INTERVJU Josip Juratović: Vučić koristi naoružavanje za kupovinu međunarodnog uticaja, a na štetu građana Srbije

Juratović kaže da je najbolji primer za to predsednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je emotivnom manipulacijom na julskim izborima prikrivao promašaje u unutrašnjoj politici.

Kada je reč o srpskoj i hrvatskoj kupovini francuskih borbenih aviona Rafala, Juratović naglašava da je u pitanju promena stava u Evropi o ozbiljnoj pretnji miru i stabilnosti celog regiona koja je uzrokovana ruskom agresijom na Ukrajinu.

Komentarišući dolazak šefa CIA Vilijama Bernsa u posetu Sarajevu, Beogradu i Prištini, Juratović smatra da bi države na Balkanu, uključujući i Srbiju, trebalo da shvate da njihova uloga na globalnoj sceni više nema značaj kakav je nekada imala bivša država.

„Aleksandar Vučić je sebi umislio da može naslijediti nekadašnju ulogu bivše Jugoslavije, pokušavajući sjediti na više stolica. On stvara iluziju o važnoj međunarodnoj ulozi Srbije, dok zapravo kupuje moć koju će građani Srbije skupo platiti“, ukazuje Juratović.

Kako biste ocenili situaciju u regionu, pogotovo odnos Srbije prema svojim susedima?

Smatram da su dobrosusjedski odnosi u regiji zapadnog Balkana izuzetno složeni, ponajprije zbog nedostatka volje za ozbiljnom regionalnom suradnjom, koja je neophodna za daljnji razvoj te regije. Često se umjetno stvara netrpeljivost i insceniraju loši odnosi među susjedima kako bi se skrenula pažnja s dnevno-političkih pitanja koja su od vitalne važnosti za zemlje regije. Najbolji primjer za to je aktualni predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, koji je na izborima u junu ove godine emocionalnom manipulacijom nacionalnih interesa građana Srbije prikrivao promašaje u unutarnjoj politici i učvrstio svoj autokratski sustav, za koji je samo pitanje vremena kada će se urušiti.

Hrvatskoj su SAD odobrile kupovinu i raketnog sistema Himars, dok je Zagreb Rafale ranije kupio. Srbija je takođe kupila Rafale. Kako smo stigli do tolikog naoružavanja regiona i u koju svrhu?

Postoji više razloga za naoružavanje. Jedan od njih je promjena stava u Europi o ozbiljnoj prijetnji miru i stabilnosti cijele regije, uzrokovana ruskom agresijom na Ukrajinu. Obrambeni sustavi članica NATO-a moraju se modernizirati, a modernizacija obrambenih snaga država poput Hrvatske i Slovenije dio je strategije NATO-a. Što se tiče Srbije, postoje dvije mogućnosti: ili se Srbija priprema za ulazak u NATO, što bi značajno doprinijelo miru i sigurnosti u regiji, ili Aleksandar Vučić koristi naoružavanje za kupovinu međunarodnog utjecaja, na štetu građana Srbije.

Kako gledate na aktuelne proteste u Srbiji protiv kompanije Rio Tinto i iskopavanja litijuma, dok se, recimo, jako malo govori o kineskoj kompaniji Ziđin koja rudari na istoku Srbije?

Što se tiče protesta protiv projekta Rio Tinto, oni su opravdani barem u smislu da se ispune uvjeti dogovoreni tijekom posjeta kancelara (Olaf) Šolca, a koje Aleksandar Vučić može i mora ispuniti. To uključuje omogućavanje funkcioniranja demokratskih institucija u Srbiji, koje bi trebale raditi na temelju profesionalnosti, a ne političke podobnosti. To je jedini način da se svi, uključujući Kinu, Rio Tinto i druge investitore u Srbiji, pridržavaju propisa profesionalnih i neovisnih institucija u korist sigurnosti građana Srbije.

Tu je i dolazak šefa CIA Vilijama Bernsa u Sarajevo, Beograd i Prištinu. Zvanični razlog su „secesionističke pretnje Milorada Dodika“. Da li je realno da je Bernsov dolazak isporovocirao Dodik i koji bi još razlog mogao da bude za posetu?

Mislim da bi minidržavice na Balkanu, uključujući i Srbiju, konačno trebale shvatiti da njihova uloga na globalnoj sceni više nema značaj kakav je nekada imala bivša država. Aleksandar Vučić je sebi umislio da može naslijediti nekadašnju ulogu bivše Jugoslavije, pokušavajući sjediti na više stolica. On stvara iluziju o važnoj međunarodnoj ulozi Srbije, dok zapravo kupuje moć koju će građani Srbije skupo platiti. To dovodi Srbiju i regiju u opasnost od gubitka povjerenja međunarodne zajednice.

Zemlja koja je navodno odlučna na putu prema EU trebala bi raditi na ispunjavanju kriterija za ulazak u EU umjesto da stvara sliku o sebi da može sa svima i sa nikim u isto vrijeme. Stalna putovanja na relaciji Vašington-Moskva samo je dokaz koliko ta vlast svojim građanima stvara lažnu sliku o Srbiji, jer je ustvari nepouzdan partner na obe strane. Srbija se je odlučila na put u EU gdje joj je i mjesto i da bi ispunila svoju vjerodostojnost trebala bi se orijentirati prema Briselu i ispunjavati ciljeve EU koja ju barem financijski odrzava.

Sve je veći uspon desnice u EU. Dokaz su nedavni izbori u nemačkim zemljama – u Tiringiji gde je AfD pobedio i Saksoniji, gde je na drugom mestu. Šta nam poručuje pobeda desnice i da li je uzdrmana Vlada Olafa Šolca?

Nažalost, jačanje radikalne desnice i nacionalizma nije samo pitanje identiteta, već i pokušaj promjene društveno-političkog sustava, što je svakodnevnica na zapadnom Balkanu. Dio istočne Njemačke, nažalost, nije se društveno i politički integrirao kroz strukture demokratskih vrijednosti te nema stranačku tradiciju, zbog čega bira ili ekstremno lijevo ili ekstremno desno. U Njemačkoj, radikalna desnica prema anketama ima oko 15 odsto podrške, što nije zabrinjavajuće za budućnost njemačkog demokratskog sustava, ali je ozbiljna tema kojom se Njemačka, s obzirom na svoju prošlost, mora pozabaviti. Vlada Olafa Šolca, iako složena jer se sastoji od tri ideološki različite stranke, uspješno njeguje demokraciju dijaloga i kompromisa, pa vjerujem da će ostati stabilna do kraja mandata.

Koliko davanje pomoći Izraelu utiče na nezadovoljstvo građana u Nemačkoj?

Njemačka je zemlja kojoj je zadatak štititi neupitnost postojanja i sigurnosti države Izraela, koju radikalni Islam negira. Aktualna situacija na Bliskom istoku izaziva različite reakcije, ali većina se slaže da je jedino rješenje stvaranje dviju samostalnih država, Izraela i Palestine. Iako većina podržava pravo Izraela na obranu od terorizma, postoje zabrinutosti da Izrael često prelazi granice dozvoljenog.

S jedne strane, imamo Nemačku koja je više puta glasala protiv Rezolucije o Genocidu u Gazi, a s druge strane, glasala je za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Sledeći to, da li su žrtve genocida predmet političke trgovine?

Smatram da inflacija rezolucija ne donosi ništa konkretno za stvaranje mira i sigurnosti, osobito kada je riječ o pomirenju i izgradnji zajedničke budućnosti. Rezolucije se često zloupotrebljavaju za političku neaktivnost s jedne strane i emocionalnu manipulaciju narodima s druge strane, osobito u kontekstu predizbornih kampanja. Kada je riječ o Izraelu, Palestini, kao i Srbiji i njezinim susjedima, volio bih vidjeti političke strukture koje rade na miru i razumijevanju među narodima, umjesto da se danima raspravlja o zarezima i točkama u rezolucijama koje nemaju nikakvog značaja za ljude o kojima se radi.