Francuska javnost nespremna za Makronov ultraliberalizam

Predsjednik Makron je započeo seriju pod povoljnim znakom novih mjera u socijalnoj politici. U tom zaokretu su mediji vidjeli njegovu težnju da koriguje predstavu o njemu kao predsjedniku bogatih. Izložio je plan od osam milijardi evra sa mjerama za borbu protiv siromaštva koje se odnose na sve kategorije i uzraste stanovništva. Prag siromaštva u Francuskoj je 1026 evra mjesečno, a 8,8 miliona Francuza spada, prema važećim parametrima, u kategoriju siromašnih, što predstavlja 14 odsto stanovništva.

Od pet glavnih mjera, najveću pažnju privlači tzv. univerzalni dohodak za aktivnost čiji okviri nisu sasvim jasno precizirani, ali za koji se zna da se ne radi o univerzalnom dohotku iz predsjedničke kampanje koji je, za aktivne i neaktivne, propagirao socijalistički kandidat Benoa Amon. Komentatori podvlače da je cilj te naknade pojednostavljenje brojnih kategorija socijalnih davanja i, kao prećutna namjera, njihovo progresivno smanjenje. Za njihov globalni iznos je Makron već rekao, opisno prevedeno, da se radi o „tolikoj lovi kao da smo ludaci“.

Predsjednik je istog dana načinio istorijski gest otišavši na vrata gospođe Žozet Oden, stare 87 godina, supruge matematičara Morisa Odena, asistenta na univerzitetu u gradu Alžiru, člana komunističke partije i aktiviste za alžirsku nezavisnost. Svečano joj je iskazao izvinjenje Republike Francuske priznavši odgovornost francuske države za smrt njenog muža prije 60 godina.

Moris Oden je odveden i izgubio mu se svaki trag u junu 1957. godine. Tokom proteklih decenija, puno intelektualaca i simpatizera pokreta za nezavisnost Alžira je djelovalo kroz „odbor Oden“ na rasvjetljavanju okolnosti njegove smrti. Jedan general, Pol Osares, je pred kraj života dao svoju verziju njegovog nestanka. Moris Oden je zaklan nožem, „kako bi se pomislilo da su ga ubili Alžirci“. Njegova kćerka Mišel je 2009. godine odbila da primi od predsjednika Sarkozija Orden legije časti jer on ne samo da nije ništa preduzeo nego nije ni odgovorio na pismo njene majke. Tek je Fransoa Oland, 2014. godine priznao da je prema raspoloživim dokumentima Moris Oden umro u zatvoru a ne prilikom pokušaja bijega, što je dugo vremena bila zvanična verzija iz vojnih izvora.

Ali dovoljna je bila samo jedna kratka polemična epizoda pa da dvije prethodne pozitivne sekvence mediji potisnu iz prvog plana. Scena se odvija u nedelju 16. septembra. Vrata Jelisejske palate su otvorena za publiku, povodom „dana baštine“. Predsjednik je u parku okružen posjetiocima i otpočinje razgovor sa jednim mladićem. Sve se to snima. Mladić traži posao u svom domenu, hortikulturi, kao vrtlar na gradskim zelenim površinama, na primjer, ali sve njegove molbe za posao su odbijene ili bez odgovora. Makron se naglo uzbudi i kaže: „Dovoljno je da pređem ulicu i da odmah dobijem posao u ugostiteljstvu ili na građevinskim radovima.“

U ponedeljak, cijelog dana scena nije silazila sa ekrana. Mladić je imao svoj dan slave kao gost nekoliko TV kanala, a obećano mu je zaposlenje na više mjesta. A predsjednik je i ovom prilikom potvrdio svoju aroganciju i bezosjećajnost za sudbinu običnih ljudi. Iako je situacija na tržištu rada ovdje i dalje veoma nepovoljna, javnost u Francuskoj nije spremna da prihvati tehnokratsku ultraliberalnu koncepciju odnosa prema radu koja, ima se utisak, ide uz Makronov „novi svijet“.

Na svu sreću, stigao je utorak i dugo očekivani dan predstavljanja reforme zdravstva „za narednih pedeset godina“. Stručnjaci i komentatori su predsjednikov plan primili sa odobravanjem jer je ovdje dominantno uvjerenje da je neophodna temeljna reforma. Jedan od osnovnih problema su „medicinske pustinje“, mala naselja u unutrašnjosti i neke ruralne zone za koje nisu zainteresovani ljekari. Prilično je raširena praksa olakšica i stimulacija koje za otvaranje ordinacija lokalne vlasti daju stranim ljekarima, često porijeklom iz Rumunije.

Francuska je sa vidnim nestrpljenjem dočekala srijedu, dan kad je bila previđena audicija Aleksandra Benale pred zakonodavnom komisijom Senata kog drži opozicija. Iako u slučaju tog zamjenika šefa kabineta u predsjedništvu republike nije direktno bilo riječi o Emanuelu Makronu nego samo o zloupotrebama vlasti tog njegovog „saradnika“ sa kaubojskim manirima, svi su tokom tog saslušanja, prenošenog na četiri TV kanala, neprestano imali predsjednika pred očima.

Benala je sa izuzetnom samokontrolom i pronicljivošću odgovorio na sva pitanja senatora, u duhu bliskom njegovom mentoru, ne otvorivši ni u jednom trenutku prostor za pokretanje pitanja predsjednikove odgovornosti.

U međuvremenu je druga ličnost u vladi, Makronu odani ministar unutrašnjih poslova Žerar Kolon, najavio da će se za nekoliko mjeseci povući sa tog položaja, kad krene kampanja za gradonačelnika Liona. Nova polemika. Kako je moguće, postavlja se pitanje, da najvažniju ministarsku funkciju, tokom nekoliko mjeseci, nastavlja obavljati čovjek čije su ambicije na drugoj strani?