Mlade Subotičanke prvakinje sveta u hokeju na ledu 1Foto: J. Patarčić/Danas

Malo je poznato da je ženska reprezentacija Srbije na Svetskom prvenstvu u hokeju na ledu, u B grupi treće divizije, osvojila zlato, a još manje da tim od 20 igračica i dve golmanke, čini čak 10 Subotičanki, od čega pet učenica Gimnazije “Svetozar Marković”.

Nema sportiste ni sportistkinje koji ne sanjaju o tome da jednoga dana postanu najbolji na svetu, a kada se to dogodi sa 16 godina, koliko imaju Viktoria Koso, Sara Stantić i Ana Milodanović, učenice subotičke Gimnazije “Svetozar Marković”, onda to ima dodatnu težinu.

Do titule svetskih prvakinja, ove devojke i njihove koleginice iz reprezentacije su došle bez izgubljene utakmice, ubedljivo savladavši reprezentaciju Bosne i Hercegovine, kao i domaćice turnira reprezentaciju Izraela, a iako kažu da su se tome nadale i očekivale, još uvek nisu svesne uspeha koji su ostvarile.

“Iskreno, nisam svesna toga, zato što generalno nikada nismo imale neke velike gubitke protiv ekipa kojih smo igrale. Naravno, prelep je osećaj, ali treba vremena da shvatim”, kaže Ana, učenica drugog razreda društveno-jezičkog smera, koja igra na poziciji desnog krila.

“Nekako smo očekivale, ali opet je prošao period od godinu dana otkako nismo igrale sa njima i mi smo se dosta poboljšale, kao i one, tako da je ovo bilo jedno jako lepo iskustvo”, nadovezala se Sara, učenica drugog razreda društveno-jezičkog smera, koja igra na poziciji levog krila.

“Prvo nisam mogla da shvatim, a posle kad sam shvatila, bila sam baš srećna i ostvarila sam jedan cilj, ali ima još puno toga što želim da ostvarim”, ambiciozno će Viktoria, učenica drugog razreda prirodno-matematičkog smera, koja igra na poziciji desnog krila.

Mlade Subotičanke prvakinje sveta u hokeju na ledu 2
Viktoria Koso, foto: J. Patarčić/Danas

Da predstavljaju Srbiju na Svetskom prvenstvu, Ani i Sari pripala je čast još prošle godine, kada su osvojile srebro.

Kako prepričavaju, to nije bio klasičan poziv koji sportisti inače dobijaju za reprezentaciju, već su imale mnogo drugačiji i simpatičniji put.

“Igrale smo u ekipi ‘Serbian girls’ koju čine devojke iz Subotice, Novog Sada i Beograda, i nismo bile zvanična reprezentacija, nego smo išle na međusobne turnire još kao male, od 2016. godine. Sećam se da nas je trener doveo u svlačionicu i rekao: ‘Vi ćete sad igrati zajedno’. Tada nisam poznavala više od pola njih i samo su nam dali neku navlaku preko dresa, jer nismo imale ni iste dresove, nego je svaka imala dres svog kluba i te roze navlake”, priseća se Ana.

“Tako smo počele da igramo zajedno, nismo se ni poznavale i išle smo na turnire u Sarajevo, Budimpeštu, gde smo igrale protiv Hrvatske i Bosne, koje su se tada prijavile za Svetsko prvenstvo. Pošto smo ih pobedile, razmišljale smo zašto se ne bismo i mi prijavile i onda smo prvi put zaigrale na Svetskom prvenstvu”, dodaje ona.

Mlade Subotičanke prvakinje sveta u hokeju na ledu 3
Ana Milodanović, foto. J. Patarčić/Danas

Iako se kasnije priključila timu, Viktoria se vrlo brzo uklopila, jer osim što joj se hokej, kako kaže, sviđa celoga života, tu je pronašla i nešto vrednije od sporta.

“Prvo sam bila jako uplašena, ali posle, kada sam videla da su te devojke slične kao ja, našla sam svoje društvo i sve mi je bilo super”, ističe Viktoria.

Uz školske drugarice Hanu Sabo Rac i Elenu Sekulić, ove tri devojke treniraju u Hokejaškom klubu “Spartak” u Subotici.

Kažu da se sa reprezentacijom okupljaju jednom mesečno na ledu u Novom Sadu ili u Beogradu, dok u Subotici treniraju u skladu sa uslovima koje imaju, budući da u gradu postoji samo otvoreno Gradsko klizalište.

“Imamo led tokom zime, dva i po do tri meseca, što je dosta malo. Preko leta ili dok nemamo led, imamo suve treninge, a u avgustu idemo u Dudovu šumu, gde imamo kondicione treninge, a ovako ih imamo na stadionu na betonu”, objašnjava Sara.

Mlade Subotičanke prvakinje sveta u hokeju na ledu 4
Sara Stantić, foto: J. Patarčić/Danas

Zbog toga su i rezultati koje ostvaruju impresivni, a naročito ako se zna da hokej nije jednostavan sport i da osim odličnog klizanja, zahteva i mnoge druge veštine.

“Treba prvo mentalno da se spremiš i potrebna je brzina, pogotovo sa štapom da budeš brza i jaka. Takođe, ovo je grub sport i moraš da imaš jak stav”, naglašava Viktoria.

“Hokej je specifičan zato što je na ledu. Nije kao fudbal, odbojka ili košarka, pa da može da se igra u bilo koje godišnje doba. Takođe je jako brz, pa zahteva i brzinu i tehniku, a pogotovo ženski hokej, zato što je grub. Ponekad ima i tuče i svega, pa kad nekome kažemo da treniramo, niko ne veruje zato što je jako grub sport”, objašnjava Ana.

“Nije za devojku, kako neki kažu”, dodaje uz smeh Sara.

Ipak, naše sagovornice i njihove koleginice iz kluba i reprezentacije dokazuju suprotno, te s ponosom nose svu opremu, od klizaljki, šicera i štucni, preko suspenzora, grudobrana, laktobrana i vratobrana, do kacige, rukavica i štapa, te kada stanu na led, sve ostalo postaje manje važno.

“Uvek gledam da budem što bolja u tom trenutku i da dam svoj maksimum. Ja uživam dok sam na ledu i dok igram hokej ne postoji ništa drugo”, kaže Sara.

“Ja jako volim kad dam gol, pa onda sve skačemo jedna na drugu i radujemo se”, podelila je Viktoria šta nju najviše usrećuje.

Naše sagovornice nemaju dileme da će nastaviti da treniraju hokej u želji da svake godine napreduju i ostvare još bolje rezultate, a neke od njih već sada maštaju o učešću na Olimpijskim igrama.

“Učestvovanje na Olimpijadi je najveći uspeh za sportistu po mom mišljenju”, kaže Ana, sa kojom su se složile Sara i Viktoria, te zajednički objašnjavaju da za to imaju dobre šanse.

“Sledeće godine idemo u jaču grupu, jer smo do sada bile B grupa treća divizija, a sad smo A grupa treća divizija sa Bugarskom, Estonijom, Hrvatskom i Rumunijom. Sada smo sa tim reprezentacijama i nadamo se da ćemo i u toj grupi biti prve”, ističu one.

Na samom kraju, Viktoria, Sara i Ana ohrabruju sve devojke da se okušaju u hokeju jer, kako kažu, mogu da očekuju mnogo više od takmičenja i medalja.

“Da će naći prijatelje za ceo život i da je ovo jako lep, uzbudljiv i brz sport”, poručuje Viktoria.

“Preporučila bih ga zato što upoznajemo mnogo novih ljudi i stičemo nova prijateljstva. Puno putujemo i to su sve iskustva koja nam dalje u životu mogu služiti. Nekako smo naučile kroz godine da ne gledamo samo sebe, nego da funkcionišemo kao tim i to mislim da je isto jako bitno”, zaključuje Ana.

Više vesti iz ovog grada čitajte na ovom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari