Dragan Bursać odjednom proglašen za plaćenika i „milogorca“

U razgovoru za Danas, Bursać, koji je pre nekoliko dana dobio priznanje Asocijacije naučnika i parlamentaraca nemačkog Bundestaga kao najbolji novinar Jugoistočne Evrope, kaže da je juče telefonski dao iskaz MUP-u Crne Gore kada mu je rečeno da je istraga u toku te da će tražiti te ljude ili tog pojedinca.

„Čovjek se, nažalost, navikne na sve stvari“, kaže Bursać koji važi za jednog od najnapadanijih novinara u BiH zbog čega je u jednom trenutku morao da napusti Banjaluku, ali ističe da je ova pretnja, za razliku od drugih, do kraja eksplicitna.

„Očigledno nije napisana u afektu nego je osoba ili osobe koje stoje iza tog profila to hladno odradila, a prijetnje su ponovile u uredništvu portala AntenaM i uredniku Darku Šukoviću. Tako da je primjetan jedan kontinuitet. Ne radi se o nekoj osobi koja je u poremećenom niti alkoholiziranom stanju to uradila, nego su očigledno to ljudi ili pojedinac koji su kristalnih intencija“.

* Čime su podstaknute najnovije pretnje?

– Ne mogu da pretpostavim, jer osobe ili osoba koja mi je prijetila nije se osvrnula na bilo šta konkretno. Sigurno jeste u vezi Crne Gore jer se u pretnji spominje Crna Gora, a za crnogorski portal AntenaM pišem oko četiri teksta mjesečno. Ipak, pretpostavljam da je pretnja za sveukupni rad. Pošto nije riječ o provokaciji ni reakciji na nešto, već jedan „hladan osvrt“ na moj rad, mislim da nije riječ o provokaciji sa moje strane već o intenciji te strane.

* Mržnja, uvrede i pretnje kao da su postali sastavni deo komunikacije ne samo na društvenim mrežama nego i u stvarnom životu. Koliko ljudi na vlasti doprinose klimi mržnje?

– Mislim da su događaji iz stvarnog života i vokabular prerasli na društvene mreže, a ne obrnuto. Recimo, imamo situaciju dan prije kada je član predsedništva BiH Milorad Dodik jednu vrsnu analitičarku kao što je Tanja Topić optužio da je njemački špijun. Taj vokabular i te intencije tog rijaliti života su iz stvarnosti prešle u sferu društvenih mreža. Političari koriste sva sredstva pa i rijaliti rečnik, violentni stav i javno ga iznose očigledno i vidimo prolaze nekažnjeno, bez bilo kakvih sankcija. Oni guraju koliko mogu, a mogu bogme daleko. Oni se verbalno obračunavaju sa svim ljudima od novinara do aktivista koji nisu istomišljenici, to ide u etar. Mi jedni drugima pružamo podršku, to traje dva, tri dana, a oni nastavljaju sa pozicija moći gotovo beskonačno da rade to što rade. Ja sam dobio toliko uvreda – da sam poznati plaćenik Mila Đukanovića, koga u životu nisam ni vidio niti sam radio sa njim. Imate jedan isključivi narativ na Balkanu – ako si protiv jednih, onda si za druge i obrnuto. Ako kritikuješ jednu stranu oni te hiperbolički prebacuju na takozvanu drugu stranu. Pri tom se zaboravlja da smo mi novinari. Ja nemam stranu, bavim se istinom. Mene u ovom trenutku interesuje taj fenomen „litijašenja“ i ti ljudi koji su napravili jednu vrstu pravoslavne kontrarevolucije i zna se uz čiju pomoć su došli na vlast. Ta pomoć nije u Podgorici, ta pomoć je u Beogradu i dalje na istoku. Ja se apsolutno ne bavim konkretno DPS-om i tim ljudima. Mada priznajem da je prisutno to svrstavanje, to je mantra koja je unificirana kod ljudi, nije to samo za novinare, za političare, za sve. Ako jednu stranu kritikujete, sigurno vas hipotetički plaća ta druga strana – to je taj narativ.

* Stiče se utisak da identitetske teme zauzimaju danas javni prostor više nego ikad. Kakav je vaš stav?

– Sve je polarizovano. Od te silne šume ne možete vidjeti drveće, ne možete vidjeti konkretne probleme, ne možete vidjeti uticaj, ne možete vidjeti konkretno silu novaca koji se ulažu u pojedine medije, ne možete vidjeti, slobodno ću reći, neaktivnost NGO sektora koji namjerno prećutkuje neke stvari. Sa kojim razlogom – to morate pitati njih. Postoji toliko stvari koje se u zadnjih osam, devet mjeseci naprosto podrazumijevaju ili prešutkuju. Mi o tim stvari ne govorimo, a zašto, ne znam. Ako i govorimo, odjednom postajem crnogorski unitarista, „milogorac“. Pri tom ja u Crnoj Gori nisam bio zadnjih 25 godina, što apsurd čini još većim.

* Koliko su nacionalizmi i srpski i crnogorski veštački isforsirani?

– Ne možete isforsirati vještački nacionalizam ako nemate plodno tlo. Pokušajte vještački isforsirati nacionalizam u Austriji – neće vam nešto uspjeti, odnosno biće minorno i u krugu ekstremne desnice. Ovdje očigledno postoje neki narativi koji „žuljaju“ ljude, stanovništvo, neke stvari koje su neriješene. Uzmimo u obzir da proces denacifikacije na ovom prostoru nikad nije sproveden, ne pokušan, nego nikad nije sproveden o događajima devedesetih. lako se na taj humus prima sve, a pogotovo nacionalizam.

* U svojim kolumnama ste pisali o „srpskom svijetu“. Preti li opasnost Crnoj Gori od toga?

– Crna Gora je ideološki sad sa ovim vlastima pod tom krinkom. Ona ne može biti deo srpskog svijeta u tom nekom pravnom smislu jer je prije svega članica NATO pakta i to se ne može tek tako desiti. Ali u ideološkom smislu, ona itekako jeste i nemojte zaboraviti da je srpski svijet bila u jednom trenutku krilatica posve strana, da je u mejnstrim govor uveo do kraja Aleksandar Vulin. Govorimo o čelnim ljudima režima Aleksandra Vučića koji koriste to kao „dobar dan“. Vulinu je svaka druga rečenica srpski svijet, on je očigledno zadužen da priča ono što Vučić misli. I ne možemo da baš ignorišemo te stvari.

* Kako je biti novinar u Banjaluci pod novom vlašću?

– U mom slučaju se to bitnije ne mijenja. U Banjaluci je došla garnitura ljudi koji jesu novi, jesu mladi, ali su ideološki radikalniji od garnitura tajkuna koji odlazi. Dakle, garnitura tajkuna koja je bila ideološki potpuno neopredeljena i to njih nije interesovalo osim suvog novca, pozicija moći. Dočim je došla garnitura mladih ljudi koji su otvoreno ljubitelji Draže Mihailovića i tog srpskog narativa. Nemojmo zaboraviti, i Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, i njegovo društvo su autobusima išli i aktivno učestvovali na litijama u Crnoj Gori. Neki od njih su čak dobili zabranu za ulazak u Crnu Goru i time su se dičili. To im je bio žeton da dobiju izbore ovdje i onda morate shvatiti da je to ideološki poprilično nezavidna situacija, rekao bih dva koraka unazad kada govorimo o ideologiji. Ta stvar ne da se nije promijenila, nego je poprilično „osvježilo“ i dakako reč je o mladim ljudima populistima koji će će na sve načine iskoristiti svoj populizam. Ja ne mogu njihov rad da nagrađujem niti osuđujem jer još ništa efektivno nisu pokazali ali ideološki mogu da ih osudim.