Duel i duet Makron-Le Pen

Vjerovatno nije opravdano mišljenje da je baš sama Makronova pojava prouzrokovala početak kraja tradicionalne podjele na ljevicu i desnicu koja je decenijama određivala život i fukcionisanje Pete republike. Makron je u stvari više simptom nego uzrok razgradnje političkog sistema čiji smo svjedoci. Sistem je već nosio u sebi klice novih odnosa i trebale su samo pogodna klima i situacija pa da se oni ispolje kao što su se ispoljili za protekle dvije godine.

Najavu novog društva, odnosno svoje ideje o „suočavanju sa stvarnošću svijeta“, Emanuel Makron je izložio 2016. godine, kao kandidat, u knjizi kojoj je dao naslov, zamislite, „Revolucija“.

Danas – dvije i po godine kasnije – stvari su jasnije. Staru bipolarizaciju zamjenjuje nova, komparativno jednako oštra, ali ideološki slabije definisana. Svodi se na suprotstavljanje „progresista“ i „nacionalista“, kako se dvije protivničke strane označavaju u tekućem političkom govoru. U opticaju je i oponiranje između „novog svijeta“ i „starog svijeta“. Čitaocima je vjerovatno jasno na koga se u Francuskoj svaka od etiketa odnosi. Ali će sigurno biti potrebno više vremena da bi se nova bipolarizacija još očiglednije iskristalisala.

Za evropske parlamentarne izbore 26. maja, Emanuel Makron i Marina le Pen ponavljaju utakmicu iz predsjedničkih izbora. Utakmica doduše nije uzvratna, jer se ne radi o istom nivou takmičenja, ali je ona najvažniji, ako ne i jedini predmet interesovanja francuskih medija i javnosti u ovom evropskom prvenstvu. Inače, svi posmatrači podvlače nezainteresovanost Francuza za „evropske stvari“. „Ako želite zaključiti neki politički skup i brzo isprazniti salu, započnite raspravu od nekoj od evropskih tema“, kaže jedan komentator.

Marina le Pen za koju je bilo bojazni da će teško preživjeti poraz 2017. je sa svojom partijom Nacionalni zbor jedina u sadašnjem francuskom političkom spektru koja mirno gleda u budućnost. NJeno biračko tijelo je toliko solidno da ga prema svim predizbornim anketama, koje su sada svakodnevne, izgleda niko ne može načeti. Utoliko za nju ostaje sve više prostora za nove izazove, da ne kažemo provokacije. U jednoj od njih, ona poziva predsjednika da obeća da će podnijeti ostavku ako njegova lista Renesansa iz izbora ne iziđe kao prva.

Istina, Emanuel Makron je prije nekoliko dana, prilikom samita EU u Rumuniji izjavio: „Uložiću svu svoju energiju samo da Nacionalni zbor ne bude prvi“. To je samo po sebi zabilježeno kao presedan (ne samo što je rekao to što je rekao, kao „predsjednik svih Francuza“, nego i zbog mjesta na kom je to rekao). NJegova lista je rame uz rame sa lepenistima na vrhu ljestvice, ali joj se daje oko tri odsto ispod rezultata koji je ostvario na predsjedničkim izborima (24 odsto).

Ove dvije liste su daleko ispred svih ostalih. Za njihov dvoboj se može reći da je to istovremeno duel i duet. Analitičari podvlače da im savršeno odgovara sadašnja situacija u kojoj su makronisti i lepenisti ključne odrednice nove polarizacije na političkoj sceni. Jedni za druge su najkorisniji i najdraži protivnici. Zajednički, kad se sabere, imaju podršku skoro uravnoteženo kod više od polovine Francuza-glasača. Međutim, prema procjenama iz anketa, više od polovine biračkog tijela neće glasati, što posebno zabrinjava političke strukture i analitičare.

Takvo raspoloženje ne može popraviti uočljiv pad Makronovog rejtinga u evropskim okvirima. Francuska se u posljednje vrijeme, ako ne manje sluša, manje čuje u Uniji. Sama Unija, kao ime za jednu nadnacionalnu apstrakciju, sve manje ilustruje ono što riječ unija znači u rječniku.

Ne zna se precizno kojoj parlamentarnoj grupi će pristupiti, ili sa kim će se udružiti Makronovi evropski poslanici. Govori se i o preseljenju parlamenta iz Strazbura u Brisel što bi, navodno, podržala NJemačka. Predstoje i tenzije i oko izbora predsjednika Evropske komisije.

Sve ostale stranke su u više-manje teškom stanju. Kod Republikanaca, sa desničarskom strujom (koja je prevagnula za vrh partije poslije izborne avanture Fransoa Fijona) samo su pojačane unutrašnje tenzije za koje se ponekad kaže i da su „samoubilačke“. Republikancima predizborne ankete obećavaju oko 12-13 odsto glasova.

Ako „transpartijska“ lista umjerene ljevice, koju podržava Socijalistička partija, na čijem je čelu poznati intelektualac Rafael Gliksman, ostane ispod cenzusa (pet odsto), biće to novi politički zemljotres i dodatna potvrda temeljitog preobražaja francuskog političkog sistema.

„Plodna konfrontacija“ s Berlinom

Glavni događaj u Francuskoj protekle nedelje bila je vijest o razmimoilaženjima između Merkelove i Makrona, na osnovu intervjua koji je kancelarka dala Ziddojče cajtungu. Tu je upotrijebila i riječ konfrontacija, govoreći o „neusklađenostima“ i „razlikama u mentalitetu“. Makron je pokušao ublažiti šok rekavši da je riječ o „plodnoj konfrontaciji“.