Nadležni bez rešenja za problem izbeglica kod Bihaća

Naša sagovornica, koja je učestvovala u izradi „Crne knjige“, u kojoj je dokumentovano više stotina slučajeva nasilnog vraćanja migranata sa „evropskih spoljnih granica“ i koja je predata komisiji EU, navodi da su „eksternalizacija i militarizacija postale glavne značajke europskog odgovora na potrebe migranata koji se nadaju boljem životu na teritoriju EU, što se posebno vidi duž izrazito nasilne hrvatske granice“.

Desetak hiljada ljudi koji se trenutno nalaze u BiH, navodi Zajović, itekako su osetili posledice oba fenomena, ostajući, kaže, zaglavljeni u zemlji u kojoj nemaju ni krov nad glavom, a jedina alternativa je „potencijalno fatalan pokušaj prelaska granice kojom patroliraju naoružani policajci sa psima“.

Potenciranjem kontinuiranog kriznog stanja u Unsko-sanskom kantonu, navodi Zajović, lokalne vlasti pokušavaju da se reše „tih ljudi čineći im životne uvjete nemogućima, odnosno prešutno ih potičući da pokušaju krenuti dalje prema Hrvatskoj“.

Sa hrvatske strane granice, naglašava, poslednjih nedelja primetan je povećan tok ljudi koji pokušavaju da napuste Bosnu pre snažnije zime, no istovremeno, ukazuje Zajović, novi ljudi uporno pristižu u pogranično područje.

„Preko tri hiljade ljudi u Unsko-sanskom kantonu trenutno spava na otvorenom, dok postojeći kampovi poput nedavno zatvorene Bire u Bihaću čekaju prazni. Iluzorno je očekivati da će migracijski pritisak na kanton jenjati jer ti ljudi imaju jasan razlog što se baš tamo grupiraju – iz Bihaća ili Velike Kladuše najbrže je i najkraće hodati do Slovenije, koja je prva šengenska zemlja na migracijskoj ruti“.

Zajović ukazuje da se „nacionalne i lokalne vlasti ponašaju kao da ta vrlo logična činjenica ne postoji, pa govore o izmještanju ljudi ovamo ili onamo, a istovremeno im ne daju nikakve stvarne šanse da zatraže azil i integriraju se u bilo kojem dijelu BiH, nego jednostavno čekaju da migranti odu dalje prema Evropskoj uniji“.

S druge strane, smatra Zajović, „Brisel slanjem europskih agencija, novca ili humanitarne pomoći u BiH očekuje da ona podnese nesrazmjerni teret smještaja migranata, što je neodrživo ako ljudi ne osjećaju da izvan EU mogu izgraditi novi život za sebe i svoje obitelji“.

To su mnogo dublji problemi, ističe, čije se rešenje, kaže, zapravo i ne nazire, uprkos najavi novog Pakta o migracijama koji samo osnažuje opisano stanje.

„I to nas dovodi do situacije u kojoj se već dovoljno izmučeni ljudi u Unsko-sanskom kantonu opet koriste kao živo sredstvo političkog pregovaranja. Bolni apsurd situacije u sredu u kojoj je policija istovremeno micala ljude iz gorućeg kampa i sprečavala ih da se zaista udalje od njega, kako ne bi pješice krenuli u Bihać, najbolje ilustrira pat-poziciju u kojoj se svi skupa nalaze“.

Rešenje za akutnu krizu u Unsko-Sanskom kantonu, prema mišljenju Zajović, moglo bi biti „otvaranje već potpuno opremljenog kampa Bira u Bihaću, u koji bi se mogli prebaciti ljudi koji nakon paleža u Lipi spavaju usred ničega. To je rješenje koje potenciraju međunarodne agencije, no s druge strane lokalne vlasti podlegle su pritisku dijela građana koji više ne žele migrante u Bihaću i nakon požara doslovno blokirale pristupne puteve u grad“.

Kako ističe, cinično je rešenje koje se sada spominje – mogućnost da se metalni kontejneri iz čvrstog, betonskog kompleksa Bira prebace na zgarište u Lipi, dakle iz jednog već lošeg, ali barem zatvorenog kampa u neuporedivo gori, na otvorenom.

„U Lipi nema ni struje ni vode i potpuno je nerealno da više od tisuću ljudi tamo prezimi, a da to ne dovede do još veće humanitarne katastrofe. Bihaćke vlasti su zaista u vrlo nezavidnoj situaciji, ali sada jednostavno moraju staviti ljudske živote ispred nezadovoljstva dijela građana. To je temeljna ljudska i politička odgovornost“, zaključuje naša sagovornica.