Poučna lekcija od Japana

Kombinovan sastav, naporan put, stroge kovid mere kao i motivisan domaćin, nakon prosečne partije sa Jamajkom (1:1), potpuno su pokvarili utisak o kvalitetu prikazanog izabranika selektora Stojkovića.

Umesto da se priseti lepih trenutaka iz igračke i trenerske karijere u Nagoji, Piksi će povratak u Japan zapamtiti po prvom porazu na klupi Srbije (1:0).

Više od izgubljenog meča, za brigu je kvalitet izdanja, kao i način razmišljanja prvog čoveka struke koji je formacijski i kadrovski potpuno „polupao lončiće“ u meri da je gro igrača u startnoj postavi igrao na mestima koja im nisu primarna i na kojima ne mogu da pruže maksimum.

Japan je nastupio u poprilično snažnom sastavu sa igračima evropskog formata tipa Minamina, Kamade, Nagatoma, Ueda, Morita…

Piksi se odlučio za trojicu štopera, vođen idejom da se po levoj strani nadopunjuju Terzić i Nemanja Jović, a na desnoj Gudelj i Joveljić, dok je Makarić bio najistureniji.

Za igru u manevru bili su zaduženi Grujić i Maksimović kojima kreacije igre nikada nije bila primarna strana delovanja u veznom redu.

Kao neko ko čitavu karijeru igra ma mestu klasičnog špica, sa puno defanzivnih obaveza, Joveljić je izgledao kao Alisa u zemlji čuda.

Zajedno sa Gudeljom, vokacijski zadnjim veznim ili eventualno štoperom, po desnoj strani činili su tandem slučajnih turista koji se ne služe engleskim jezikom.

Brzi, kondiciono spremni i tehnički obučeni, Japanci su konstantno za korak bili ispred naših igrača i preko Ita već u 48. minuta kaznio loše postavljanje i reakcije srpskih štopera, tako što je na drugoj stativi iznenadio uspavanog Petkovića.

Ni nakon primljenog gola, željenih rekacija naših reprezentativaca nije bilo. U nastupu naših reprezentativaca bilo je puno i tehničkih grešaka; loših prijema lopte, nepreciznih pasova i izgubljenih duela tako da konačnih 1:0 za domaćina do kraja ne ilustruje stepen indolentnosti i negledljivosti reprezentacije Srbije.