"Dodik je bukvalno slagao u svakom pasusu": Emir Suljagić i Jasmin Mujanović oštro odgovorili Jerusalim postu zbog intervjua sa predsednikom RS 1Foto: EPA-EFE/FEHIM DEMIR

Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica i Jasmin Mujanović, viši saradnik na Institutu Newlines i ​​autor knjige „Bošnjaci: Nacija nakon genocida“ reagovali su na nedavni intervjuu Milorada Dodika, predsednika entiteta u BiH za Jerusalim post.

U zajedničkoj reakciji za Jerusalem post Suljagić i Mujanović pojašnjavaju da svako ko je iole upoznat sa Zapadnim Balkanom od 1990-ih, zna da je Milorad Dodik sinonim za šovinizam, ksenofobiju i istorijski revizionizam.

Takođe je bliski saradnik Vladimira Putina, nacionalističkog predsednika Srbije Aleksandra Vučića i austrijske, mađarske i francuske krajnje desnice, između ostalih, dugogodišnji političar bosanskih Srba je ekstremista bez premca u Evropi danas.

Upravo iz tog razloga odluka Jerusalem Posta da objavi poduži intervju sa Dodikom (14. jun) – tokom kojeg se upušta u izuzetnu zapaljivu retoriku protiv bošnjačke zajednice u Bosni i Hercegovini, banalizuje jedinstveni užas holokausta i negira činjenice o genocidu u Srebrenici – tako je zapanjujuća.

Naglašavaju da bukvalno nijedan aspekt Dodikovih tvrdnji tokom ovog intervjua nije činjeničan. Svaki pojedinačni pasus sadrži najmanje jednu veliku izmišljotinu, a većina ih sadrži nekoliko odjednom.

Već u prvom Dodikovom odgovoru on lažno tvrdi da se genocid u Srebrenici, pravno utvrđena činjenica o kojoj je više puta presuđivao Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), „ne može nazvati genocidom“.

On lažno tvrdi da su „stručnjaci od autoriteta… utvrdili da nije bio genocid“ kada se praktično cela svetska akademska zajednica slaže ne samo oko činjenica genocida u Srebrenici, već i o široj genocidnoj prirodi srpskih nacionalističkih napora u Bosni tokom 1990-ih.

Genocid u Srebrenici je naučno dokumentovano zverstvo u modernoj istoriji. Višedecenijska iskopavanja i dokumentovanje više od 8.372 žrtve genocida, koje su sve ubijene tokom nekoliko kratkih dana u julu 1995. široko su prepoznate kao instrumentalne u razvoju savremenog DNK profilisanja i kriminalističke forenzike.

Takođe imamo jasnu računicu o genocidu koji su počinili sami počinioci u vojsci bosanskih Srba. Znamo broj autobusa i količinu goriva koja je potrebna za prisilno premeštanje bošnjačkog stanovništva, broj lica potrebnih za čuvanje zarobljenika, broj potrebnih za masovna pogubljenja, broj vozila potrebnih za transport tela do masovnih grobnica, kao i količina opreme i osoblja korišćenih za naknadno iskopavanje i ponovno sahranjivanje delova žrtava na desetinama tercijarnih lokacija u pokušaju da se prikrije puni obim zločina, ističu autori.

Dodikovo kritikovanje bošnjačke zajednice

Dodik u više navrata tendenciozno pominje fašističku okupaciju Jugoslavije, zlonamerno pokušavajući da okrivi bošnjačku zajednicu kao odgovornu za zločine nacista i njihovih lokalnih saradnika, posebno hrvatskog ultranacionalističkog režima koji je bio na čelu takozvane „Nezavisne Države Hrvatske“(NDH), kojoj su Nemci jednostrano pripojili celu Bosnu.

Dodik blebeće o broju srpskih žrtava u Jasenovcu, koje nisu u skladu sa podacima Muzej holokausta SAD i drugih vodećih svetskih institucija koje se bave proučavanjem holokausta.

Zašto? Zato što je zagovornik šire srpske nacionalističke propagandne kampanje koja ima za cilj da poveća broj etničkih srpskih žrtava tokom 1940-ih u perverznom pokušaju da se opravda genocid i zločini koje je počinio Miloševićev režim tokom 1990-ih.

Ovo osećanje uredno je kapsulirano većim transparentom koji je pre dve nedelje u centru Beograda okačila neofašistička ulična banda; pisalo je: „Jedini genocid na Balkanu (sic) bio je nad Srbima.

Kao i u svim delovima okupirane Evrope, u redovima bošnjačke zajednice bilo je nacističkih kolaboracionista.

Međutim, kao što je dokumentovano u iscrpnim naučnim radovima – „Bosanski muslimani u Drugom svetskom ratu“ istoričara Marka Atile Hoarea i „Bosanska divizija“ Himlera Džordža Lepea – to su bili rubni segment bošnjačkog stanovništva.

I pored toga, Emir Suljagić se u ulozi direktora Memorijalnog centra Srebrenica javno izvinio za zločine bošnjačkih kolaboracionista na konferenciji u organizaciji Svjetskog jevrejskog kongresa. I to je učinio u samoj Srebrenici, bolnom mestu 20. veka bošnjačke zajednice.

Suljagićevi postupci takođe odražavaju napore lidera bošnjačke zajednice tokom 1940-ih, koji su aktivno nastojali da pomognu i prikriju svoje komšije Jevreje i Srbe tokom nacističke okupacije. O tome najbolje svedoči činjenica da među 49 priznatih Pravednika među narodima iz Bosne, skoro dve trećine su etnički Bošnjaci.

To je i razlog zašto je Bosna do danas još uvek dom najdragocenijeg artefakta jevrejskog života na Balkanu: Sarajevske Hagade iz 14. veka. To je zato što su Hagadu, kao i bezbroj bosanskih Jevreja, skrivale muslimanske porodice u Bosni tokom užasa okupacije.

Kao delimično priznanje za ovaj poseban odnos između bošnjačke i jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini, Memorijalni centar za genocid u Srebrenici i Svetski jevrejski kongres takođe su u julu 2023. pokrenuli inicijativu za mir i sećanje kako bi „kreirali put pomirenja, međusobnog poštovanja i aktivnog mira.”

Nasuprot tome, u martu 1941. knez Pavle od Jugoslavije, član srpske kraljevske porodice, predao je Beograd Osovini zla. Uprkos brzoj poromeni mišljenja Pavla srpski vojni oficiri koji su organizovali njegovu smenu nisu promenili svoju odluku.

U aprilu 1941. godine Osovine zla su izvršile invaziju na Jugoslaviju, a do maja 1942. proglasile su Srbiju jednom od prvih judenfraj teritorija u Evropi.

To je u velikoj meri bilo zahvaljujući predanim naporima saradnika poput Milana Nedića, nacističkog marionetskog vođe okupirane Srbije.

Uprkos tome, srpski sudovi su ozbiljno raspravljali o Nedićevoj pravnoj rehabilitaciji 2010-ih. Iako on nije rehabilitovan jesu drugi istaknuti nacistički kvislinzi, poput srpskog nacionalističkog gerilskog vođe Draže Mihalovića.

Mihailovića i druge takozvane četničke saradnike, zajedno sa njihovim kolegama bosanskim Srbima, kao što je Dodik, i dalje poštuje srpski nacionalistički establišment.

Dodik laže i o najdirektnijim pitanjima. Na primer, on lažno tvrdi da Bosna i Hercegovina obezbeđuje Hamasu „oružje i municiju“, iako nema ni trunke dokaza, dok intervjuer Eldad Beck navodi potpuno fiktivni „rastući iranski uticaj“ u zemlji. Nasuprot tome, Džejmstaun fondacija sa sedištem u Vašingtonu, jedan od vodećih američkih strateških istraživačkih centara, nazvala je Srbiju „ulaznom tačkom Teherana na Balkanu“ 2023. godine, pozivajući se na kupovinu hiljada iranskih dronova od strane Beograda.

Dodik ne govori istinu ni o sopstvenoj biografiji. Tvrdi da nije bio vojnik tokom rata u Bosni, već „opozicioni političar“. Dodik je nakratko bio opoziciona ličnost u predratnom bosanskom parlamentu.

Ali nakon što je SDS partija osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića proglasila takozvanu „Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu“, Dodik je stao na stranu Karadžićevog režima i njegovih otcepljenih institucija.

Kada su srpske nacionalističke snage, predvođene Miloševićevim Beogradom, započele sistematsko istrebljenje i proterivanje nesrba iz istočne i severne Bosne, Dodik se nije protivio niti protestovao protiv genocida. Okrenuo se ratnom profiterstvu.

Dodikov cinizam je još gori. Kada se (ponovno) pojavio kao glavna politička ličnost u posleratnoj Bosni, u početku je bio reformator kojeg podržavaju SAD, koji je javno priznao činjenice genocida u Srebrenici i nazivao Karadžića i Ratka Mladića ratnim zločincima koji su uprljali savest srpskog naroda.

Ali kada je Dodik odlučio da ima veće političke koristi od nacionalističkog ekstremizma i istorijskog negacionizma, ponovo je promenio pesmu.

Niko nema pravo da banalizuje istorijske činjenice i sećanje na holokaust ili genocid u Bosni – posebno ne u potrazi za savremenim projektima mržnje, poput onih koje promovišu Dodik i njegovi podržavaoci. Jerusalem Post duguje izvinjenje bošnjačkim žrtvama Srebrenice i svojim čitaocima, zaključuju Suljagić i Mujanović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari