Iako u Ministarstvu vanjskih poslova Crne Gore ne postoji precizan podatak o broju iseljenika i njihovih potomaka, procjenjuje se da ih ima koliko i stanovnika te države, odnosno više od 600.000.
Podaci govore da su Crnogorci počeli da se iseljavaju još u 17 vijeku a nakon raspada Jugoslavije veliki broj Crnogoraca ostao je da živi u bivšim JU republikama, što znači da se broj iseljenika u prethodnih deset godina uvećao i iz tog razloga. „Iseljeništvo je u savremenom svijetu važan resurs bez obzira na njenu veličinu i uticaj što je posebno važno i za visokomigracionu mediteransku država kakva je i Crna Gora“, ocijenio je crnogorski premijer Milo Đukanović na nedavno održanoj konstitutivnoj sjednici Savjeta za saradnju sa dijasporom.
Dilema da li je saradnja sa iseljenicima na zadovoljavajućem nivou, ili taj potencijal nije dovoljno iskorišćen, i dalje je prisutna. Sudeći prema prema dosadašnjem iskustvu iseljenici najviše novca šalju svojim porodicama i rodbini. Vrijedne donacije i poklone upućuju i zdravstvenim i obrazovnim ustanovama, dok su sa ulaganjima nešto oprezniji. Prema podacima Centralne banke Crne Gore za prvih pet mjeseci ove godine crnogorska dijaspora poslala je matici 153,1 miliona eura, odnosno oko 700.000 eura manje nego u istom periodu lane. Od tog iznosa 95,5 miliona eura odnosi se na kompenzacije zaposlenih, odnosno na plate rezidenata Crne Gore koji rade u inostranstvu. Na lične transfere odnosi se 43,9 miliona eura, dok je 14,2 miliona eura prispjelo po osnovu penzija i drugih socijalnih davanja.
Osim zainteresovanosti da ulažu u državu porijekla iseljenici iz Crne Gore trude se da dovedu i strane investitore. Problem je međutim, tvrdi Edin Latić, jedan od uspješnijih Crnogoraca koji živi i radi u Luksemburgu, što zbog brojnih administrativnih barijera, većina potencijalnih stranih investitora odustaje od ulaganja. Kada je povede riječ o zemljama u kojima su Crnogorci najviše odlazili trbuhom za kruhom prva asocijacija su Sjeverna i Latinska Amerika, gdje žive treća i četvrta generacije Crnogoraca koji su se tamo preseljavali počev od druge polovine 19, pa do tridesetih godina 20. vijeka. U tom periodu takođe je veliki broj Crnogoraca odlazio na pečalbu u Tursku, Rusiju, Australiju. Od druge polovine prošlog vijeka značajan broj Crnogoraca otišao je u evropske države (taj trend i sada je prisutan) – najčešće u NJemačku, Austriju, Švajcarsku, Francusku i Luksemburg. Najveći broj iseljenika potiče sa sjevera Crne Gore – iz Berana, Petnjice, Rožaja, Plava, Gusinja. Značajan broj Albanaca iz Podgorice, kao i Tuzi i Malesije, živi i radi u SAD dok iz središnjeg i južnog dijela Crne Gore nema tako velikih migracija, osim sa područja opštine Bar odakle potiče veliki broj iseljenika koji su inače veoma aktivni kada je u pitanju saradnja sa zemljom porijekla.
Za Crnu Goru, kao uostalom i za ostale države koje imaju veliki broj iseljenika širom svijeta, osim očuvanja kulturnog identiteta, veoma je važno jačanje saradnje na privrednom planu. Zato je Vlada Crne Gore osnovala Upravu za dijasporu a nedavno je konstituisan i Savjet za saradnju sa dijasporom. U okviru Direkcije za razvoj malih i srednjih preduzeća formiran je Fond za dijasporu, a doprinos unapređenju te saradnje daje i Odbor za međunarodne odnose i iseljenike Skupštine Crne Gore.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
