Gotovo svi putevi istrage vode ka SNS

Vjerujem kako je riječ i o svojevrsnoj poruci građana, birača obje političke opcije, i trenutne vlasti i opozicije, kako se dosadašnji smjer konvergencije Crne Gore prema Europskoj uniji ne smije mijenjati, kaže u razgovoru za Danas Tonino Picula, izvestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru, komentarišući rezultate poslednje ankete koja pokazuje da je podrška građana Crne Gore ulasku u EU porasla na čak 76,6 odsto, dok pozitivno mišljenje o EU ima 80 odsto građana.

Naš sagovornik iz Brisela, bivši ministar inostranih poslova Hrvatske, podseća da je Unija u „prvom valu pandemije prošlog proljeća hitno intervenirala i Crnoj Gori pomogla financijski i medicinskom opremom u paketu vrijednosti veće od 40 milijuna eura, od čega je gotovo 29 milijuna eura bespovratne pomoći Crnoj Gori već isplaćeno“. Dodaje da EU, s druge strane, ima kandidatkinju za pristupanje kojoj je odmah pomogla i „mislim da su građanke i građani Crne Gore to i primijetili“. Picula navodi da ima još prostora za unapređenje saradnje, „no kako i sami znate, ovih dana se i sami mučimo s odnosima s farmakompanijama koje su proizvodile cjepivo. Nadam se da ćemo to u najskorijem roku riješiti“.

* U nacrtu vašeg izveštaja EP za Crnu Goru istaknuta je potreba „za kooperativnom i konstruktivnom kohabitacijom između predsednika i nove vlade sa ciljem jačanja napretka Crne Gore na njenom putu ka EU“. Kako vidite dosadašnju kohabitaciju?

– Treba istaknuti kako je, uz neke, ipak, neprimjerene ispade, prvi prijenos vlasti u Crnoj Gori u trideset godina prošle jeseni prošao mirno i pokazao kapacitete političara u zemlji da navigiraju situacijom s kojom se do tada nisu još susreli. Sigurno je da je riječ o politički izazovnoj situaciji, dinamičnoj i složenoj, jer to nije jedina linija na kojoj je potrebna kohabitacija. Nije samo riječ o sučeljavanju na relaciji Vlada – predsjednik Republike ili tanke parlamentarne većine s parlamentarnom manjinom. I sama je vladajuća koalicija vrlo heterogena i zahtijeva ozbiljan napor i kompromise kako bi se održala. Ne bez osnove, nameće se i činjenica da je za dio vladajućih upitan i sam koncept crnogorske državnosti i suvereniteta. Kad to uzmemo u obzir, osobito je teško dogovarati rješenja kad jednom na dnevni red dođu konkretni problemi u pregovorima s Briselom tokom zatvaranja pojedinih poglavlja.

* Spoljnopolitički odbor EP usvojio je krajem februara izveštaj o Srbiji u kojem se traži od srpskih vlasti da rešavaju afere kao što su Jovanjica, Krušik, Savamala. Verujete li da će vlasti Srbije ozbiljno da razmotre ove opomene?

– Zajedničko je svim ovim slučajevima što rukavci istraga i protagonisti slučajeva gotovo svi vode u smjeru SNS-a i pripadnika represivnog aparata, odnosno naslanjaju se na vlast. U slučaju Jovanjica pokazalo se čak da su od državne Agencije za osiguranje i financiranje izvoza dobili oko 3,9 milijuna eura subvencija za proizvodnju industrijske konoplje za koju se pokazalo da je više rekreativna. U travnju će biti pet godina od rušenja u Savamali i dovoljno je pogledati kome je bilo u interesu hitno porušiti objekte u Hercegovačkoj ulici u Beogradu. U tome bi se mogao pronaći i odgovor na vaše pitanje.

* Šta očekujete od dijaloga Beograda i Prištine, u svetlu nedavne pobede Aljbina Kurtija na kosovskim izborima? Ocene su, u medijima, da on donosi „tvrđe“ pozicije Kosova.

– Dijalog Beograda i Prištine je prečesto bio tek sučeljavanje monologa i, uglavnom, nije ispunio većinu očekivanja. Međutim, kao tema u posljednjih godinu dana opet dobija na političkoj težini. Neki od protagonista tog procesa su otišli s vlasti kao američki lider Donald Tramp, neki su ostali poput Vučića, a neki su se vratili na vlast, što je slučaj sa Kurtijem. Ključni međunarodni protagonisti su odavno definirali cilj dijaloga kao međusobno priznanje Srbije i Kosova, ali ambijent za taj događaj i dalje ostaje otvoren. Čini mi se da će administracija Džozefa Bajdena imati više volje za poticanje europske perspektive koju dijalog otvara za obje strane, za razliku od Trampa koji je dijalog koristio kao „proxy“ element svoje bliskoistočne politike. To bi mogla biti povoljna okolnost i za novi dinamizam od strane Brisela jer uspješniji nastavak dijaloga može dati poticaj i posustaloj politici proširenja. Drugim riječima, lideri iz Beograda i Prištine svoju će javnu retoriku o dijalogu modificirati samo u onoj mjeri u kojoj im EU i SAD budu uspješno posredovali ozbiljnu korist od zaključenja procesa.

* Kako bi ste ocenili bilateralne odnose na relaciji Beograd – Zagreb? Stiče se utisak da vlada „hladni mir“. U intervjuu za RTL prošlog meseca srpski predsednik Aleksandar Vučić kazao je da „odnosi Srba i Hrvata nikada neće biti laki i nikada nisu bili jednostavni za razumevanje“, dodajući da neka vrsta „negativnog odnosa kod dela ljudi s obe strane postoji kao mržnja zbog svega što se događalo u prošlosti, a što različito tumačimo“.

– Mislim da su privatni odnosi između građana i ekonomska razmjena bolji od službenog narativa. Do pandemije, ljudi su putovali u Beograd i Srbiju radi provoda, ljudi iz Srbije dolazili na Jadran na ljetovanje i to će se i nastaviti čim uvjeti dozvole. No, sigurno je da postoji golem prostor za napredak. Prije svega, zaista je nužno da se riješi pitanje poginulih i nestalih, da se konačno završi predaja dokumentacije od strane vlasti u Srbiji. To bi bio zaista ultimativni pokazatelj dobre volje Beograda. Obitelji koje trideset godina od Vukovara i dalje traže svoje najmilije dobile bi mir. Time bi se uklonio i jedan od argumenata za političku mobilizaciju u Hrvatskoj. Još jedna stvar, mislim da je nedavno imenovanje vladike Porfirija za patrijarha SPC korak naprijed u našim odnosima. Otac Porfirije pokazao se kao most u dijalogu Hrvatske i Srbije. On je istaknut član društvene zajednice u Hrvatskoj, koji je stekao povjerenje mnogih u svim društvenim slojevima, na cijelom političkom spektru. Vjerujem kako će nastaviti biti taj posrednik koji će nam pomoći da otvorimo i neke velike zajedničke teme i nađemo oko njih zajednički jezik.