Koliko je "težak" Prigožin i kako zarađuje novac? 1Foto: Betaphoto (AP Photo/File)

Pored Ukrajine, širom Afrike i na Bliskom istoku godinama je aktivna ruska plaćenička grupa Vagner, na čelu sa Jevgenijem Prigožinom. Hiljade Vagnerijanaca rade od Sirije i Libije do Sudana, Malija i Centralnoafričke Republike, prenosi Oslobođenje.

Pored širenja uticaja Rusije, često se naplaćuju preko prirodnih resursa – nafte, drveta, zlata, dijamanata…

U naletu vesti o oružanoj pobuni u Rusiji koju je pokrenula paravojna grupa Vagner i njenim posledicama, upad na sedište plaćeničke organizacije u Sankt Peterburgu, tokom kojeg je ruski FSB saopštio da je pronašao i zaplenio 4 milijarde rubalja u kartonskim kutijama – što je 47 miliona dolara.

Vlasnik Vagnera i arhitekta njihovog dramatičnog pohoda na Moskvu Jevgenij Prigožin to je pravdao tvrdnjom da je novac namenjen za plate Vagnerovih boraca i obeštećenje porodicama poginulih, a da sve svoje poslove obavlja isključivo u gotovina.

Odlazak u Belorusiju

Znamo šta se u međuvremenu dogodilo – u subotu je Prigožin otkazao svoj „marš za pravdu” u kojem je pokušao da svrgne rusko vojno rukovodstvo, ako ne predsednika Vladimira Putina.

Potom je naredio povlačenje svojihh Vagnerovih vojnih kolona koje su se približile nekoliko stotina kilometara Moskve i prihvatio ponudu amnestije za pobunjenike i azila u Belorusiji za sebe lično.

Putin je Vagnerovim borcima dao tri opcije: da se povuku i idu kući, da se priključe redovnoj ruskoj vojsci – rok za to je 1. jul, što je navodno bio glavni razlog Prigožinove pobune protiv Ministarstva odbrane – ili da odu sa Prigožinom u Belorusiju, gde inače nije uvek jasno da li će Vagner moći da se tamo održi u nekom obliku.

U kontekstu Vagnerovih prihoda i Prigožinovog bogatstva zanimljiva je i činjenica koju je Putin u utorak izneo u svom obraćanju javnosti – da je Vagner finansiran iz ruskog budžeta, odnosno iz Ministarstva odbrane, u iznosu od čak 86 milijardi rubalja (nešto više od milijardu američkih dolara) i to samo u poslednjih godinu dana – tačnije od maja 2022. do maja ove godine.

Od toga 82 milijarde rubalja otpada na „plate i podsticaje“, iz čega se može zaključiti da u troškove nisu uračunate impozantne količine vojne opreme i municije kojom je ruska vojska snabdevala ove plaćenike.

Putin nije propustio da doda da je u istom periodu druga Prigožinova kompanija Konkord zaradila skoro jednak iznos, 80 milijardi rubalja, od državnih ugovora za snabdevanje ruske vojske hranom.

Reč je o izvornom javno-privatnom Prigožinovom poslu, na kome se obogatio i koji mu je doneo nadimak Putinov kuvar.

Ovo je bilo prvo priznanje ruskog režima o ovom „javno-privatnom partnerstvu“, nakon višegodišnjeg zvaničnog negiranja veze sa privatnom vojnom kompanijom, koje su formalno zabranjene ruskim zakonom i ustavom.

Putin je prošle godine insistirao na tome da „ruska država nema nikakve veze sa tim”, ali da Vagner „poziva lokalne vlasti na državnom nivou i zahvaljuje im na njihovom radu”.

Uprkos tome, Prigožin je ove godine počeo otvoreno da se žali i proziva rusku vojnu komandu da njegove borce nije snabdeo dovoljno artiljerijske municije u bici za Bahmut, i zbog toga je bio primoran da protraći njihove živote u samoubilačkim napadima pešadije na Ukrajince.

Madagaskar, Mali, Sudan…

Upravo je ta mogućnost manje-više uverljivog poricanja bila glavni razlog zašto je Moskva tolerisala ili, bolje rečeno, podsticala Vagnerov međunarodni biznis.

Putin nije imao poseban komentar o drugoj polovini Vagnerovog krvavog posla, razgranatog širom Afrike i Bliskog istoka.

A ta polovina je mnogo unosnija. Prema istrazi Fajnenšel tajmsa u februaru, Prigožin je preko svoje globalne imperije eksploatacije i trgovine prirodnim resursima u zemljama u kojima je Vagner aktivan, imao prihod od više od 250 miliona dolara u periodu od četiri godine pre početka otvorene ruske agresije na Ukrajinu prošle godine.

Grube procene ukupnog broja Vagnerovaca u Siriji, Libiji, Sudanu, Centralnoafričkoj Republici (SAR), Madagaskaru i Maliju kreću se od 5 hiljada ljudi naviše.

Ruski ambasador u SAR naveo je brojku od 1.890 „ruskih instruktora“ koji podržavaju vladine snage u građanskom ratu u toj zemlji.

U Libiji je aktivno do 1.200 Vagnerovaca, ali ovde su na strani vođe pobunjenika, generala Kalife Haftara.

Američke vlasti sumnjaju da ih Haftar plaća od prihoda sa naftnih polja pod njegovom kontrolom, ali i da Vagner želi direktno da nabavi libijsku naftu.

U Maliju je, prema izveštajima sa terena, nekoliko stotina ruskih plaćenika aktivno na strani proruske i antizapadne vojne hunte koja je došla na vlast državnim udarom 2021.

Sa njom, kao u SAR godine, Vagner potpisao ugovor o obezbeđenju i vojnoj pomoći.

Trenutni broj Vagnerovaca u Siriji takođe nije poznat, ali je njihovo učešće u građanskom ratu u toj zemlji na strani režima Bašara el Asada bila njihova prva značajnija inostrana misija van Ukrajine, gde su učestvovali u okupaciji Krima i pokretanju oružane pobune u Donbasu 2014.

Međutim, Vagnerovci su u Siriji pretrpeli stravičan poraz 2018. kada su naivno pokušali da zauzmu američko-kurdsku vojnu bazu u provinciji Deir-ez-Zor.

Izbegavanje sankcija

Istraživački kolektiv „Sve oči na Vagnera“ je u prošlogodišnjem izveštaju utvrdio da je Vagner u SAR dobio, preko jedne od svojih zavisnih preduzeća, koncesiju za neograničenu seču skupog tropskog drveta na površini od 187.000 hektara, sa procenjenim prihodima na skoro milijardu dolara.

Oni takođe tvrde da je još jedna Vagnerova podružnica, registrovana na Madagaskaru, dobila koncesiju na rudnik zlata Ndasima u toj zemlji, čiji se potencijalni prihodi procenjuju na 2,7 milijardi dolara.

Rusi, između ostalih, obezbeđuju konvoje tereta između CAR i kamerunske morske luke Duala.

Prema američkoj diplomatskoj depeši koju je Politico dobio u januaru, Vagnerov profit od rudarenja SAR-a takođe je narastao na skoro milijardu dolara.

A pored zlata, Vagner je navodno nagrađen značajnom kontrolom nad iskopavanjem dijamanata na teritoriji pod kontrolom vlade u SAR-u.

Tamo, naime, podržava režim Faustin-Archange Touaderea u građanskom ratu protiv raznih pobunjeničkih grupa.

Američko ministarstvo finansija u ponedeljak je, nakon nekih nezvaničnih izveštaja da će to biti odloženo zbog pobune u Rusiji, uvelo novi paket sankcija protiv pojedinca i nekoliko kompanija povezanih sa Vagnerom.

Sankcionisane su dve rudarske kompanije u SAR, jedna u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i jedna u Rusiji. Američko ministarstvo ih sumnjiči za ilegalne trgovine zlatom koje služe kao jedan od mnogih Vagnerovih izvora prihoda.

Američko ministarstvo je takođe uvelo niz sankcija Vagneru u januaru kada ga je proglasilo „transnacionalnom zločinačkom organizacijom“.

Tadašnji izveštaj ga je optužio, između ostalog, za „ozbiljne kriminalne aktivnosti, uključujući masovna pogubljenja, silovanja, otmice dece i fizičko zlostavljanje u SAR-u i Maliju”.

Međutim, prema pomenutoj istrazi FT, sankcije nisu mnogo ugrozile Vagnerov međunarodni profit.

Dobar primer za to je ruska kompanija Evro Polis, za koju se veruje da je pod kontrolom Prigožina i koja je takođe bila pod američkim sankcijama.

Evro Polis je sklopio sporazum sa sirijskom vladom o zaštiti sirijskih naftnih polja u zamenu za 25 odsto prihoda sa tih polja.

Istraga FT je pokazala da je, uprkos sankcijama, Prigožinova kompanija ostvarila 134 miliona dolara bruto prihoda i 90 miliona dolara profita samo od preuzimanja naftnih polja od poražene Islamske države samo 2020. godine.

Druge, manje kompanije povezane sa Vagnerom nastavile su da trguju uprkos sankcijama.

M Invest, kompanija koja se bavi iskopavanjem zlata u Sudanu, našla se pod američkim sankcijama u julu 2020. Uprkos tome, ostvarila je prihod od 2,6 miliona dolara sledeće godine.

U Sudanu, Vagneri su se stavili na raspolaganje režimu Omara al-Bašira (koji je od tada otišao sa vlasti), koji se zauzvrat odrekao prava da poseduje 30 odsto podružnice M Investa, kako je otkrila međunarodna mreža istraživačkih novinara OCCRP.

Prigožin, pak, negira bilo kakvu vezu sa ovom rudarskom kompanijom, a zvanični izvoz zlata iz Sudana u Rusiju od 2011. do danas je nula.

Tone zlata

No prema izveštaju CNN-a od prošle godine, goleme količine tog zlata nestaju na crnom tržištu. Uzbunjivač iz Sudanske središnje banke otkrio im je da je 32.7 tona zlata, vrednog 1.9 milijardi dolara, nestalo iz službene evidencije samo u 2021.

Drugi sudanski zvaničnici kažu da je nestalog zlata još i više, piše N1, prenosi Oslobođenje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari