnička struktura. Na taj način teško je privući investitore voljne da podrže rad klubova većim novčanim sredstvima, jer je vlasnička struktura nejasna i ne postoje garancije da će u budućnosti imati mogućnost autonomnog donošenja odluka i povrata investicije.

Zakonska regulativa je zapravo u velikoj mjeri nalik na onu iz bivše države, ali osim rijetkih izuzetaka, ne postoje državne ili privatne kompanije koje imaju obavezu ili osjećaju društvenu odgovornost da osiguraju dugoročno stabilno finansiranje lokalnih sportskih kolektiva ili uspješnih individualaca.

Klubove nerijetko finansiraju lokalni nivoi vlasti, koji ujedno i uspostavljaju upravljačke strukture, pa je sprega sa politikom izuzetno snažna, a dodjeljivanje sredstava često se vrši po stranačkoj liniji. Takvih je primjera bezbroj i nisu ograničeni na specifičan sport, a dugoročna stabilnost takvih kolektiva je vrlo upitna i obično im egzistencija bude ugrožena kod promjena struktura vlasti.

Niko suštinski nema obavezu da finansira sport, a složena politička situacija i koncept nacionalnog ključa, koji je u sportu jasno izražen, vežu ruke i onima koji bi htjeli nešto učiniti. Iz godine u godinu, pojedine reprezentacije se formiraju i ponovo rasformiraju.

Situacije poput ovogodišnje, kada je košarkaška reprezentacija BiH umalo propustila nastup na Evropskom prvenstvu zbog nedostatka novca, nikoga ne iznenađuju. Radi se o drugoj najpopularnijoj reprezentaciji, odmah iza fudbalske. Ako ne postoji dovoljno novca i volje da se ona finansira, onda one u manjim sportovima praktično vode beznadežnu bitku.

Promjena zakona o sportu prema drugim, manje glasnim mišljenjima, ne bi donijela ništa bez kompletne promjene odnosa prema sportu. U prilog ovim tvrdnjama ide i činjenica da neki fudbalski kolektivi, poput FK Sarajevo ili FK Tuzla City, imaju finansijere koji su de facto vlasnici, mada to nisu na papiru.

U konkretnom primjeru FK Sarajevo, to je omogućeno kroz promjenu klupskog statuta 2012. godine, kojom je mjesto u klupskoj skupštini vezano za kupovinu upravljačkih uloga. Drugim riječima, odluke o klubu donosi onaj ko ga finansira, a taj primjer pokazuje da mogućnosti za pronalaskom investitora ipak postoje i unutar trenutnog zakonskog okvira.

Sarajevo se kroz ovakvu promjenu jeste stabilizovalo, ali nije ostvarilo očekivani iskorak i nije uspjelo ostvariti dominaciju u bh. fudbalu. Ovaj klub ima najveći budžet u BiH od svih sportskih kolektiva, ali njegovih 10 miliona KM godišnje (oko 5 miliona eura) svakako nije dovoljno za ozbiljan iskorak na međunarodnoj sceni.

Pretpostavke za takvo što bh. sport zaista nema. Od infrastrukture, preko nedostatka sredstava pa sve do samog odnosa prema sportu kao jednom od državnih simbola. Kako je volio reći pokojni Ivica Osim:“Fudbal je barometar društva. Kakvo je stanje u društvu, takav se i fudbal igra.“ Mogla bi se ova Osimova misao primijeniti na kompletan sport u BiH, a rezultat bi bio isti. Sport je zaista dobro ogledalo društva. I ne treba nas čuditi što je loš.

Srbija: Za sport iz budžeta oko 140 miliona evra u 2023. godini

Deficit budžeta Srbije biće smanjen sa 3,9 u ovoj na 3,3 odsto BDP-a u 2023. godini. U okviru ovog smanjenja manjka u državnoj kasi jedna od oblasti čiji prihodi su najviše skresani je sport. Za Ministarstvo sporta je u budžetu za 2023. godinu koji se nalazi u Skupštini i očekuje usvajanje izdvojeno 4,93 milijarde dinara ili oko 42 miliona evra.

Budžet ovog ministarstva biće manji od ovogodišnjeg za čak 34 odsto od 7,5 milijardi dinara (63,9 miliona evra) potrošenih u ovoj godini. Stavka razvoj sistema sporta smanjena je za 1,3 milijarde dinara, ali su izdaci za plate povećani sa 33,2 miliona na 38,65 miliona dinara.

U 2022. godini Srbija je organizovala svetsko prvenstvo u veslanju i svetsko prvenstvo u rvanju za šta je izdvojila ukupno 685 miliona dinara ili 5,8 miliona evra.

Pored ova dva takmičenja, smanjena je i stavka programi međunarodnih i nacionalnih sportskih takmičenja sa 493,35 miliona dinara ili 4,2 miliona evra u ovoj na svega 150 miliona dinara (1,2 miliona evra) u narednoj godini.

Za razvoj sportske infrastrukture biće izdvojeno 66,6 miliona dinara ili 567.000 evra , što je smanjenje od 3,3 miliona dinara u odnosu na ovu godinu.

Izdaci za ustanove u oblasti fizičke kulture biće smanjeni sa 969.8 miliona dinara (8,25 miliona evra) u ovoj na pet miliona evra u 2023. godini. Budžetska davanja za sport u 2023. godini iznosiće 0,38 odsto ukupnog budžeta.

U odnosu na broj stanovnika kojih prema proceni Republičkog zavoda za statistiku ima 6.797.105, za sport se iz budžeta izdvaja svega 725 dinara po stanovniku (6,17 evra).

U budžet Ministarstva sporta doduše nisu uključene investicije koje se planiraju za izgradnju stadiona po Srbiji kao ni nacionalnog stadiona.

Za Nacionalni stadion će naredne 2023, kao i 2024. i 2025. godine biti izdvojeno po sedam milijardi dinara, odnosno po 60 miliona evra, a ukupno 180 miliona evra u naredne tri godine.

Takođe, u okviru Ministarstva za kapitalna ulaganja biće izdvojeno pet milijardi dinara ili 43,3 miliona evra za izgradnju sportske infrastrukture. Za 2024. i 2025. godinu planirano je za sportsku infrastrukturu iz budžeta ovog ministarstva izdvajanje od 4% odnosno 38,3 miliona evra.

Ovo ne uključuje davanja lokalnih samouprava za sport na lokalnom nivou.

Jedan od kanala kojim država finansira sport, a pre svega najveće sportske klubove su državna i javna preduzeća.
Na dresovima najvećih košarkaških i fudbalskih klubova nalaze se po pravilu Telekom Srbija u većinskom državnom vlasništvu, EPS ili NIS, u kom država ima vlasništvo oko 30 odsto.

Crna Gora: Ministarstvu sporta za sledeću godinu tek 0,27 odsto iz budžeta

U državi koja ima vjerovatno najgoru fudbalsku infrastrukturu u Evropi i u kojoj političari često vole istaći da su sportisti njeni najbolji ambasadori, rekonstrukcija zapadne tribine stadiona Fudbalskog kluba Sutjeska u Nikšiću predstavlja jedinu višemilionsku kapitalnu investiciju u okviru sporta koja će se platiti iz budžeta Crne Gore za narednu godinu.

Predlogom budžeta za 2023. godinu ukupna izdvajanja za sport kroz tekuću budžetsku potrošnju i kapitalne investicije predviđena su na oko 13 miliona eura. Od tog novca za Ministarstvu sporta će se dati 6,87 miliona, što je za pola miliona više nego ove godine.

U okviru iste pozicije za razvoj sporta će se preusmjeri 5,82 miliona, a najveći dio tog novca, 80 odsto ili 4,35 miliona, čine transferi prema institucijama, odnosno crnogorskom olimpijskom i paraolimpijskom komitetu (COK i POK), savezima, klubovima, organizacijama, po objavljenom konkursu.

Ostatak od 1,45 miliona namijenjen je kao naknada pojedincima koji imaju status vrhunskih sportista. Na poziciji ministarstva 370 hiljada eura će se izdvojiti za izgradnju, rekonstrukciju, adaptaciju i opremanje sportskih objekata, a 300 hiljada eura tog novca predstavljaju izdaci za građevinske objekte.

Budžet Ministarstva sporta za sljedeću godinu čini tek 0,27 odsto ukupne tekuće državne potrošnje. Pored tog novca kroz kapitalne investicije za izgradnju i rekonstrukciju sportskih objekata će se izdvojiti 4,53 miliona eura. To predstavlja 2,2 odsto kapitalnog budžeta vrijednog za narednu godinu 202 miliona eura.

Najveća kapitalna investicija od dva miliona je pomenuta rekonstrukcija tribine stadiona u Nikšiću, koja je počela još početkom 2020. godine. Iako je kraj radova najavljivan za istu tu godinu, u informaciji u budžetu za ovaj projekat sada piše da je period realizacije do 2024. godine, pa su projekcije da će kroz kapitalni budžet 2024. i 2025. godine država izdvojiti dodatnih dva, odnosno tri miliona eura za ovu svrhu.

Pored tog projekta za rekonstrukciju otvorenog bazena kod Starog grada u Budvi planirano je 700 hiljada eura, a 600 hiljada eura će se za iste namjene preusmjeriti za zatvoreni bazen u Igalu. Od značajnijih projekata još se izdvaja izgradnja sportske hale u Plužinama, vrijedna pola miliona kao i izgradnja balon sale u Andrijevici, za šta će se potrošiti 400 hiljada eura.

Projekcije kapitalnog budžeta za 2024. godinu predviđaju za pola miliona veća ulaganja u sportske objekte nego što je to slučaj naredne, dok je plan da se 2025. za iste svrhe namijeni preko šest miliona.

Ulaganja u sportske objekte iduće godine planirana su još u okviru razvojnih projekata u Prijestonici Cetinje. Za izgradnju hale u tom gradu predviđena su sredstva od 1,4 miliona kao i 140 hiljada za izgradnju svlačionica i adaptaciju pomoćnog fudbalskog terena na Cetinju.

Resorni ministar Vasilije Lalošević i predsjednik COK-a Dušan Simonović su više puta isticali da finansijska pomoć države crnogorskom sportu mora da bude značajno veća, te da je neophodno izmijeniti Zakon o sportu kako bi se to desilo, a tome bi prethodila izrada Nacionalne strategije.

Jedan od njihovih predloga je da se kroz Zakon o igrama na sreću uvrsti obaveza da se određeni dio novca opredijeli crnogorskom sportu, kao što je u jednom periodu bio slučaj.

Sportske penzije

Hrvatska je u društvu manjeg broja zemalja koje imaju svojevrsne sportske mirovine to jest, kako mi to zovemo, trajne novčane naknade za sportsku izvrsnost oko 200-tinjak bšvih sportaša a one su na godišnjoj bazi oko 18 milijuna kuna (2,4 milijuna eura).

Sponzorstva državnih preduzeća

Informacije o iznosima sponzorstava državnih preduzeća sportskim klubovima uglavnom nisu javno dostupne informacije, ali je ministar finansija Siniša Mali pre nekoliko meseci objavio koliko je država pomagala najvećim srpskim klubovima u prethodnih 10 godina.

„FK Crvena zvezda je od države dobila 17,6 miliona evra. Ako na to dodate 45,8 miliona od Gasproma, onda je ukupno 63,54 miliona evra FK Crvena zvezda dobila od države i sponzora u poslednjih deset godina. FK Partizan je u tom istom periodu dobio 14 miliona evra“, rekao je Mali.

Prema njegovim rečima, od 2012. do 2022. godine KK Crvena zvezda je od države dobio 26 miliona evra, a Košarkaški klub Partizan je dobio 24,4 miliona evra od države i 8,9 miliona evra od NIS-a.

Podgoričke Vijesti, sarajevsko Oslobođenje, zagrebački Večernji list i Danas objavljivaće u narednom periodu zajedničke tekstove nastale u produkciji ove četiri redakcije. Osnovna ideja je da se čitaocima ponudi kompletna regionalna slika, sa svim sličnostima i razlikama, najvažnijih pitanja koja se prelamaju u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji. Novinari će obrađivati najaktuelnije teme koje su prisutne u praksi naših država i predstaviti načine pristupa, odnosa i rešavanja konkretnih problema u svakoj sredini.