Nova francuska navijačka groznica

Sam događaj bi bio za sportsku rubriku, da nije ovdje već zabilježen kao svojevrstan fenomen koji dodatno potvrđuje suštinske promjene u ekonomskim, sociološkim i političkim odnosima između polova u francuskom društvu.

Popularnost prvenstva je prevazišla sva očekivanja, pa je ono tako postalo idealna prilika za javnu raspravu o svim oblicima rodne nejednakosti, koja je po sili novih zakona posljednjih decenija znatno ublažena. Ipak, ona još ima snažna uporišta u društvenom životu i, pogotovo, mentalitetu.

Filozof Alen Finkelkrot, koji se inače interesuje za fudbalsku strast, je na pitanje o ženskom fudbalu i ovom prvenstvu rekao: „Dosta sa jednakošću. (…) Ne želim na taj način gledati žene“. NJegova izjava je povukla talas protesta na društvenim mrežama. Sutradan se vratio na televiziju, ne da se izvini, nego da precizira zašto neće gledati utakmice: „Ne mislim da se apoteoza emancipacije dostiže ukidanjem razlika“.

Kao izuzetno seksistički orijentisana je primljena i reportaža na najgledanijem TV kanalu TF1, posvećena ovom Mundijalu. Rečeno je da je uvredljiva ne samo za igračice nego i za žene uopšte. Autor reportaže u jednom trenutku kaže: „Poslije serije tako delikatnih pokreta, sa vrha prefinjenih prstiju, razumljivo je što neki sanjaju da se nađu na mjestu lopte.(…) Kao što to rade mladići, noge u jednoj lepršavoj igri pletu po travi. Petlja po petlja.“

Zanimljivo je da je reportaža emitovana na kanalu koji je otkupio ekskluzivna prava difuzije Svjetskog prvenstva. TF1 je kasnije djelomično „preprodao“ dio prava svom rivalu Kanal+ (za koji treba biti pretplatnik), zadržavši za sebe prenos 25 utakmica (od ukupno 52), uz sve susrete francuske reprezentacije.

Prva utakmica Francuskinja, protiv Južne Koreje, pred punim Parkom prinčeva, je privukla 10 miliona TV gledalaca, što je neočekivani presedan kad je riječ o ženskom fudbalu. Za poređenje, broj onih koji su gledali, u maju, finale evropskog kupa šampiona za žene između Liona i Barselone nije dostigao ni 800.000. I za druga dva susreta Francuskinja, protiv Norveške i protiv Nigerije, zabilježena je slična gledanost (9,8 miliona).

Tako su već poznati prvi pobjednici ovog svjetskog prvenstva: kauči i fotelje u dnevnoj sobi ispred TV ekrana. TF1 je poslije prve utakmice Francuskinja skoro udvostručio cijenu za reklamni spot od 30 sekundi, (116 000 evra, umjesto 66 000, u najskupljem terminu za vrijeme poluvremena).

I stadioni na raznim stranama Francuske na kojima se odigravaju mečevi Mundijala su korektno ispunjeni. Rekord posjećenosti je dosad zabilježen na Parku prinčeva za susret SAD-Čile (45 594 ulaznice), malo više nego za prvu utakmicu Francuskinja (45 261).

Uspjeh Mundijala je, prirodno, kroz medije propraćen debatama i komentarima o komercijalnim i finansijskim aspektima događaja. Posebno se podvlači nepravda i nesrazmjernost u primanjima koja dobijaju zvijezde ženskog fudbala, simbolična u odnosu i na prosječni nivo fudbalera prve lige. Osim nekoliko izuzetaka, većina igračica pod profesionalnim ugovorom, ne dobijaju ni u najviđenijim klubovima više od 60 000 evra godišnje. Pored iluzornih zahtjeva za jednakost u platama i premijama, izraženih na talasu popularnosti ovog svjetskog prvenstva, ne zaboravljaju se ni sve ostale električne teme o diskriminaciji, statusu i položaju žena u savremenim društvima, ne samo u Francuskoj.

U tom kontekstu evo i jednog našeg pitanja: kako objasniti činjenicu da nikad nijedna slovenska zemlja (osim Rusije dva puta, sa skromnim rezultatom 1999. i 2003.) nije kvalifikovala svoju žensku reprezentaciju za završnu fazu svjetskog prvenstva? Da li slab razvoj i nivo ženskog fudbala u tom dijelu Evrope nije možda posljedica dominantnog mentaliteta prema kom se fudbal shvata kao isključivo muški sport?

Muški fudbal – ženski fudbal, mnogobrojna podijeljena i oprečna mišljenja su ovdje iskazana ovih dana. Ima u tim iznijansiranim istupima ponekad i arhaičnog seksizma i mačizma, kao Finkelkrotov koji smo citirali. Ali, većina posmatrača kaže da je ženska igra dopadljivija, fluidnija, bez agresivnosti i zabušavanja. Dosta od onoga što nas podsjeća na ženstvenost i lijepa osjećanja.

Kao što su, prošle godine u Rusiji, svi Francuzi bili uz „Plave“, tako sada oni navijaju za svoje „Plavke“, kako ih zovu, u slobodnom prevodu. Očekuje ih osmina finala u Avru protiv Brazila i Marte, najbolje igračice svih vremena. Zatim, ako pređu tu prepreku, još teže će biti u četvrtfinalu protiv Sjedinjenih Država, četiri puta olimpijskih pobjednica i tri puta svjetskih prvakinja.