Čeka li Evropsku uniju osovina Berlin-Beč-Rim?

Paradoksalno, brexit je u tom smislu povoljna okolnost.

Angela Merkel je ugostila 19. juna Emanuela Makrona, u dvorcu Mezeberg u blizini Berlina, za četverosatni dogovor uoči sastanka lidera 27 članica Evropske unije 28. i 29. juna u Briselu. Dnevni red susreta, u dvije tačke, je bio unaprijed nedvosmisleno jasan: odluka o kreiranju za 2021. godinu zajedničkog budžeta zemalja evrozone i konačna harmonizacija u tretmanu migrantske krize koja bi obavezala sve države-članice.

Međutim, epizoda sa brodom „Akvarijus“ i 630 njegovih migranata, kom ni Italija ni Malta nisu odobrile da pristane na njihovim obalama, promijenila je redoslijed tema na dnevnom redu.

Pored toga, Angela Merkel je pod petnaestodnevnim ultimatumom njenog ministra unutrašnjih poslova Horsta Zehofera, koji zahtjeva da Njemačka ubuduće automatski vrati svakog migranta u zemlju sa čije je teritorije stupio na njemačko tlo, bez ikakve konsultacije sa susjedima. Inače će se CSU, čiji je on lider, povući iz vladajuće koalicije. U Francuskoj su se neki posmatrači već usudili govoriti o novoj „osovini Berlin-Beč-Rim“.

Na drugoj strani, slučaj „Akvarijus“ je i u Francuskoj pobudio veliku pažnju u javnosti. Emanuel Makron se oglasio tek dva dana poslije prve najave teškoća u kojima se našao taj brod – inače inicijativa veoma aktivne humanitarne organizacije SOS Mediteran – u pokušajima da nađe luku u kojoj bi mogao legalno iskrcati 630 migranata. Makron se, sa olakšanjem, zahvalio Španiji i Valenciji (dva-tri dana više plovidbe u teškim uslovima) kad je stigla njihova ponuda.

Pokušao je i da koriguje ono što su mu komentatori pripisali kao propust: Francuska će dati azil svima onima sa tog broda koji budu imali pravo na azil i koji izaberu Francusku kao krajnje odredište.

U međuvremenu je (sa kojom dozom provokacije?) čak i skromna autonomistička Regionalna skupština Korzike ponudila svoje gostoprimstvo.

Tako je tema zajedničkog budžeta zemalja evrozone došla u drugi plan, vjerovatno kao olakšanje za Angelu Merkel koja je godinama kočila tu prevashodno francusku ideju, a koja je za Makrona postala jedan od važnijih projekata.

Migrantska kriza je u Njemačkoj prerasla u nacionalni problem i nije sigurno da bi Merkelova, u slučaju raspada koalicije i ponavljanja izbora, mogla ostati na kancelarskom položaju. Tu joj sada dolazi u pomoć Emanuel Makron sa jasnim planom harmonizacije prihvata izbjeglica. Neophodno je revidirati tzv. Dablinski regulativ po kome se odluka o pravu na azil donosi u zemlji stupanja migranata na teritoriju Unije. Na osnovu tog regulativa najveći teret je padao na zemlje sa periferije Unije, u početku na Grčku i Mađarsku, a u protekle dvije godine na Italiju. Znamo koliko je ta situacija bila presudna na ishod posljednjih italijanskih izbora.

Značajno će se obezbijediti pojačanja za Frontex, međuevropsku organizaciju čija je funkcija nadzor spoljnih granica Unije i borba protiv nelegalne imigracije. Spominje se, po uzoru na francusku državnu službu OFPRA, i kreiranje zajedničke agencije za migrante, izbjeglice i azil, koja bi djelovala na cjelokupnom evropskom prostoru. Istovremeno će se nastaviti sa tzv. hot spotovima, na teritoriji Libije na primjer, gdje je već, u saradnji sa lokalnim vlastima, uz značajnu finansijsku nadoknadu, mjestimično ustanovljena praksa selekcije među migrantima kako bi se identifikovali oni koji eventualno mogu pretendovati na dobijanje azila.

Pitanje je kako ce proći samit u Briselu i kako će se neke „neposlušne“ države pomiriti sa planovima i namjerama razrađenim samo u „četiri oka“. Već je poznato da pravilo proporcionalnog rasporeda migranata kojima Unija odobrava azil neće proći kod Mađara i Poljaka, a u novim uslovima ni kod Austrijanaca i pogotovo Italijana.

Saglasnost o budžetu evrozone koju je Makron ocijenio kao „istorijski napredak“, u sadašnjem stanju samo kao projekta, sadrži više nepoznanica nego jasnih određenja. Za njegovu definitivnu kreaciju će biti neophodno zeleno svjetlo svih 17 država. Njegova funkcija će se sastojati u tome da se odobri pomoć svakoj od država „u slučaju teškoća“. Francuski ministar Bruno Le Mer je precizirao da je taj potez izvučen kao pouka iz krize 2008. godine. Služiće za zajedničke investicije i konsolidaciju monete. Makron se nadao da će njegov iznos dostići više stotina milijardi, ali cifra koja se trenutno citira ne prelazi nekoliko desetina.

Koliko god su Francuzi zabrinuti oko pitanja imigracije i azila, tema budžeta evrozone im je strana i daleko od svakodnevnih preokupacija. Puno više ih interesuje da li će se ostvariti jedan od mogućnih scenarija na Svetskom prvenstvu u fudbalu. Da li će se u finalu suprotstaviti Francuska i Njemačka?