Makron se više pravdao nego što je obećavao

Riječ je o velikom susretu predsjednika sa štampom – preko tri stotine novinara – posebno očekivanom u sadašnjem kontekstu društvene krize. Od te konferencije, u predviđenom kalendaru pomjerene poslije požara u Notr Damu, očekivale su se odlučne mjere za konačno razriješenje krize ili makar nekoliko konkretnih spektakularnih koraka koji bi vodili ka njenom izlazu.

Ništa od toga, ako se uzme u obzir većina ocjena Makronovog uvodnog govora i odgovora koje je u nastavku dao na pitanja novinara. NJegova glavna poruka, ako ne pouka, je da su osnovne orijentacije usvojene poslije njegovog izbora ispravne i da se od njih ne odstupa. Najavljene sitne korekcije izgledaju nedovoljne za veliku većinu komentatora osim, naravno, za Makronove direktne sljedbenike i političke pristalice.

Ovdje ne uključujemo reakcije iz redova žutih prsluka koje su krajnje negativne i koje obećavaju nastavljanje i, vjerovatno, radikalizaciju protesta.

Opšti utisak – ovdje je to nužno kako ne bi izgledalo da vaš izvještač izražava lično mišljenje – je već potvrđen kroz rezultate prve ankete javnog mnjenja, objavljene tri sata nakon završetka konferencije: za samo 37 odsto Francuza Emanuel Makron je bio ubjedljiv u svom izlaganju, što ne znači da ih je svih ubijedio.

Ovdje je važan precizan termin iz pitanja u anketi: broj ispitanika za koje je Makron bio ubjedljiv je vjerovatno veći od broja onih koje je on stvarno ubijedio. Uostalom, svi mu priznaju superiornu inteligenciju u ideološkom jeziku i političkoj igri koje nosi kao naslijeđe, zahvaljujući naravno i izuzetnoj ličnoj vrlini, iz svog pređašnjeg filosofskog iskustva.

Znači, u Francuskoj ništa novo, ili skoro ništa novo. Glavni pravci djelovanja dati vladi su na nivou aproksimacija: reforma fiskalnog sistema, novi koraci ka decentralizaciji i poseban napor u pravcu energetske tranzicije (uz formiranje, već u junu, komisije čiji članovi će biti imenovani žrebom). Sve ovo je možda čak i uopštenije, nego što je dosad bilo. Uz to je, jer nema zaokreta koji se očekivao pod pritiskom žutih prsluka, jasno potvrđena desničarska linija dominantnih struja na vlasti.

Raskorak je očevidan između onoga što je predsjednik stavio u prvi plan kao već realizovano i što se ne dovodi u pitanje i onog što je kao aspiracija jasno registrovano u društvu. Makron se u svom govoru puno više opravdavao nego što je obećavao. U govoru je bilo više autosatisfakcije nego autokritike. Rekao je da sluša, ali i da nastavlja.

Što se tiče konkretnih mjera i činjenica iz predsjednikovog govora, prisutnih u priličnom broju između redova opštih političkih intencija, zapamtiće će ih se nekoliko koje rezimiramo nepotpuno i bez redoslijeda.

Predsjednik je najavio da će se za penzionere do iznosa od 2 000 evra, 2020. godine, vratiti obračun penzija u skladu za stopom inflacije. Sa podsmijehom se komentariše ova najava jer je to praktično jedini korak unazad, proistekao iz izborne računice. Penzioneri su imali značajan udio u Makronovom trijumfu.

Najavio je da će minimalna penzija u Francuskoj iznositi 1000 evra, što će sigurno mnogo značiti za kategorije penzionera koje su, u različitim sistemima kao što je, na primjer, penziono osiguranje za individualne poljoprivrednike, nedovoljno ulagali kroz svoje doprinose.

Francuzi će međutim morati raditi više, ili duže, kako bi zemlja zadržala ili ponovo stekla svoj kompetitivni status u internacionalnim okvirima. Sigurno je da će biti pomjerena godina starosti za sticanje prava na punu penziju. A i zakon o tridesetpetočasovnom nedeljnom radnom vremenu – revolucionarnoj mjeri koja je pobudila toliko polemika u kapitalističkom svijetu – neće više biti pravilo, iako ostaje na snazi kao referenca.

Pored toga, predsjednik je odbacio, insistirajući na tome da je povodom nekih oklijevao, ideje uzimanja u obzir u rezultatima izbora i „bijelih listića“, princip obaveznog glasanja sa novčanom kaznom za neizlazak, kao i pojednostavljenu primjenu referenduma za koju su se masovno zalagali žuti prsluci. Najavio je međutim djelomično uvođenje proporcionalnog principa u izborni sistem. Pri tome bi, za njega, bio prihvatljiv procenat od oko 20 odsto.