Igra prestola Saudijske Arabije 1Foto: EPA

Kralj Saudijske Arabije Salman je na mestu prestolonaslednika svog 57-godišnjeg sina Muhameda bin Najifa zamenio 31-godišnjim Mohamedom bin Salmanom, čime je završio proces centralizacije vlasti koji je započet Salmanovim stupanjem na tron u januaru 2015.

Princ Mohamed, koji je narodski poznat u zapadnim krugovima kao MBS, omiljeni je kraljev sin. Njegovim imenovanjem za prestolonaslednika, Salman koji sada ima 81 godinu, ukazao je na nedvosmisleno odstupanje od višedecenijske tradicije izgradnje konsenzusa među vodećim sinovima osnivača saudijske države – pokojnog kralja Abdulazisa Ibna Sauda.

U strukturalnom smislu, Saudijska Arabija nije više gerontokratija koja deli vlast. Vratila se apsolutnoj monarhiji, što je bila i pod vlašću samog Ibn Sauda. Vlast je u potpunosti u rukama kralja, čiji je veći deo delegirao svom sinu, novom prestolonasledniku.

U praktičnom smislu usponom MBS-a će se modernizovati političko odlučivanje i ublažiti politički rizici svojstveni svakom sistemu s više konkurentnih centara moći. Sada su potpuno jasna pitanja nasleđa i gde je vlast. Ali, iako ovaj novi aranžman sigurno ima svoje prednosti, ima i potencijalne zamke jer odluke s dalekosežnim posledicama mogu da prođu bez dovođenja u pitanje i osporavanja.

Kada Salman umre, MBS će postati kralj i najverovatnije će Saudijskom Arabijom vladati dugi niz decenija, ostavljajući svoj pečat na društveni, verski i ekonomski život zemlje. Njegov uspon do vlasti, koji je počeo 2009. kada je postao savetnik svoga oca, koji je tada bio guverner provincije Rijad, bio je munjevit. Ali, imenovanje za prestolonaslednika je do sada njegovo najveće dostignuće. MBS je pobedio u trci za presto u kojoj je učestvovalo na stotine prinčeva, među kojima je većina starija i iskusnija, a svi oni smatraju da imaju pravo da vladaju.

Istini za volju, to što je kraljev miljenik dalo je MBS-u vetar u leđa; ali njegov uspeh ne objašnjava samo to. MBS je morao da se uzda u svoju pamet, lukavstvo i snagu ličnosti da bi učvrstio moć i konsolidovao autoritet nad ključnim sektorima saudijskog društva.

Štaviše, MBS je sve to uspeo dok je još uvek zvanično poštovao striktne protokole saudijske kraljevske porodice i komplikovane kodekse hijerarhije. To pomaže da se objasni kako se ispostavilo da prelaz s jednog prestolonaslednika na drugog ide tako glatko.

Drugo veliko dostignuće MBS-a je u spoljnoj politici, gde je mogao da svom ocu dokaže svoje sposobnosti. MBS je preuzeo inicijativu da dopre do predsednika SAD Donalda Trampa i njegovog tima odmah nakon predsedničkih izbora u SAD u novembru 2016. i ti napori su mu se isplatili, što je kulminiralo Trampovom posetom Rijadu u maju 2017.

Trampova poseta je predstavljala veliku pobedu za Saudijsku Arabiju. Odnosi SAD i Saudijske Arabije su pali na najniže grane za vreme mandata američkog predsednika Baraka Obame, ali su sada resetovani. Tramp je tokom posete naglasio značaj strateškog partnerstva SAD i Saudijske Arabije, ponudio je punu podršku u nadmetanju Saudijske Arabije sa Iranom za regionalnu dominaciju i potpisao razne poslovne i investicione ugovore vredne više milijardi dolara.

MBS, koji je blago rečeno ambiciozan, postavio je dva velika cilja za Saudijsku Arabiju. Prvi, koji je okvirno predstavio u programu pod nazivom Vizija 2030, jeste da se prošire okviri saudijske ekonomije tako što će smanjiti njenu veliku zavisnost od prihoda od nafte i stvoriti dobra radna mesta izvan naftnog sektora. MBS je uveren da će ogromne naftne rezerve Saudijske Arabije mnogo manje vredeti u budućnosti zbog uspona alternativnih goriva i tehnologija obnovljive energije.

Prema Viziji 2030, MBS će pokušati da što više unovči početnu vrednost naftnih rezervi Saudijske Arabije. Ti prihodi će onda biti dodeljeni razvoju nenaftnog sektora zemlje i investirani u ofšor aktive da bi se nadoknadio neizbežan gubitak u prihodima od nafte. Da bi postigao taj cilj, MBS nastoji da privatizuje deo kompanije Saudi Aramko putem inicijalne javne ponude 2018.

Drugi veliki cilj MBS-a jeste da se Saudijska Arabija pretvori u regionalnog vojnog hegemona koji može da odoleva spoljnim pretnjama, naročito Iranu. Da bi to ostvario, moraće da učini svoju zemlju mnogo manje zavisnom od vojne zaštite SAD u koju se ona uzda od 1945.

Biće potrebno deset i više godina da bi se ostvarila oba cilja pojedinačno novog prestolonaslednika. Ali sada kada je baza vlasti MBS-a bezbedna, izgleda da ima svaku nameru da ih i ostvari.

Autor je profesor bliskoistočnih studija na Univerzitetu Prinston

Copyright: Project Syndicate, 2017.

www.project-syndicate.org

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari