Makron je u konfliktnom odnosu sa medijima

Dok je u građanskim demokratijama, iz kategorije „naprednih“, redoslijed u najavi tog odnosa jasan, što znači da mediji u velikoj mjeri „proizvode vlast“, u skorijim demokratijama, koje bismo lično nazvali pripravničkim, vlast uglavnom planirano „proizvodi medije“.

Vlast u demokratiji ne spava mirno, kao što vlast u diktaturi ne spava mirno, ali to nije ista nesanica. Emanuel Makron pati od nesanice, ali to nije ni prva ni druga nesanica, iz prethodnog pasusa. U Francuskoj je opšte poznato i podvučeno da on spava veoma malo. Neki od njegovih ministara su se u opuštenim intervjuima, kao u šali, već požalili da im je poremećen privatni život sms-porukama predsjednika usred noći.

Kad predsjednik spava, ili ne spava, budne su „ćelije“. Nije zabuna u terminu jer su „ćelije“ sa svim svojim obilježjima tajnosti i aktivnosti već odavno sastavni dio struktura Jelisejske palate. One postoje od samog početka Pete republike, pod različitim imenima, ali ponekad i zvanično kao „ćelije“, na primjer: diplomatska, afrička, pravna, a pod Makronom i antiteroristička ćelija. Samo djelomično je poznat feljton o „ćeliji Alfa“ koja postoji još iz Miteranovog doba i koja je u strogoj ilegali imala za zadatak i fizičku eliminaciju neprijatelja Francuske. Sam Fransoa Oland je priznao 2016. u svojoj knjizi ispovjesti „Ono što predsjednik republike ne bi trebao da kaže“ da se nekoliko puta našao u situaciji da naredi takva ubistva.

Ipak, sama riječ „ćelija“ je rjeđe u zvaničnoj upotrebi nego kao zadovoljstvo novinara. Ne zna se za ćeliju praćenja medija, iako je kontrola i supervizija komunikacija jedna od najvažnijih briga predsjednikovog okruženja. Sâmo naimenovanje jednog poznatog novinara za portparola i savjetnika Predsjedništva republike, izazvalo je podsmijehe i diskreditaciju dotičnog kolege, jer se oduvijek u Francuskoj loše prihvatala takva vrsta kompromitacije.

Emanuel Makron je, iz mutnih razloga, u jednom trenutku izmjestio pres-centar Predsjedništva izvan okruga Jelisejske palate. Nedavno je, pred jednoglasnim protestom novinara akreditovanih u „Dvorcu“ (to je za palatu drugo popularno ime) odobrio da se ista prostorija opet ustupi za istu svrhu. Mediji su žestoko reagovali kad je, prije nekoliko mjeseci, služba za komunikaciju Jelisejske palate sama odabrala novinare koji će pratiti Predsjednika prilikom njegove posjete Maliju. A to je dosad uvijek bila prerogativa uredništva svakog medija. Obećano je, poslije tog presedana, da se to više neće desiti.

Načelno, predsjednik je u konfliktnom odnosu sa medijima. Kao da je njegova samouvjerenost sama po sebi dovoljna da bi se odstranila svaka prilika za kritiku ili provokativna pitanja. Kad ga je jedna novinarka, poslije nedavnog puta u Indiju, upitala za detalje njegove „privatne“ posjete Tadž-Mahalu, njegov odgovor vjerno ilustruje prirodu tog odnosa. Evo citata: „Moram vam se zahvaliti za značaj vašeg pitanja poslije trodnevne posjete jednoj zemlji kao što je Indija. Ako frustracija onih koji nisu bili tu njih navodi da postavljaju pitanja te vrste, možemo se zapitati da li ovako nešto ne bi trebalo biti i potpuno zatvoreno za medije“. Ili, u jednoj drugoj prilici: „Novinari imaju veliki problem: isuviše se bave samim sobom, a nedovoljno našom zemljom“.

Mediji se, naravno, „hrane“ ovakvim situacijama i nesporazumima. Ali nije teško uočiti da je njihova glavna preokupacija na drugoj strani: kako preživjeti? Kriza medija je globalna i u stalnom zaoštravanju u sadašnjim prilikama novih tehnologija i neobuzdane konkurencije. Sve kategorije nisu u istim teškoćama, ali je kod svih prisutno osjećanje neizvjesnosti.

Najteža je situacija u štampi… U Francuskoj gotovo da nema „žute štampe“ koja se „preselila“ na internet. Tabloid je samo format, a ne i profil sadržaja. Sve novine pokušavaju da nadomjeste drastičan pad prodaje na kioscima, promocijama pretplate na digitalna izdanja. Nije sigurno da ta pretplata u veoma niskim iznosima, koja je u porastu, može u perspektivi kompenzirati gubitke štampanih izdanja. Ali svi još smatraju da papir ima budućnost. Ona počiva i na novom konceptu dnevnih novina koje se sve više orijentišu ka analizama, tribinama, komentarima, intervjuima i projekcijama, nego vijestima i novostima u strogom smislu riječi. Takva evolucija ide na štetu nedeljnikâ i magazinâ čiji su tiraži u padu već nekoliko godina.

Povrh svega, glavni distributer štampe u Francuskoj, Prestalis, preko kog ide prodaja 75 odsto novina u zemlji, je pred bankrotstvom. Činjenica je da je za posljednjih deset godina prodaja novina na kioscima prepolovljena. Država je preko ministarstva kulture nedavno potpisala protokol o finansijskoj montaži spašavanja te kompanije. Ako to ne uspije, situacija za francusku štampu će postati tragična.

Uzgred, 27. marta je umro značajni filozof Kleman Rose, možda kao isuviše Francuz neprevođen na naše jezike. On je bio filozof kategorije tragičnog. Za tragično treba stvarnost. Stvarnost nema dvojnika, rekao je. Bilo bi tragično kad bi imala dvojnika. Ne bi se moglo interpretirati. Ne bi bilo novosti. Ni novina.