Istorijska šansa za Abazovića

Prije svega, to je ozbiljna bojazan za budućnost Crne Gore i njene građanske profilacije.

Skup je odgovor na čudnu i zastrašujuću proslavu najsnažnijeg faktora nove većine čiji je stožer Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, a koja je obilovala nacionalističkim izlivima velikosrpske ideologije, četništvom i napadima i prepadima na Bošnjake, Muslimane, Albance i Crnogorce, kaže u razgovoru za Danas Boban Batrićević, crnogorski istoričar komentarišući „patriotski skup“ u nedelju uveče u Podgorici.

Kako je dalje naveo ,“upravo zbog toga su umjesto pozitivne atmosfere zbog odlaska s vlasti partije koja je vladala trideset godina, Crnu Goru preplavile atmosfera straha i neizvjesnosti“.

Skup je, ističe dalje naš sagovornik inače profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost, signal Evropi da postoji ozbiljna kritična masa koja ne želi da joj SPC i njene parlamentarne ekspoziture na čijem se čelu nalazi jedan četnički vojvoda, kroje budućnost i skreću je s njenog zacrtanog puta euroatlantizma.

Nedavno ste napisali da je pred Dritanom Abazovićem lak izbor. Možete da nam pojasnite?

– Zato što je Abazović odrastao u Crnoj Gori, zato što poznaje njenu istoriju i kulturu i zato što mu je odlično poznato kako je kroz prošlost prolazio svako ko je paktirao s velikosrpstvom.

Izbor mu je olakšan zato što su mu sve proevroatlantske snage koje su ušle u crnogorski parlament dale odriješene ruke da sam sastavi (manjinsku) Vladu, da hapsi, otvara afere, čisti zemlju od kriminala i korupcije. To je uostalom ono što je najviše potencirao u predizbornoj kampanji, tvrdivši da njegova lista ima potencijala da sastavi tri, a ne jednu Vladu.

Ako već neće s Demokratskom partijom socijalista, koja je zaslužila da se nađe u opoziciji i preškarta se unutar sebe, kako onda može u vlast s koalicijom „Za budućnost Crne Gore“ čiju pogonsku snagu predstavlja Demokratski front čiji je lider Andrija Mandić četnički vojvoda, a ideologija potpuno velikosrpska, antizapadna i proruska.

Kad već zna između kojih polova je ukliješten, onda zbilja smatram da Dritan Abazović ima istorijsku šansu da formira Vladu samostalno.

A ako ne sam, onda makar i s Demokratama Alekse Bečića koji frazeološki promovišu multikulturalizam iako naginju Amfilohiju Radoviću, ali barem među liderima nemaju obožavalaca lika i djela Draže Mihailovića.

Suština je da se na ključnim pozicijama nove crnogorske vlasti – Ministarstvu odbrane, Ministarstvima unutrašnjih i vanjskih poslova te svim bezbjednosnim strukturama, nađu provjerene osobe koje iskreno vide Crnu Goru na Zapadu.

Isto tako, važno je da se na pozicijama prosvjete i kulture ne nađu kadrovi koje će aminovati Amfilohije Radović, odnosno oni koji ne priznaju crnogorski jezik i pravo na crnogorsko kulturno nasljeđe i koji neće revizionirati udžbenike istorije i učiti đecu da je Crna Gora srpska Sparta, a Draža antifašista.

Tri opozicione partije brzo su, nakon izbora, usaglasile principe na kojima bi trebalo da se zasniva buduća vlada. Poznato je da ih ujedinio jedan cilj – obaranje režima Mila Đukanovića. Mislite li da URA i „Koalicija za budućnost Crne Gore“ mogu da pomire svoje ideološke razlike?

– Najveći problem predstavlja frustracija DPS-om od strane Abazovića i njegove partije koja sve procese u Crnoj Gori gleda kroz ključaonicu Mila Đukanovića. Tako počinje relativizacija svih akutnih opasnosti po Crnu Goru.

Realna ugroženost crnogorskog nacionalnog i građanskog identiteta obesmišljava se organizovanom i trovačkom propagandnom na portalima i društvenim mrežama koje sprovode medijski specijalci za taj posao.

Svaki pojedinac koji se suprotstavi propagandnoj torturi biva elektronski išiban i prokazan, etiketiran i satanisan. U takvoj atmosferi Abazoviću i URI promiču mnoge stvari te ozbiljnom broju ljudi u Crnoj Gori izgledaju nedorasli za vruću krtolu koja im se servirala u ruke.

To što je koalicija „Za budućnost Crne Gore“ postavila Zdravka Krivokapića, vrlo vještog i situacije svjesnog čovjeka, koji je svojom pojavom obrijao i kozmetički zabašurio četničku srž svoje koalicije, vrlo je važna činjenica koja Abazoviću može stvoriti privid da se Demokratski front promijenio.

A on je ostao isti i ima samo jedan cilj – da Crnu Goru pretvori u srpsku pokrajinu đe će duhovnu i svaku drugu klimu kreirati SPC i Amfilohije Radović koji već najavljuje građevinske radove na Lovćenu, simbol planini crnogorskoga opstanka.

Taj i takav Demokratski front ne priznaje Srebrenicu, ne priznaje crnogorsku naciju i slavi ratne zločince Pavla Đurišića i Ratka Mladića.

Upravo zbog ovih relativizacija problema i frustracije DPS-om od strane Abazovića, postoji vjerovatnoća da će oni ući u neku vrstu koalicije.

Kako će Abazović to objasniti većinskom narodu u Crnoj Gori i manjinskim narodima poput Bošnjaka, Muslimana, Albanaca i Hrvata nije nam jasno.

Podsjetićemo ga samo da je Zdravko Krivokapić pobjedu opozicije na izborima proslavio tako što je pošao na rukoljub Amfilohiju Radoviću.

Neka se sjeti Dritan što je Amfilohije pisao o albanskom narodu nekad, neka se sjeti da je prije nekoliko godina muslimane nazvao „lažnim ljudima, lažne vjere“, a da je crnogorski narod okarakterisao kao „volove“, „Đilasovu kopilad“ izašlu „iz Brozova Jajca“.

Kako s njima misli graditi evropsku budućnost nije jasno cijelome regionu, a izgleda ni njemu!