Može li „sirijski kasapin“ Surovikin da spase Rusiju od još jednog poraza? 1Foto: EPA-EFE/ALEXEI DRUZHININ

Ruskom generalu Sergeju Surovikinu nisu nepoznata masovna ubistva, ali njegova brutalnost možda neće biti dovoljna da porazi Ukrajinu, piše Politico.

U Čečeniji, obrijani veteran, koji ima stas rvača i strogi izraz lica, obećavao je da će „uništiti tri čečenska borca za svakog poginulog ruskog vojnika“. I gorko ga se sećaju u severnoj Siriji po tome što je veći deo grada Alepa pretvorio u ruševine.

Ovaj 56-godišnji general vazduhoplovstva takođe je 2019. nadgledao nemilosrdno gađanje klinika, bolnica i civilne infrastrukture u Idlibu (Sirija) koji drže pobunjenici  u pokušaju da se slomi volja protivnika i pošalju izbeglice koje beže u Evropu preko susedne Turske.

Kampanja koja je trajala 11 meseci „pokazala je bezosećajno zanemarivanje života otprilike tri miliona civila u toj oblasti“, ističe „Human Rights Watch“ u oštrom izveštaju.

Sada u Ukrajini ponavlja svoju sirijsku knjigu.

Pre dve nedelje, Vladimir Putin je imenovao Surovikina za generalnog komandanta ruske takozvane „specijalne vojne operacije“, na radost moskovskih jastrebova. Čečenski lider Ramzan Kadirov pohvalio je Surovikina kao „pravog generala i ratnika“. On će „poboljšati situaciju“, dodao je Kadirov u objavi na društvenim mrežama.

Ali niz zapanjujućih ukrajinskih pobeda na bojnom polju i pomeranje toka rata možda prevazilaze čak i nemilosrdnog Surovikina. Ukrajinci su tokom cele godine pokazali da su napravljeni od “jakog materijala” i da se neće uplašiti ratnim zločinima – i ranije su trpeli bombardovanje od strane jednako beskrupuloznih ruskih generala.

Ali zapadni vojni zvaničnici i analitičari primećuju da već postoje znaci više taktičke koherentnosti nego što se to videlo pod njegovim prethodnikom generalom Aleksandrom Dvornikovom.

„Njegova ratna taktika potpuno krši pravila ratovanja, ali se, nažalost, pokazala efikasnom u Siriji“, rekao je za Politico visoki britanski vojni obaveštajac. „Kao ratni strateg on ima dokaz o efikasnosti – koliko god zločesto to bilo,“ dodao je.

Surovikin i drugi zvaničnici nagoveštavaju da su im meta ukrajinska energetska infrastruktura. Napadi tokom vikenda doveli su do nestanka struje širom zemlje ostavljajući više od milion domaćinstava bez struje, izjavio je u subotu zamenik šefa ukrajinskog predsedništva Kirilo Timošenko.

„Ovo su podli udari na kritične objekte“, rekao je ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski u svom noćnom video obraćanju. „Svet može i mora da zaustavi ovaj teror“, rekao je on.

„Naravno da nemamo tehničku sposobnost da oborimo 100 odsto ruskih projektila i udarimo dronove. Siguran sam da ćemo to postepeno postići, uz pomoć naših partnera. Već sada obaramo većinu krstarećih projektila, većinu dronova“, dodao je.

Presretanje većine onoga što Rusi ispaljuju na energetsku infrastrukturu Ukrajine, međutim, nije dovoljno da zaustavi ono što Surovikin pokušava da izazove udarima. Razmere štete nanete ukrajinskom elektroenergetskom sistemu tokom vikenda premašile su ono što je naneto u prvom talasu udara na energetsku infrastrukturu 10. oktobra, navodi se u telegram kanalu Ukrenerga, državnog energetskog operatera.

„Jeftini“ udari

Otprilike trećina termoelektrana u zemlji je uništena, kažu ukrajinske vlasti.

A za Rusiju je cena vazdušnog napada jeftina i oslanja se na iranske bespilotne letelice Shahed-136, u osnovi leteće bombe nazvane „dronovi kamikaze“ jer se uništavaju pri udaru.

Bespilotne letelice, koje imaju domet od 2.500 kilometara, lutaju iznad mete dok im se ne naredi da napadnu. Sa rasponom krila od 2,5 metara, može biti teško identifikovati ih na radaru i koštaju samo oko 20.000 evra za izradu, u poređenju sa, recimo, krstarećim projektilima čija proizvodnja košta do dva miliona evra.

Može li „sirijski kasapin“ Surovikin da spase Rusiju od još jednog poraza? 2
Foto: EPA-EFE/SERGEY SHESTAK

Prošle nedelje Bela kuća je saopštila da su iranski stručnjaci za bespilotne letelice — instruktori i radnici za tehničku podršku — raspoređeni na terenu na Krimu koji je anektirao Rusiji kako bi pomogli u pokretanju napada na Ukrajinu.

„Teheran je sada direktno angažovan na terenu, i kroz obezbeđivanje oružja koje utiče na civile i civilnu infrastrukturu u Ukrajini“, rekao je portparol nacionalne bezbednosti Džon Kirbi.
Ali obraćanje Iranu za pomoć takođe pokazuje rusku slabost, kaže savetnik Pentagona.

To što koriste iranske dronove sugeriše da im zaista ponestaje projektila.

„Ne mislim da su njihove sposobnosti tako dobre kao što tvrde. Uvek sam mislio da su Rusi pomalo šuplja sila. Oni nemaju dubinu u dometu sa mogućnostima i ne mogu ih zaista efikasno primeniti. Činjenica da idu Irancima po tehnologiju bespilotnih letelica, to je prilično tužna izjava o nekada hvaljenom ruskom vojno-industrijskom ili sovjetskom vojno-industrijskom kompleksu“, rekao je savetnik za Politico.

I dok bespilotne letelice pomažu u nanošenju znatne štete, njihova lagana eksplozivna nosivost od 36 kg predstavlja Rusima problem – nisu dovoljno moćni da izazovu štetu ‘razgradnjom’ velikim elektranama i zato su usmereni na manje podstanice.  Na kraju će takođe zapadni i ukrajinski stručnjaci pronaći načine da ometaju GPS sistem od kojeg dronovi zavise kako bi ih pomerili sa cilja.

Dakle, oni mogu imati kratak rok trajanja, kažu zapadni zvaničnici.

Jedan od najvećih problema za Ruse bio je nedostatak rukovodstva malih jedinica i kompetentnog nadzora na bojnom polju.

Ukrajinci su od 2014. ogrezli u američkoj vojnoj doktrini i obuci, koja se fokusira na izgradnju profesionalnog korpusa kaplara i narednika koji razumeju širu sliku i imaju delegirana ovlašćenja da donose odluke na bojnom polju dok vode svoje jedinice, navodi Džon Baranko, analitičar Atlantskog saveta koji je nadgledao početne operacije američkih marinaca u Avganistanu nakon terorističkih napada 11. septembra i služio je u Iraku.

Neuspeh Rusa da izgrade takav kadar mučio ih je u Ukrajini i to nije nedostatak koji Surovikin ima vremena da ispravi.

U stvari, situacija će se verovatno pogoršati jer Kremlj sada baca u borbu neadekvatno obučene regrute po Putinovom nalogu za delimičnu mobilizaciju.

Rusko povlačenje

Posle samo nekoliko dana obuke, regruti već umiru. A regruti se šalju na ono što je sada ključni front u ovoj fazi rata – južni lučki grad Herson – gde su ruske vlasti naredile svim stanovnicima da  napuste pre neko „uaztvore“ ukrajinske trupe.

Herson je jedina regionalna prestonica koju je Rusija uspela da zauzme od početka invazije. To je bila ključna nagrada za uspostavljanje kopnenog mosta između Krima i juga Ukrajine, kao i otvaranje puta za potencijalni napad na glavnu crnomorsku luku Odesu.

Može li „sirijski kasapin“ Surovikin da spase Rusiju od još jednog poraza? 3
Foto: EPA-EFE/SERGEY KOZLOV

Ali ukrajinska kontraofanziva koja je počela u leto sada se spušta na grad Herson. Taktička pozicija Rusije u toj oblasti je veoma ugrožena, sa jedinicama padobranaca ukopanim na zapadnoj obali reke Dnjepar, gde su veoma ranjive.

„Sa tačke gledišta geometrije bojnog polja, to je užasna pozicija za Ruse“, rekao je za Politico Džek Votling, stručnjak za kopneno ratovanje u britanskom Kraljevskom institutu za ujedinjene službe.

Vatling, koji je sprovodio operativnu analizu sa ukrajinskim generalštabom, kaže da su Rusi na zapadnoj obali među njihovim najsposobnijim trupama, ali da se ne mogu pouzdano snabdevati „u obimu potrebnom da bi bili konkurentni“ i da neće moći da izvedu kontranapad.

„Ukrajinci imaju inicijativu i mogu da diktiraju tempo“, rekao je Votling. „Sa čisto vojne tačke gledišta, Rusima bi bilo mnogo bolje da se povuku iz grada Hersona i usredsrede se na zadržavanje reke sa istočne obale, a zatim da stave glavninu svojih snaga na osovinu Zaporožja, ali iz političkih razloga bili su spori u tome i izgleda da su spremni da se bore protiv akcije odlaganja.”

Čini se da je to u skladu sa onim što je ukrajinski generalštab izvestio tokom vikenda. Pokret ruskih trupa se dešavao u oblasti Herson, a neke jedinice su se spremale za borbu u gradovima, dok su se druge povlačile.

Ukratko, Surovikin je primoran da pokuša da izvede jedan od najtežih vojnih manevara — uredno povlačenje ka repozicioniranju snaga, uključujući regrutacije sa oskudnom obukom i jedinice koje nemaju koheziju.

Kada su iskusnije ruske trupe pokušale isti potez u blizini Harkova na severoistoku Ukrajine prošlog meseca, pretrpele su poraz.

Razbojništvo sama po sebi neće spasiti ruske regrute od motivisanih i okretnih ukrajinskih snaga. Bitno je da li Surovikin ima taktičke veštine da se kreće kroz opasno povlačenje, navodi Politico.

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari