Nakon svake epizode izbora za predsjednika Francuske Republike, uz presudne unutarpolitičke preokupacije, jedno pitanje iz domena međunarodnih odnosa dominira među temama za nove nosioce vlasti.
Dva pitanja, u stvari, u jednom: pitanje budućnosti odnosa sa NJemačkom, na prvom mjestu, zbog geografske blizine i istorijskog naslijeđa, ali odmah zatim i eventualnih promjena u mnogostrukim i ukrštenim vezama sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Dok se za Francusku i NJemačku kaže da su „bračni par“, naravno ne iz prošlih ratova nego zbog njihovog značaja kao okosnice Evropske unije, sa SAD je „ljubavna veza“ puno zamršenija, u ritmu naizmjeničnih zatopljenja i zahlađenja.
Intervencija u Siriji: Francuzi kao skromni pratioci
Upravo smo dobili u kratkom periodu ilustraciju takve njene višeznačnosti. Emanuel Makron je u Vašingtonu nedavno dočekan sa počastima i pažnjom najbližeg saveznika. Bilo je tu i smiješno pretjeranih znakova prijateljstva da bi bili istinski. Kalendarski, ta posjeta se desila neposredno poslije bombardovanja odabranih ciljeva u Siriji, vjerovatno nenamjerno jer događanja na svjetskim žarištima nisu u skladu sa rokovnicima državnika.
Ovdje se mora reći da su Francuzi, koji su već godinama najaktivniji pobornici vojne intervencije protiv Asadovog režima, ali ih Barak Obama nije htio podržati ni kad je prekoračena „crvena linija“, ovog puta ispali samo kao skromni pratioci Trampove inicijative. Veoma ozbiljni izvori navode da su 14. aprila Francuzi ispalili samo 12 od 16 predviđenih raketa. Jedan od pet aviona tipa „Rafal“ nije uspio ispaliti jednu od svojih raketa, a tri fregate su ispalile samo tri od šest predviđenih. Upućeni komentatori pominju „informatički bag“, dok Ministarstvo odbrane odbija svaki komentar. Dominantni mediji su posvetili veoma malo pažnje tom propustu, ali se našlo komentatora koji su otvoreno istakli te tehničke probleme kao brigu za Francusku, u svojstvu trećeg po obimu izvoznika oružja na svijetu. Najzlobniji su se usudili reći da su Francuzi i krenuli u tu sirijsku avanturu kako bi isprobali na terenu svoju vojnu tehnologiju.
Makron i Tramp su se pozdravili na rastanku 25. aprila, kao najveći prijatelji na svijetu, a danas, nekoliko nedelja poslije tog susreta, teško je između njih naći, povodom najvažnijih tema svjetske politike, ako ne identične, barem bliske stavove. Evropa je skoro jednoglasno uz Makrona i Merkelovu, koja je ponekad i stroža u kritici Trampove „svojeglavosti“.
Katastrofa za Erbas
U redoslijedu preokupacija, Makron je u svojstvu glasnogovornika Evropske unije nedvosmisleno osudio povlačenje SAD-a iz sporazuma o iranskom nuklearnom programu. Reperkusije tog čina su zasad neizmjerljive. Najveće svjetske kompanije su obnovile svoje ekonomske i finansijske odnose sa Iranom poslije ukidanja ili ublaženja nekih sankcija. Nova situacija podrazumijeva povratak kaznene prakse američkih sudova za sve firme koje zaobilaze ili ignorišu novi arsenal zabrana.
Niko ovdje nije zaboravio kaznu od 8,9 milijardi dolara koju je morala 2015. da plati američkoj administraciji druga po važnosti francuska banka BNP Paribas. Tu kaznu joj je „odrezao“ jedan njujorški sud zato što je „olakšavala transakcije u dolarima sa Sudanom, Kubom i Iranom“.
Danas, poslije Trampove odluke, svjetske kompanije moraju da izaberu između poslovanja sa Teheranom ili Vašingtonom. Situacija je katastrofalna, na primjer, za Airbus koji je zaključio ugovor sa Air-Iranom o prodaji 98 aviona. Iznos tog ugovora je 17 milijardi evra. Ako Reno, koji je prošle godine prodao u Iranu 160.000 vozila, ostane na iranskom tržištu, njegov partner Nisan gubi pravo prodaje svojih automobila u Sjedinjenim Državama.
Vlada ovdje je dala uvjerenje da će se u novoj situaciji Francuska odlučno zauzeti za interese svojih firmi. Šezdeset njihovih direktora su se sastali 15. maja sa ministrom ekonomije, uz prisustvo ministra spoljnih poslova.
„Palestinska stvar“
Preseljenje američke ambasade iz Tel Aviva u Jerusalim i svi događaji koji prate taj čin izazvali su u Francuskoj sličnu uznemirenost i jasne proteste. „Palestinska stvar“ je veoma prisutna u francuskoj javnosti. Makronova riječ je „zabrinutost“. Štampa, koja ni u ovom slučaju ne zaboravlja Iran, podvlači podtekst tog čina, ističući paradoksalnu spregu interesa najodanijih prijatelja Amerike, Izraela i Saudijske Arabije. Izrael ima u Iranu najspremnijeg neprijatelja. A Saudijska Arabija brani svoj primat na bliskoistočnom prostoru na kom je Iran već zauzeo značajne pozicije, bilo na sirijskom i jemenskim ratištu, ili u Libanu, preko pokreta Hezbola za koji se smatra da je šiitska „filijala“.
Tema o dodatnim taksama koje je Trampova administracija predvidjela za uvoz u SAD čelika i aluminijuma, potisnuta je u drugi plan poslije najava o izuzimanju Evropske unije iz novih propisa. Makron je i prilikom boravka u Americi, kao i Merkelova na svojoj strani, jasno osudio takvu perspektivu. Možda je baš takvim izjavama zaslužio da se njegov portret nađe na koricama tzv. magazina bogatih „Forbes“ sa spektakularnim naslovom „Lider slobodnog tržišta“. Nepotrebno je ovdje isticati u kakvom raspoloženju je u Francuskoj primljena ta počast.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
