Babo donosi nove podele ili napredak?

Kandidatura Fikreta Abdića – Babe, tvorca nekadašnjeg privrednog giganta „Agrokomerc“ i osuđenog ratnog zločinca, za načelnika Velike Kladuše, po mnogo čemu je zanimljiva bosansko-hercegovačkoj javnosti.

Iako nema pravnih prepreka, mnogi se pitaju kako to da ne postoji ona moralna – jer se osoba koja je odslužila višegodišnju zatvorsku robiju za teške ratne zločine kandidovala za načelnika. A potom, šta znači Abdićeva kandidatura za Veliku Kladušu – nove podjele i dodavanje soli na ratne rane ili konačan napredak ove najzapadnije bh. opštine. Babo, kako su krajišnici od milja zvali Fikreta Abdića, u Hrvatskoj je odslužio višegodišnju zatvorsku kaznu za teške ratne zločine od 1993. do 1995. na području Bosanske Krajine.

Prema Ustavu i zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, pravnih prepreka nema za osobe kojim je krivica pravomoćno dokazana, odnosno koji su odslužili kaznu zatvora da budu birani na izborima. Centralna izborna komisija ovjerila je kandidatske liste, pa tako i listu Laburističke stranke, koju vodi Abdićeva kćerka – Elvira Abdić Jelenović. Time se i ozvaničila Abdićeva kandidatura.

– Kod nas se nekako previše ostavlja moralnim načelima. Trebamo da reguliramo dosta toga, jer ima dosta pravnih praznina. Čovjek ima pravo da se kandiduje. On je to i uradio. Pitanje je da li će građani glasati za njega. Ja ću reći da hoće, vjerovatno. Mi želimo nešto da zaustavimo za šta će ljudi glasati. Ovo nije prvi slučaj. Mi imamo neke posebne moralne kodove u Bosni i Hercegovini, gdje su za nas kriminalci, ratni zločinci, za jedan narod heroji, za druge zločinci. Znači, imamo te neke poremećene sisteme vrijednosti, smatra analitičarka Ivana Marić.

Vrhovni sud Hrvatske smanjio je za pet godina kaznu zatvora od 20 godina, koju je Abdiću izrekao Županijski sud u Karlovcu, ali je on izdržao dvije trećine izrečene kazne. Proglašen je krivim zbog uspostave Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, te zato što je, kao vrhovni zapovjednik tzv. Narodne odbrane, odgovoran za otvaranje logora i prihvatnih centara, kroz koje je prošlo najmanje 5.000 ljudi. Velika Kladuša je i danas sa vidljivim posljedicama ratnih sukoba u bliskoj prošlosti. Ramo Hindić, publicista i poznavalac prilika u Kladuši kaže:

– Ono što je najbolnije ovdje, u Kladuši, jeste da naše ratne rane nisu još u potpunosti zarasle. Malo, malo, pa neko čeprka po njima, dodaje soli. Ti procesi pomirenja koji su ovdje u Kladuši, zahvaljujući prvenstveno Kladušćanima, organizovani kroz civilna udruženja, dobrano napredovali, došli su blizu toga da budu spremni da potpišu jedan memorandum o razumijevanju i pomirenju. Međutim, sad je to sve usporeno i stalo.

Analitičarka Ivana Marić ukazala je i na dugogodišnje zanemarivanje i ignorisanje zvaničnog Sarajeva prema ovoj opštini.

– Mene Velika Kladuša nakon ovog zadnjeg rata podsjeća malo za zapadnu Hercegovinu nakon Drugog svjetskog rata, jer je od strane komunističkog sistema bila kažnjena zbog neke svoje uloge u ratu. Sad isto ove vlasti to rade sa Velikom Kladušom. Očito je da opština ispašta u odnosu na neke druge opštine u Bosni i Hercegovini, ocjenjuje Marić.

– Međubošnjačko pomirenje bio je zadatak onih koji se ponašaju kao ratni pobjednici u Bosni i Hercegovini. Snage ili vojska Fikreta Abdića je poražena. Sama činjenica da je te Bošnjake, koji su bili pristalice Abdićeve politike, aktuelna vlast diskriminirala, stigmatizirala, marginalizirala, kažnjavala na bezbroj načina, govori o prirodi morala te vlasti. Naravno da ova činjenica Abdićeve kandidature neće pomoći unutarbošnjačkom pomirenju, ali ono uistinu nikad nije provedeno na način na koji je to moralo biti učinjeno, objašnjava politički analitičar Enver Kazaz.

Pitanja bez odgovora

Ramo Hirkić kaže da zbog svega navedenog, Velika Kladuša već godinama ostaje nerazvijena: „U općem smislu, Kladuša nazaduje. Nazaduje kako po društveno-ekonomskim pokazateljima, zaposlenosti, GDP-a, siromaštva itd. S druge strane, ponuđeni kandidati ne nude neku optimističkiju viziju, nešto prepoznatljivije, kako to nazadovanje zaustaviti, kako eventualno krenuti u pravcu skromnijih, ali pozitivnih stopa rasta. Uz sve to je malo uzburkala i kandidatura najstarijeg živog Kladušćanina. Šta je motiv tu – pitanje je na koje brojni Kladušćani priželjkuju odgovor, zaključuje Hirkić.