Da li Rusija želi da stvori novu državu na istoku Ukrajine?

Rusko-ukrajinski rat ulazi u treći mesec, a nade da će se postići politički iskorak na ionako poljuljanoj liniji pregovora postaju sve bleđe. To se jasno očitovalo u neuspehu postizanja primirja povodom pravoslavnog praznika Vaskrsa, a zbog prirode sukoba i područja na kojima se odvijaju počela su se nametati pitanja hoće li Ukrajina ostati ista kao i pre posmatrano regionalno, društveno, demografski, pa čak i ekonomski.

Ozbiljnost ovih pitanja pojačava izjava general-majora Rustama Minnikhanova, komandanta Središnjeg vojnog okruga, kako je jedan od ciljeva druge faze specijalne operacije taj da ruska vojska preuzme punu kontrolu nad Donbasom i južnom Ukrajinom, s ciljem da se osigura kopneni koridor do poluostrva Krima, pored “uticaja” na položaje koji su od vitalnog značaja za ukrajinsku ekonomiju.

Druga faza

Prema tome, čini se da je Moskva povećala svoj ulog u sukobu s Kijevom, ističući drugu fazu vojne operacije i cenu koju ona nosi, a koja bi za susednu državu mogla biti vrlo skupa. Nametanje potpune kontrole nad Donbasom i južnom Ukrajinom, te osiguranje kopnenog koridora do Krima, predstavljalo bi, ako se to dogodi, najveći udarac za teritorijalni integritet Ukrajine u istoriji.

U tom kontekstu, važno je istaći da izjave ruskog general-majora o drugoj fazi ruske vojne operacije sadrže i druge dimenzije, kada je rekao da je kontrola južne Ukrajine novi koridor za dolazak u Pridnjestrovlje (područje koje je bilo unutar Republike Moldavije pre nego što je proglasila jednostrano ocepljenje od nje 1991. godine, a njen status je vrlo sličan statusu regije Donbas).

Presijecanje žile kucavice

Član Veća za međunacionalne odnose ruskog predsedništva Bogdan Bezpalko negira da postoji plan za podelu Ukrajine kroz preuzimanje kontrole nad njenim južnim i istočnim regijama.

No, istakao je, u televizijskom obraćanju, potrebu da Moskva nastavi i sprovede specijalnu vojnu operaciju u Ukrajini kako bi mogla doći do zapadnih granica ove zemlje, jer će samo tada Severnoatlantski savez (NATO) prestati obezbeđivati Kijev oružjem i vojnom tehnologijom.

Sirijski scenarij

Međutim, rezervni pukovnik Vitalij Litovkin pojašnjava da se ofanziva ruskih oružanih snaga nastavlja duž linija fronta, ali da nije tako brza kako bi mnogi želeli, jer se temelji na “sirijskoj taktici” koja se provodi kroz “odsecanje i uništavanje fortifikacija i kretanje napred”, a istovremeno se osigurava maksimalna razina sigurnosti osoblja i opreme pre ulaska u operacije rasparčavanja između ukrajinskih gradova i regija.

Litovkin je izjavio za Al Jazeeru da je regija Zaporožje u potpunosti pod kontrolom ruskih snaga, koje su delimično ušle u regiju Dnjepropetrovsk. Nastavlja da je nakon potpune kontrole Donbasa moguće ići na istok, jugoistok i jug Ukrajine.

Prema njegovim rečima, na jugu su Mikolajv i Odesa, koji su s vojnog stajališta važniji od Kijeva. Prema tome, preuzimanje kontrole nad njima bi trebao biti prioritet, jer se tu nalaze baze NATO-a, pa bi kontrola nad dva grada predstavljala lišavanje Alijanse i “kijevskog režima” njihovih “ključnih kapaciteta”.

Očekuje da ćemo u bliskoj budućnosti svjedočiti napredovanju ruskih snaga prema Mikolajvu, a ujedno i odsecanju Odese, bez kopnenog napada, uz upotrebu projektila, artiljerije i avijacije.

Okupacija ili jačanje utjecaja?

S druge strane, direktor Međunarodnog centra za političke analize Denis Krkodinov smatra da se pretnja “presecanjem Ukrajine” može posmatrati u kontekstu privremenih političkih taktika, a ne strateških ciljeva.

Za Al Jazeeru dodaje da Rusija nema nameru “okupirati Ukrajinu”, već da (Rusija) postane centar uticaja, i zemlja o čijim će se interesima voditi računa u Vašingtonu, Londonu i celom svetu, te da je ono što se događa u Ukrajini dokaz da je Rusija spremna delovati čvrsto i odlučno.

Krkodinov kontrolu nad Hersonom stavlja u kontekst toga da se Krimu osiguraju zalihe pitke vode, a ne da se “zgrabi” od Ukrajine, smatrajući to više ekonomskim nego vojnim postignućem.

No nije isključio da će se geografska mapa ukrajinske države promeniti u poodmakloj fazi rata, pogotovo nakon što su srušeni svi mostovi između Rusije i Zapada, imajući u vidu izostanak bilo kakvog kompromisa između dva pola oko ukrajinske krize.

Takođe nije isključio da će, kako je to opisao, ”ukrajinska drama” biti prvi korak ka stvaranju novih geopolitičkih ravnoteža koje bi utrle put formiranju novog međunarodnog poretka, u kojem bi Rusija garantirala da se, u najmanju ruku, vrati na granice iz doba Hladnog rata.