Analiza: Ogromna vojna i ekonomska vrednost Grenlanda

Koliko god se ponekad činilo da predsednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp povlači neobične poteze, treba znati kako iza svakog takvog stoji ogromna mašinerija koja duboko razmišlja o njima, pa i o pokušaju kupovine najvećeg ostrva na svetu – Grenlanda, navodi geopolitički analitičar i profesor geografije Vedran Zubić.

On dodaje kako je ponuda Vašingtona da od Danske kupi Grenland realna priča, te kako je pitanje da li će do te transakcije doći i u kom obliku.

Okupacija ili kupovina

„Pitanje je i da li uopće Danska, ne samo vojno, nego u bilo kakvom obliku kontrolira taj ‘posjed’. To bi bila prodaja ‘stare kuće od pradjeda’ u kojoj nikad nismo ni bili, a eto nekome se ista sviđa i nekome treba“, ističe on u razgovoru za Al Jazeeru o poslednjem pokušaju američke administracije da proširi svoju teritoriju i svoj uticaj, te dodaje kako postoji šansa da, kako kaže psihologija trgovine, „možda danska Vlada kada kaže da nema govora o tome, samo malo podiže cijenu.“

Naš sagovornik u ovom slučaju poteže pitanje geopolitičke naravi: „Ko ima koristi kada ovakve stvari dolaze do izražaja“, te podseća na poteze SAD-a u prošlosti.

„Svako ‘zauzimanje’ teritorija se dešava na dva načina – ili vojna okupacija ili ‘kupovina’. Ako pogledate historiju SAD-a, vidjet ćete mnogo ovakvih stvari. Kupovina Grenlanda ne bi bio neobičan slučaj i nešto što se nije ranije desilo. Najpoznatija priča je svakako kupovina Aljaske od Carske Rusije, ali se treba i sjetiti čija je bila Luizijana ili Kalifornija, kako su ‘posuđeni’ Havaji i kako je Nizozemska ‘za nešto para i trgovačkih ruta’ Englezima od New Amsterdama napravila New York!“

On pravi i jedno bliže, balkansko poređenje:

„Da ne budemo toliko ‘daleko’, svi historičari će vam reći koliko je Austrougarska 1878. Osmanskom Carstvu dala novca za teritorij BiH! Pa i to je kupovina bila, zar ne? Često mislimo, obzirom da je novo doba, da takve stvari više ne postoje – o kako griješimo! Pa i danas korporacije kupuju koncesije na eksploataciju prirodnog blaga, samo su te korporacije danas Michelin ili Goodyear pa kupuju kaučukove šume u Brazilu i Indiji, a ne razne trgovačke firme npr. Nizozemske i Engleske u XVII stoljeću.“

Zubić ukazuje kako Grenland, koji kontroliše Danska ali je deo severnoameričkog kontinenta, ima ogromnu položajnu vrednost – samim tim i vojnu.

„Nekadašnja trgovina nije mnogo išla tim ‘subpolarnim’ trasama, ali jasno je da se sve mijenja. Kada posmatrate Arktički prostor, njega realno kontrolišu dvije države. To su Kanada, kojoj pripadaju svi otoci sjeverno od kopnene teritorije te države i Rusija. Zahvaljujući Aljaski, SAD je Aljaski, dio te priče. Inače, često zaboravimo da su SAD i Rusija udaljeni kao Sarajevo i Tarčin, toliki je Beringov prolaz. Kada bi SAD u potpunosti kontrolirao Grenland, došao bi i ‘sa druge strane’.“

Nakon Drugog svetskog rata, Amerikanci su „vratili“ Danskoj ovo ostrvo, ali isto tako i napravili vojnu bazu na Islandu – izuzetno značajan islandski aerodrom Keflavik je pod njihovom kontrolom, govori sagovornik Al Jazeeere.

„To je glavna zračna ruta koja povezuje kontinente preko severnog Atlantika. Ne treba zaboraviti tu ni Norvešku, kao izuzetnog NATO saveznika. Pa Jens Stoltenberg, najpoznatiji ‘šef’ NATO pakta je Norvežanin.“

On dodaje kako je svako odvajanje Rusije od „toplog mora“ (morske površine koja se ne ledi i koja služi za transport) je stara doktrina.

„Koliko god benigno zvučalo danas, može se desiti da SAD Kanadu, drugu državu po veličini u svetu koja izlazi na tri okeana, sa svih strana ‘zaokruži’. Da ne kažem ‘zlu ne trebalo’. Ili možda žele da nastave čuveni ‘alkoholni rat’ u kojoj Kanada i Danska svakih pola godine ‘ratuju’ oko otoka blizu Grenlanda na način da jedni drugima ostavljaju viski i pivo“, našalio se Zubić.

Kupovina leda

Kada je reč o ekonomskom značaju ovog ostrva, profesor geografije ukazuje kako je on deo Kanadskog štita, da je Grenland ostrvo jer se posle ledenog doba led otopio i narastao nivo vode, te kako je reč o najvećem ostrvu na svetu veličine Saudijske Arabije ili Argentine.

„Zašto ovo govorim? To znači da je ovo kopno kroz geološku prošlost imalo brojne metamorfoze stjenske mase i kristaliziranje minerala. Kao i poluotok Labrador (Kanada), bogat je raznim mineralnim bogatstvima – od škriljaca, koji su energent budućnosti, do obojenih i plemenitih minerala.“

Zubić navodi kako je među zanimljivijim rudnim bogatstvima Grenlanda prisutan litijum, metal koji je trenutno najbolja „baterija“ na svetu.

„Kao i ostali šelfovi tj. plitki dijelovi mora u priobalju koji su potopljeni nakon pleistocena (ledenog doba) tu je izvršena karbonizacija, što znači da su tu ogromne količine nafte i zemnog gasa. Zar ima bolje borbe protiv npr. Rusije ili Irana nego da im oborite cijenu energenata novim nalazištima?“

„I na kraju, kad smo kod ekonomskog značaja, često zaboravimo da su Antarktik i Grenland prostori sa najviše pitke vode na svijetu, samo što je ona u čvrstom stanju. U periodu kada svaki treći stanovnik planete nema pristup pitkoj vodi, kada Pakistan ne želi da Indija dublje kontrolira Kašmir jer je tu vodeno ‘blago’ kojim se puni Ind, kada Egipat prijeti Etiopiji jer gradi branu na Nilu, ‘kupovina’ leda se ne čini kao ekonomska glupost.

Neokolonijalizam i ekonomska zavisnost

Vratimo se na kupovinu Aljaske. Koliko podseća priča o Grenlandu sa kupovinom poluostrva na zapadnom delu severnoameričkog kontinenta?

„Podsjeća u nekom obliku, već sam to spomenuo. Mada je kontekst i razlog drugačiji, ‘prodavač’ je u istom stanju. Rusiji je bilo tada daleko i skupo da kontrolira Aljasku, a danas se to može reći za Dansku. Beringov prolaz nije tada bio bitan kao što je danas. Slično je i sa putnim rutama južno od Grenlanda. Posebno možemo istaći da Rusi nisu znali za prirodna blaga Aljaske, dovoljno je gledati dokumentarce o Yukonu da nam stvari budu jasnije“, navodi naš sagovornik.

Na kraju, postavlja se pitanje – da li u moderno doba zaista postoji mogućnost i način kupovine teritorije.

„Naravno da postoji, pa prije dvije decenije je vozač Formule 1 kupio otok – u pitanju je Michael Schumacher. Čitav niz ‘bogataša’ to radi, znamo za slučaj da su neki Irci kupili komad plaže ‘karta Svijeta’ gdje se nalazi Irska!“

„Pa, ako mogu privatna lica, mogu i države. Svakako da bi se svi čudili, negodovali i slično, ali možda je to humanije i ‘bezbolnije’ od klasične vojne okupacije, nevezano za Grenland već za bilo koju teritoriju ili akvatoriju. Samo pogledajte neokolonijalizam i ekonomsku ‘zavisnost’ brojnih država o raznim ‘bankama i fondovima’ – zar to nije kupovina? Možda je čak ova izjava Trumpove administracije i ‘najpoštenija’ u tom smislu“, zaključuje Zubić.

Autor teksta je Al Jazeera Balkans