Američka profesorka: Ironično, Tramp bi mogao da učini da mnoge zemlje imaju više slobode da pokažu svoju moć 1Foto: EPA-EFE/YURI GRIPAS / POOL

Nedelja povratka Donalda Trampa u Belu kuću može izgledati kao čudno vreme za naglašavanje rastuće snage i delovanja nezapadnih srednjih sila kao što su Indija, Brazil, Indonezija, Južna Afrika, Nigerija, Saudijska Arabija i Meksiko.

Na kraju krajeva, Tramp je u svom inauguracionom obraćanju izjavio da će „Amerika povratiti svoje pravo mesto kao najveća, najmoćnija, najpoštovanija nacija na zemlji, izazivajući strahopoštovanje i divljenje celog sveta“, pre nego što je najavio da će Sjedinjene Države „povratiti“ Panamski kanal.

Ali nakon tri nedelje putovanja po Aziji, koje je uključivalo mnoge razgovore sa akademicima, vladinim zvaničnicima, turističkim vodičima i hotelskim osobljem, jasno je da veliki deo ostatka sveta decentrira Ameriku.

Naravno, mnogi ljudi sa kojima sam razgovarala imaju snažno mišljenje o SAD: neki se dive zemlji i njenom novom predsedniku, dok su drugi jedva suzdržavali prezir.

Američka profesorka: Ironično, Tramp bi mogao da učini da mnoge zemlje imaju više slobode da pokažu svoju moć 2
Foto: Wikipedia/En-Mari Sloter

Sve u svemu, međutim, više ih je zanimalo kako se njihova država uklapa u komplikovan svet nego šta će Amerika učiniti ili neće.

Ironično, Trampova administracija bi mogla ubrzati prelazak ka globalnom poretku u kojem mnoge zemlje osećaju da imaju više slobode da pokazuju svoju moć.

U Trampovoj viziji sveta, on i lideri drugih velikih sila – onih poznatih po svojoj nuklearnoj, vojnoj, ekonomskoj ili strateškoj moći – mogu odrediti tok budućih događaja sklapajući dogovore bez obzira na mišljenja susednih zemalja ili na međunarodna pravila i norme.

Istovremeno, Tramp vidi veoma malo vrednosti u vođenju ratova drugih ljudi. Više bi voleo da glasno priča i maše velikim tarifama, pre nego što sedne da pregovara.

Ova temeljno transakciona perspektiva baca drugačije svetlo na izvore nacionalne moći u dvadeset prvom veku.

U svetu dogovora, ono što je najvažnije je pregovaračka moć: sposobnost da primorate druge zemlje da postignu sporazume koji služe vašim interesima.

A u takvom svetu ispada da srednje sile imaju dosta prednosti, čak i kada su znatno manje, siromašnije i vojno slabije od tradicionalnih velikih sila.

U devetnaestom i početkom dvadesetog veka, kada su zemlje mogle koristiti silu bez posledica, moć je bila funkcija vojne i ekonomske moći, koja je, zauzvrat, zavisila od teritorije i veličine populacije, dostupnosti prirodnih i ljudskih resursa, te sposobnosti da ih se izvuče i iskoristi za potrebe vlade.

Velike sile su koristile svoje vojske i tržišta da stvaraju sfere uticaja u kojima su mogle da intervenišu gotovo bez ograničenja.

Međutim, u današnjem svetu „višestruko poravnjanje“, kako ga naziva Indija, srednje sile mogu sklapati dogovore sa velikim silama i međusobno, u različite svrhe.

Indija može pregovarati sa Japanom, Australijom i SAD-om za poboljšanje bezbednosti, sa Rusijom za naftu i gas, i sa Singapurom i drugim zemljama ASEAN-a za zelenu energiju.

Trampova mantra „Amerika na prvom mestu“ savršeno odgovara srednjim silama, jer im omogućava da slede sličan model.

Kao što je ekonomista sa Harvarda Dani Rodrik naglasio, srednje sile žele da budu u stanju da stvaraju promenljive koalicije.

Mnoge od ovih zemalja su članice BRIKS+ – „neformalne grupe“ koja je počela sa Brazilom, Rusijom, Indijom, Kinom i Južnom Afrikom (po kojoj je grupa i dobila ime).

Od tada se proširio na Egipat, Etiopiju, Iran, Ujedinjene Arapske Emirate i Indoneziju, dok su Turska, Tajland i Malezija aplicirale za članstvo.

Iznad svega, organizacija je plovilo za ad hok saveze – način da članovi povećaju svoju moć kolektivnog pregovaranja u tradicionalnim institucijama predvođenim Zapadom.

Trgovina među članicama BRIKS+ brzo raste. Štaviše, UAE, Iran i Indonezija, kao i novi BRIKS+ partneri Nigerija i Kazahstan, svi su veliki ili srednji proizvođači i izvoznici nafte.

Ako Saudijska Arabija, koja još uvek „procenjuje“ svoje članstvo, odluči da se pridruži, značajan kontingent zemalja OPEK-a mogao bi da održava sastanke na marginama samita BRIKS+.

Pitanje za Saudijsku Arabiju, zemlju G20 koja želi da posreduje u važnim sporazumima sa Bliskog istoka i Istoka-Zapada, jeste da li bi članstvo povećalo ili smanjilo njenu pregovaračku moć.

Neki posmatrači odbacuju BRIKS+ kao ekvivalent u dvadeset prvom veku G77, koaliciju u Ujedinjenim nacijama nesvrstanih zemalja koja je stvorena 1964.

Ali dok su nesvrstani tražili moć udruživanjem, višesvrstani mogu koriste širok spektar formalnih i neformalnih veza kako bi poboljšali svoju individualnu ili plurilateralnu pregovaračku moć sa SAD, Kinom, Evropskom unijom i drugima.

Najmoćnija prednost u bilo kojim pregovorima jeste sposobnost da se udaljite od stola.

Ovo zavisi od toga šta stručnjaci za alternativno rešavanje sporova nazivaju BATNA – „najbolja alternativa dogovorenom sporazumu“.

Srednje sile grade alternative sporazumima o kojima se pregovaralo na osnovu onoga što vide kao zapadne uslove.

Pre četiri godine, bivši američki predsednik Džo Bajden fokusirao je svoj inauguracioni govor na obnavljanje i jačanje demokratije u zemlji i inostranstvu.

Nameravao je da izgradi globalni demokratski blok kako bi se suprotstavio usponu autokratije, iako je promenio svoju poziciju tokom svog predsedništva tako da je uključivala nedemokratske zemlje sa kojima su SAD morale da posluju. Nazovite to „Demokratije+“.

Tramp je pozvao kineskog predsednika Si Đinpinga na svoju inauguraciju, kako bi pokazao svoju posvećenost diplomatskom angažmanu – pod kojim misli na pregovore.

Tramp je ove nedelje najavio svoju nameru da bude „mirotvorac i ujedinitelj“, da okonča ratove i spreči početak novih.

On pre svega želi da „pobedi“ i nastavi da pobeđuje, ali putem dogovora, a ne oružjem.

U takvom okruženju, najteži pregovarač je kralj. Mnoge zemlje će biti voljne da dođu za pregovarački sto, ojačane moći da se povuku kada predloženi dogovor nije po njihovoj volji.

Umesto unipolarnog ili multipolarnog sistema, ovaj svet liči ni na šta drugo – i ni na šta više – nego na bazar.

Autorka je bivša direktorka za planiranje politike u Stejt departmentu. Trenutno je izvršna direktorka think-tanka New America, emeritus profesorka političkih nauka i međunarodnih odnosa na Univerzitetu Prinston, i autorka knjige „Renewal: From Crisis to Transformation in Our Lives, Work, and Politics“ (Princeton University Press, 2021).

Danas ima eksluzivno pravo objavljivanja u Srbiji

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari