Hrvatski stručnjaci: Napad na zgradu Vlade pokazatelj netolerancije

„…”
Većina komenatra na društvenim mrežama odnosi se na to da je reakcija Danijela Bezuka (22) iz Kutine produkt sistema u Hrvatskoj, da nesrećni mladić nije trebalo da puca u policajca koji takođe radi za mizernu platu, te da je metke trebalo ispaliti u one koji sede u zgradi Vlade, prenosi Al Jazeera Balkans.

Slični komentari mogli su se videti i kada je Filip Zavadlav (25) početkom godine ubio trojicu muškaraca u Splitu, optužujući ih za zlostavljenje njegove porodice.

Danijel Bezuk objavio je pre samoubistva poruku na Fejsbuku da je „dosta bilo prevara i bezobzirnog gaženja ljudskih vrijednosti bez odgovornosti”.

Kako navodi Hina, Bezuk je prvih godina objavljivao snimke pesama Marka Perkovića Tompsona, Miroslava Škore i Mate Miše Kovača, ali i snimke testiranja snajperskih pušaka i teških mitraljeza. Takođe, 2011. godine, dok je još bio u osnovnoj školi, na jednom od snimaka testiranja snajperske puške napisao je „da sam jedan od njih, da skidam Srbe”.

„Ono što je jako važno – kakav je naš javni diskurs. Koja je razina komunikacije koju koristimo na društvenim mrežama, pa i u medijima? Za Hrvatsku je dosta niska i primjećuje se velika netolerancija”, rekla je u razgovoru za Hinu načelnica Odljenja za mentalno zdravlje i prevenciju zavisnosti HZJZ-a Danijela Štimac Grbić.

Nasilnici se proglašavaju herojima

„Zadnji događaji u Hrvatskoj, ovo nije prvi, govore o tome da se neki ljudi koji posežu za nasiljem zapravo proglašavaju herojima, odnosno da se takvi činovi vide kao neka vrsta otpora represiji, odnosno preuzimanja pravde u svoje ruke”, utvrdila je Štimac Grbić.

Zadnja Bezukova objava prikupila je veliki broj komentara i reakcija, među kojima su i pozitivne.

Mladi su komentirali „počivaj u miru”, „ovo je napravio za cijelu Hrvatsku”, „učinio si više i poslao jasniju poruku od cijele Hrvatske zajedno”, „žalosno je što nije koknija nekog ‘ko je to zaslužija”, ali bilo je i oprečnih, jednako nasilnih komentara, poput „sve ove koji ga podržavaju, izbušit iz kalašnjikova s četiri metka pa ćemo vidit kakav je heroj”.

„Ono što se na društvenim mrežama traži je zapravo skupina istomišljenika. Društvene mreže i jesu za povezivanje onih koji slično misle, prema tome, traži se odobravanje društva, vjerojatno nešto što se u realnom životu nije imalo”, istakla je Štimac Grbić.

Uz to, pošto se radilo i o samoubistvu, Štimac Grbić je ocenila da se verovatno radi i o postojanju nekog mentalnog poremećaja koji je na vreme trebalo prepoznati i tretirati.

„Sve to upravo svjedoči o činjenici da ne radimo dovoljno niti na prevenciji, niti na ranom prepoznavanju i tretmanu mentalnih poremećaja, odnosno rizika za mentalno zdravlje, pogotovo kod mladih”, upozorila je Štimac Grbić.

Rana adolescencija je ranjivo razdoblje

Upravnica Zavoda za psihoterapiju Klinike za psihijatriju Vrapče Tihana Jendričko istakla je za Hinu da je tokom adolescencije biološki i psihološki razvoj u najintenzivnijoj fazi razvoja, a posebno razvoj identiteta. Izuzetno senzibilno i ranjivo razdoblje takođe je i faza tzv. kasne adolescencije, odnosno period do negde 25. godine života.

U tom periodu često i počinju određene poteškoće ili frustracije, s obzirom na to da mladu osobu očekuje niz izazova na području samostalnosti, razvoja odgovornosti, adekvatnih bliskih odnosa, novih životnih uloga.

„Okolina ponekad ne prepoznaje razlike između razvojnih faza, kao što su pubertet i normalne promjene u sklopu njega ili se radi o početku razvoja nekih psihičkih smetnji. Stoga je uloga društvenih mreža kod mladih briga o vlastitoj vrijednosti, mjesto gdje se mogu izraziti, biti kreativni i povezani, a ne biti u međusobnoj kompeticiji”, objasnila je Jendričko.

Iako društvene mreže imaju i pozitivne strane, ukupno vreme provedeno na društvenim mrežama, izloženost oglasima, tip sadržaja koji dele vršnjaci, komentari drugih i čitav raspon drugih faktora mogu imati negativan uticaj na mentalno zdravlje.

Uz to, Jendričko je utvrdila da današnji adolescenti veliki deo vremena provode na društvenim mrežama, gubeći mogućnost za razvoj ključnih životnih i socijalnih veština.

„Paradoks je u tome što u vrijeme kada se imamo mogućnost najviše povezati, a u današnje vrijeme i jesmo povezaniji nego ikad prije, istovremeno bivamo i jako usamljeni”, istakla je.