Jezero bezakonja: Bivši šverceri i dalje love u mutnom

Drugi bacaju mreže i pričvršćuju ih za muljevito dno. Ta mjesta otkrivaju vrhovi štapova koji vire iz vode uz obalu jezera na južnoj granici Crne Gore i Albanije. 

Ali jedan od krivolovaca na najvećem balkanskom jezeru najviše voli stare metode lova. Nekada se u ribolov išlo sa fenjerima, a danas se koriste baterijske lampe.

U čamcu ravnog dna, pod okriljem noći, ovaj krivolovac usmjerava snop svijetla u plićak, gde se krapovi kriju među žbunjem i trskom. Kada primijeti ribu, gađa je ostima sa tri zupca. Rijetko se dogodi da promaši.   

„Da ne ubijem malo ribe, ubio bih nekoga“, rekao je kroz osmijeh za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN) ovaj krupni čovek.

Star je 45 godina i ima troje dece. Nije želio da bude imenovan, ali nam je objasnio da njegova porodica u reonu Zete, južno od Podgorice, već generacijama koristi osti za ribolov.  

Osti su strogo zabranjene na Skadarskom jezeru. Kao i korišćenje struje, podvodnih pušaka ili dinamita. U sezoni mriješćenja, od sredine marta do sredine maja, zabranjen je svaki oblik ribolova, uključujući štapove za pecanje i ribarske mreže.

Ali krivolovci ne mare za zabran.

Lokalci, koji žive na crnogorskoj strani jezera, kroz šalu kažu da njihov kraj noću podsjeća na Las Vegas zbog mnoštva svijetala baterijskih lampi, koje trepere u mraku. 

Za krivolov je zaprijećena novčana kazna od 20.000 eura i tri godine zatvora, ali rijetki su slučajevi koji završe na sudu.

Zetski krivolovac nam je rekao da su ga lovočuvari više puta hvatali, ali je svaki put oslobođen. 

„To su uglavnom ljudi iz našeg kraja“, kaže on. „Neki od njih nam se i pridruže“.

Borci za zaštitu životne sredine upozoravaju na ekološku katastrofu koja prijeti jednoj od posljednjih netaknutih prirodnih sredina u Evropi, zbog krivolovaca koji strujom, ostima, udicama i mrežama svake godine nekažnjeno izlovljavaju ribu iz jezera u vrijednosti od nekoliko miliona eura.

Veliki dio ulova prodaje se na obližnjim pijacama u Podgorici i u Skadru, gradu na albanskoj obali jezera, gde je skadarski krap delikates. 

„Svi nekako doživljavaju Skadarsko jezero kao ogromni bankomat u koji se dođe i umjesto da se ukuca pin-kod vi pokradete ribe što više možete“, rekao je ihtiolog i profesor biologije na podgoričkom Prirodno-matematičkom fakultetu (PMF) Danilo Mrdak.   

Lokalni ribari vjeruju da imaju bogom dano pravo da eksploatišu jezero, dok ekolozi upozoravaju da je najveća prijetnja ribljem fondu sve bolje organizovan krivolov, kao i korupcija koja je omogućila procvat krivolova.  

U regionu koji je bio poznata švercerska ruta u doba burnog raspada Jugoslavije devedesetih godina, tehnološki napredni kriminalci su zaključili da je krivolov isplativiji od šverca oružja ili narkotika. Uz to je i manje rizičan.   

„Krivolovca na Skadarskom jezeru je teže uhvatiti nego narkodilera“, kaže Dražen Ivanović, šef Službe zaštite zadužene da čuva crnogorsku stranu jezera koja pripada zaštićenoj zoni Nacionalnog parka (NP).     

„Zahvaljujći savremenoj tehnologiji, svi su povezani sa svima i informacija se jezerom širi brzinom svjetlosti. To već poprima oblik organizovanog kriminala. Nažalost, mi jedva uspijevamo da zagrebemo vrh ledenog brijega, jer smo ograničeni resursima, zastarjelom opremom i ljudstvom.“    

[youtube https://www.youtube.com/watch?v=cE7CoM19wtM]

‘Moramo da se naoružamo’

Načela očuvanja životne sredine uključena su u crnogorski Ustav, Crna Gora je ekološka država, i – bar na papiru – zemlja je usvojila solidna zakonska rješenja za zaštitu životne sredine kojima se regulišu ribolov i upravljanje nacionalnim parkovima. 

Skadarsko jezero zaštićeno je i odredbama dva međunarodna sporazuma – RAMSAR konvencijom o zaštiti močvarnih područja i Bernskom konvencijom o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa.

Za zaštitu jezera na crnogorskoj strani – dve trećine vodene površine – nadležno je Javno preduzeće Nacionalni parkovi Crne Gore (NPCG), osnovano 1993. godine u skladu sa odredbama Zakona o nacionalnim parkovima i Zakona o zaštiti prirode. 

Ali zadatak suzbijanja krivolova spao je na svega 13 lovočuvara koji rade u Službi zaštite NP “Skadarsko jezero”, kojom rukovodi Ivanović.

U bilo koje doba dana, jezero površine 600 kvadratnih kilometara čuvaju svega četiri lovočuvara.

„Postoji bar deset vajber [mobilna aplikacija za razmenu poruka] grupa koje nas prate svakog momenta gdje god da se pojavimo“, kaže Ivanović, žaleći se na zastarjelost čamaca i opreme njegovih ljudi.

„Trebaju nam i noćni dvogledi. I prije svega, moramo biti naoružani.“

Čuvarima nije dozvoljeno nošenje ličnog naoružanja, iako su u ovom regionu, poznatom po švercu oružja devedesetih godina, krivolovci nerijetko naoružani.  

Pošto su rat i sankcije izazvali hiperinflaciju u Srbiji i Crnoj Gori – posljednje dvije republike koje su ostale u zajednici nakon raspada Jugoslavije 1992. godine – pored oružja, lokalni šverceri su otkrili da je šverc drugih roba iz Albanije, kao što su cigarete, gorivo, odjeća i droga, takođe veoma profitabilni.  

To je trajalo do pada režima Slobodana Miloševića 2000. godine, nakon čega su šverceri počeli da se okreću krivolovu, objašnjavaju lokalni žitelji i borci za zaštitu prirode.  

Kada je Crna Gora proglasila nezavisnost 2006. godine, nezakoniti ribolov je već bio dobro razvijena kriminalna privredna grana. 

Ivanović procjenjuje da crnogorski krivolovci svake godine izvade iz jezera ribe u vrijednosti između sedam i osam miliona eura.

„Nisam zadovoljan brojem podnijetih krivičnih prijava i količinom zaplijenjene opreme za krivolov“, kaže on. „Ali imajući u vidu na koliko ljudi mogu da računam, moram biti zadovoljan postignutim.“

Za prvih šest mjeseci 2017. godine, podnijete su krivične prijave protiv 17 osoba, a lovočuvari su konfiskovali opremu koja uključuje jedan transformator, jednu lovačku pušku, dva čamca i tri elektrode, kažu u NPCG.    

Javno preduzeće je takođe podnijelo zahtjeve za pokretanje prekršajnih postupaka protiv 20 osoba, od kojih su zaplijenjene 42 mreže, troje osti i više lampi i plinskih boca. 

Ali to nije velika utjeha borcima za zaštitu životne sredine, koje brine smanjivanje ribljeg fonda.

U izvještaju, koji je u oktobru objavila Njemačka organizacija za tehničku saradnju (GIZ), ukazuje se na ugroženost ribljih vrsta zaštićenih nacionalnim i evropskim zakonima o zaštiti prirode. 

„Ekonomski važne vrste kao što su krap i ukljeva eksploatišu se nekontrolisano i često protivzakonito, iako se o stanju fonda i maksimalnom održivom ulovu zna veoma malo ili ništa“, piše u izveštaju.     

Mrdak procjenjuje da krivolov čini 60 odsto ukupnog ribolova na Skadarskom jezeru.  

Prema njegovom mišljenju, za 30 domaćih i desetak naknadno unijetih ribljih vrsta koje žive u jezeru najopasniji je krivolov korišćenjem električne energije.

Prema istraživanju koje je sproveo 2013. godine, usljed prekomjernog izlovljavanja populacija ukljeve u jezeru smanjila se za 90 odsto.

Lobirao je za potpunu zabranu ribolova tih malih, srebrnastih riba tokom čitave godine, da bi se populaciji dalo vremena da se oporavi. Prošle godine NPCG je proglasilo moratorijum na ribolov ukljeve, ali ihtiolozi neće znati da li je zabrana dala rezultate prije sljedeće zime.     

U međuvremenu, Mrdak zahtijeva i cjelogodišnju zabranu ribolova za krapa.

„U nekoliko posljednjih godina primjećujemo da su krupniji primjerci krapa postali izuzetno rijetki, čak i za profesionalne ribare, što jasno pokazuje da je vrsta izložena velikom pritisku, jer su izgledi da jedinka preživi dovoljno dugo da naraste prije nego što bude ulovljena veoma mali“, kaže on.    

„Posredni dokaz za to je izuzetno visoka cijena krupnijih primjeraka krapa.“

Crnogorski ihtiolog Danilo Mrdak. Foto: Mladen Ivanovic

Razvijeno tržište

Stanovnici ovog kraja kažu da se odličan ukus skadarskog krapa može objasniti čistoćom vode koja se kroz rijeku Moraču uliva u jezero sa planina na sjeveru Crne Gore. 

Ispred najveće natkrivene podgoričke pijace novinar BIRN-a je, u sred ribolovnog zabrana, pronašao prodavce koji nezakonito prodaju krapa iz kamiona.

Ribe u plastičnim kesama, koje su još žive, neke sa tragovima uboda osti, prodavale su se po cijeni od pet eura po kilogramu, što je bar dvostruko više od cijene tokom ostatka godine, kada je ribolov dozvoljen. Veći primjerci krapa mogu koštati i stotinu eura.   

Krivolovci iz blisko povezanih zajednica u regionu Zete opisali su kako funkcioniše ta intenzivna trgovina uz posredovanje nakupaca, kojima je potrebno svega 20 minuta da još živu ribu iz jezera dovezu do Podgorice.  

Jedan od njih je rekao BIRN-u da vješt krivolovac može da zaradi oko 1.000 eura mjesečno, ako koristi struju. Prosječna mjesečna plata u Crnoj Gori je oko 500 evra.  

„Radim sa istim provjerenim kupcem već 10 godina. On vjerovatno prodaje ribu restoranima i prodavcima na pijaci. I najbolje plaća“, dodao je.

U Inspekciji za ribolov i poljoprivredu u okviru Ministarstva poljoprivrede su rekli BIRN-u da u julu da na pijacama i restoranima sprovode nadzor radi sprječavanja nelegalne prodaje ribe. Ali tvrde da još nijesu dobijali prijave za nelegalne aktivnosti.

Na Skadarskom jezeru vide se brojni dokazi kršenja zakona.

Jedne prohladne noći u maju, u periodu kada je ribolov zabranjen, dvojica lovočuvara u ponoćnoj patroli imali su pune ruke posla vadeći mreže krivolovaca u blizini ušća Morače.  

Neke od mreža bile su duže od 100 metara i pune krapa. Jedna mreža se zamotala oko elise vanbrodskog motora; čitav sat su skalpelima oslobađali motor.    

Oni kažu da nema mnogo izgleda da uhvate krivolovce na djelu, jer se oni na prvi zvuk motora lovočuvarskog čamca skrivaju iza guste trske u plićaku, tamo gdje lovočuvari na svojim čamcima sa dubljim gazom ne mogu da priđu.

Ponekad mogu samo bespomoćno da gledaju krivolovce na njihovim čamcima od sa ravnim dnom, iako su udaljeni svega nekoliko metara.

Čak i ako ih uhvate na djelu, najčešće ne mogu mnogo da učine.

„Nose rudarske šljemove sa lampama i kapuljače tako da ne možemo da ih prepoznamo. Nikada ne nose lična dokumenta da ne bismo mogli da utvrdimo njihov identitet“, kaže Radonja Maraš, govorljivi lovočuvar koji je na dužnosti tek nekoliko mjeseci.  

Na dnevnom izletu u iznajmljenom čamcu, novinar BIRN-a je bio u prilici da vidi kako lovokradice bez zazora krše ribolovni zabran oko ostrva Grmožur, lokacije nekadašnjeg zatvora u blizini Virpazara.    

Nadomak ruševina zatvora iz 19. veka, koji je bio poznat kao crnogorski Alkatraz, ribari su širili mreže i zabacivali udice. 

Na obližnjoj rijeci Gostilj, krivolovci su u vodu prošaranu žbunjem spuštali elektrode i skupljali ošamućene ribe.

Kada se u daljini pojavio lovočuvarski čamac, sva aktivnost na vodi odmah je prestala.

Lovokradica u sumrak isplovljava na Skadarsko jezero. Foto: Darko Vučković 

Optužbe za korupciju

Ali ni prisustvo lovočuvara ne sprječava krivolov. Prema tvrdnjama nekih aktivista i lokalnih ribara koje je BIRN intervjuisao, lovočuvari na Skadarskom jezeru su često i sami dio problema.

„Lovočuvari su djelimično odgovorni za rasprostranjenost krivolova“, rekao je Željko Radenović, pecaroš i aktivista u Timu za očuvanje krapa, nevladinoj organizaciji posvećenoj zaštiti riblje populacije u Skadarskom jezeru.  

„Problem je u nepotizmu i podmićivanju, a često i oni sami učestvuju u krivolovu.“

Radenović i drugi pecaroši iz Tima za očuvanje krapa nadziru jezero i obavještavaju vlasti o slučajevima ribolova pomoću struje. 

Jedan dugogodišnji krivolovac rekao je novinaru BIRN-a da je čuo da ribari plaćaju mito lovočuvarima ili im daju procenat prihoda od prodaje – ali on to sam nikada nije radio, jer poznaje gotovo sve lovočuvare.    

„Jednom su mom ocu oduzeli osti i neke mreže, ali brzo su ih vratili“, kaže on. „Opasno je jedino kada se pojavi neki novi lovočuvar. Ali i oni brzo izgube volju za radom. Čim prime prvu platu.“ 

Lovočuvari su rekli da primaju između 200 i 300 eura mjesečno.

Služba zaštite NP “Skadarsko jezero” 2013. godine dospjela je na naslovne strane kada se otkrilo da je jedan od lovočuvara podnio interni izveštaj u kojem je naveo da su ga trojica kolega spriječili da konfiskuje agregat korišćen za krivolov strujom.  

Prema patrolnom listu u koji je BIRN imao uvid, razlog koji su ti lovočuvari naveli bilo je to što su vlasnici agregata radili za moćnog lokalnog biznismena.

Nijedan od trojice lovočuvara nije dobio otkaz ili suspenziju, ali jedan od njih je kažnjen tako što mu je na dva mjeseca plata umanjena za 20 odsto, saopštili su ranije iz NPCG.  

Ivanović, koji je došao na čelo službe 2016. godine, jedan je od malobrojnih čuvara koji nisu iz okoline jezera. On potiče iz regiona Kuči u blizini granice sa Albanijom, sjeveroistično od Podgorice, a sada živi u glavnom gradu. 

Upitan o optužbama za korupciju među lovočuvarima, on optužbe nije potvrdio, niti odbacio, već je odgovorio da su mu potrebni mlađi ljudi koji nijesu iz tog regiona i koji se dobro razumiju u ekološke probleme.  

„Toliko imam povjerenja u lovočuvare da sam čitav ribolovni zabran odradio sa dva ili tri čovjeka koji su u tom periodu bili angažovani i prekovremeno“, rekao je. 

Ivanović krivi čelnike u NPCG i tvrdi da nemaju razumijevanja za izazove sa kojima se njegova služba suočava. Kaže da bi za zaštitu tokom 24 sata bilo potrebno najmanje 30 dobro obučenih lovočuvara. 

Iz NPCG su saopštili da im još niko nije prijavio korupciju među lovočuvarima, da im je poznato da je potrebno više ljudi i da će uskoro zaposliti još dvojicu. 

Takođe, tvrde, planiraju da nabave bolju opremu za lovočuvare, GPS uređaje, dvoglede i kamere, saopšteno je iz službe NPCG za odnose sa javnošću. 

Početkom novembra, policija je uhapsila navodnog lovokradicu na osnovu dojave. Saopštili su da je uhapšen tridesetčetvorogodišnji Milorad Maraš, sa transformatorom, elektrodama i većom količinom ribe u čamcu. Optužen je za nedozvoljeni ribolov, što on poriče.  

Ispostavilo se da je u pitanju sin Milenka Maraša, dugogodišnjeg lovočuvara koji je patrolirao istim delom jezera neposredno prije hapšenja. 

Maraš je izjavio da nije primijetio nikakve nezakonite aktivnosti i da je čitav slučaj sigurno „namješten“, ali nije rekao ko im je to mogao učiniti.  

Iz NPCG su najavili istragu povodom slučaja.

Jedan od čamaca kakvi se tradicionalno koriste na Skadarskom jezeru izvučen na obalu na albanskoj strani jezera. Foto: Mladen Ivanović 

‘Paradigma društva’

S druge strane granice, u Albaniji, Skadarsko jezero se nalazi pod upravom Organizacije za upravljanje ribolovom u Skadarskom jezeru (OMP).

To javno preduzeće je opterećeno skandalom o kojem je BIRN izveštavao 2014. godine, kada je objavljeno da OMP naplaćuje reket (http://www.balkaninsight.com/en/article/guardians-of-lake-skadar-turn-blind-eye-to-illegal-fishing) za zaštitu lovokradica koji koriste električnu struju.

Šef OMP Arjan Ćinari odbija sve optužbe.

U razgovoru ispred njegove kancelarije u Skadru sa panoramskim pogledom na jezero, ponovio je da on i njegovi ljudi nemaju nikakve veze sa nelegalnim ribolovom ili primanjem mta. 

„To se nikada nije dogodilo“, rekao je. „To bi bilo kao da lopovu otvaramo vrata sopstvene kuće.“

Ćinari je rekao da je vodio tešku bitku kada je preuzeo ovaj posao prije desetak godina, da promijeni stavove lokalnog stanovništva prema krivolovu, pa se sada najveći deo nelegalnog ribolova odvija sa crnogorske strane granice.

„Saznao sam da u Crnoj Gori koriste električnu struju za krivolov i transformatore koji mogu da proizvedu napon od 800 do 1.000 volti“, kaže on.  

Dodao je da njegovi lovočuvari često viđaju svijetla baterijskih lampi i dokaze o ribolovu pomoću struje u blizini Pothuma, crnogorskog pograničnog sela na sjeveroističnoj obali jezera.   

Denik Ulćini, biolog sa Univerziteta u Skadru, kaže da je krivolov jednako rasprostranjen na obje strane jezera. 

„Mislim da moramo uraditi procjenu populacije ribe za čitavo jezero i natjerati [albansku] državu da se uključi u zaštitu jezera“, kaže Ulćini. 

Šef crnogorskih lovočuvara osporava Ćinarijeve tvrdnje da na albanskoj strani ima manje problema. 

„Vidimo da se tamo ribari noću, vidimo krivolovce, baterijske lampe, agregate, sve je to na njihovoj strani“, kaže on. „Krivolovci često nelegalno prelaze u naše vode i uglavnom love ovdje, s naše strane.“   

NPCG i OMP nemaju sporazume o zajedničkom upravljanju Skadarskim jezerom. Te dvije organizacije imale su samo dva sastanka otkako je vlada Albanija 2014. godine prenijela  upravljanje jezerom na OMP.   

I Albanija i Crna Gora su kandidati za priključenje Evropskoj uniji, pa se konzervacionisti nadaju da će se tokom pregovora o pristupanju ekološka pitanja naći u centru pažnje. 

Pred otvaranje poglavlja 27, koje se odnosi na problematiku životne sredine, Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja (MPRR) u Crnoj Gori radi na izmenama i dopunama Zakona o slatkovodnom ribarstvu.  

„Nova zakonska rješenja će poboljšati sadašnji zakonski okvir, proširiti ovlašćenja lovočuvara za zaštitu ribljeg fonda, reformisati kaznenu politiku i uvesti moderne tehnologije za izdavanje dozvola i prikupljanje i obradu podataka o ribolovu u slatkim vodama“, izjavio je savjetnik u Direktoratu za ribarstvo pri MPRR Deniz Frljukčić.       

Jovana Janjušević, članica saveza ekoloških grupa poznatog pod imenom Koalicija 27, opisala je nezakoniti ribolov kao „goruće pitanje na području zaštite životne sredine, u čijem rješavanju još nije uočen značajan i sistemski napredak.“ 

„Lovočuvarske službe treba da budu adekvatno opremljene, a inspeksijski nadzor treba pojačati dodatnim ljudstvom i radom na prevenciji“, rekla je ona.

Za ihtiologa Mrdaka, čitav problem se svodi na pitanje političke volje u zemlji koja je opterećena korupcijom i zloupotrebama vlasti. 

„To je paradigma društva u cjelini“, kaže on. „Ne možete očekivati da ta oblast bude izuzetak u društvu koje ima toliko neriješenih problema.“

On smatra da preveliki broj ljudi gura glavu u pijesak pred problemom zaštite jednog od bisera Balkana. Stojeći na osmatračnici pored jezera, pokazao je na vodu i rekao sarkastičnim tonom: 

„Ja imam minđušu, ‘angry bird’ majicu i vrlo neozbiljno se bavim ovim istraživanjem“, rekao je. „ Ne znam zašto me uopšte i snimate kada evo vidite ovdje i delfini plivaju i divna je situacija, jer ribe ima koliko želite.“

Ivan Čađenović je crnogorski novinar koji radi za dnevnik Vijesti. Ovaj članak je nastao u okviru projekta Balkanske stipendije za izvrsnost u novinarstvu, uz podršku Fondacije ERSTE i Fondacija za otvoreno društvo, u saradnji sa Balkanskom istraživačkom mrežom. O celokupnom projektu pogledajte na linku.