Novinari na „ispovesti“ u državnoj bezbednosti

Taj odnos je se u Francuskoj, u okolnostima društvene krize, proteklih nedelja ponovo našao u središtu interesovanja javnosti. Ne samo zato što su mediji bili izuzetno angažovani u izvještavanju o događanjima, nego i dodatno, zato što im vlast i na najvišem nivou zamjera da su sa žutim prslucima pretjerali.

Predsjednik im je usred krize pripisao naivnost, a jednom je čak rekao: „Bilo koji gedža u žutom prsluku se tretira kao da je ministar ili poslanik.“ Ne zaboravlja se ni njegovo obraćanje novinarima iz jula prošle godine, poslije izbijanja „afere Benala“, kad im je dobacio: „Rekli ste toliko gluposti.“

Poslije više od deset mjeseci, novinarske „gluposti“ (ako se zadrži ta riječ za nekoliko nepotpunih ili približnih informacija) koje je štampa objavila povodom te afere, danas izgledaju beznačajne u odnosu na gluposti koje je vlast orkestrirala ili počinila pokušavajući da se iskoprca iz mreže u kojoj se, zahvaljujući medijima i društvenim mrežama, zasluženo našla.

„Aferu Benala“ je objelodanila u julu prošle godine novinarka Monda Arijana Šemen nakon što je na društvenim mrežama prepoznat „saradnik“ predsjednika republike kako se fizički, u svojstvu policajca (što nije), obračunava sa nekoliko demonstranata na kraju prošlogodišnjih prvomajskih demonstracija. Zadržavamo riječ „saradnik“ jer će tek sud razjasniti preciznu ulogu i funkciju Aleksandra Benale u Jelisejskoj palati.

Arijana Šemen je ove nedelje u centru nove epizode iz serije „Benala“, što je i potaklo ovaj tekst. Mond je u srijedu objavio da je njegova renomirana reporterka pozvana na saslušanje u Generalnu direkciju državne bezbjednosti (DGSI). Povod je jedan njen članak u kom se dovoljno eksplicitno pominje jedan pripadnik tajnih državnih službi, čime je prekršila član zakona na osnovu kog će se kazniti svako ko omogući da neka osoba bude identifikovana kao „pripadnik jedinica specijalnih snaga“. Članak je bio posvećen novim aspektima „afere Benala“.

U međuvremenu je stigla vijest da je na saslušanje za 29. maj pozvan i Luj Drefis, predsjednik direktorijuma Monda, u okviru istražnog postupka oko „otkrivanja identiteta jednog člana jedinica specijalnih snaga“. Zaprijećene kazne za ovo djelo su pet godina zatvora i 75.000 evra.

Odjek ove informacije je u medijima daleko veći od normalne reakcije štampe, i prevazilazi okvire uobičajene kolegijalne i korporatističke solidarnosti. Izišlo je na vidjelo sa velikim publicitetom i nekoliko drugih slučajeva, koji se odnose na druge medije, tako da kruži podatak da je riječ o već obavljenim ili budućim saslušanjima koja se odnose na osam novinara ili rukovodilaca u medijima.

Sada se zna da se i jedna novinarka popularne provokativne emisije „Svakodnevno“ (kanal TMC), u februaru morala odazvati na poziv državne bezbjednosti, gdje je bila saslušana povodom njenog istraživačkog interesovanja za dosije prodaje francuskog oružja Saudijskoj Arabiji. Postoje dokazi o njegovoj upotrebi u ratnim operacijama u Jemenu, ponekad i protiv civilnog stanovništva.

U istom predmetu se navode, sa pozivima na saslušanje, i imena dvojice osnivača novog onlajn medija Discloz kao i jednog novinara iz radija javnog servisa (France-Inter). U svom svojstvu dežurnih za uzbunu, novinari razotkrivaju pozadinu i namjenu isporuka francuskog oružja na terene ratnih operacija i zato im se pripremaju suđenja.

Tridesetak novinarskih udruženja je, kolektivno, odmah odlučno reagovalo povodom ovih događaja: „Da li će Državna bezbjednost saslušavati sve novinare koji objavljuju informacije koje se ne dopadaju vlastima“? Ovih nekoliko slučajeva ispitivanja novinara su neminovno inspirisali optužbe na račun vlade pri čemu se ta praksa označava kao udar na slobodu štampe.

Nova portparolka vlade Sibet Ndiaj je posvetila u četvrtak veliki dio svog intervjua radio stanici Evropa 1 kako bi opravdala ove inicijative državne bezbjednosti. NJen glavni argument je potreba „da se zaštite podaci neophodni za odbrambene aktivnosti“ Francuske.

Podvukla je da je povodom prodaje francuskog oružja Saudijskoj Arabiji objavljen jedan dokument iz klasifikacije „tajna u interesu odbrane“. To znači da neko kome su dostupni najpovjerljiviji dokumenti, sarađuje sa novinarima. „Normalno je, kaže ona, da se naša vlada odnosno francuska država pita otkud ‘curenje’ informacija iz njenih službi.“ Ali, u narednoj rečenici je odmah podvukla da se ne radi o tome da se dovede u pitanje „tajnost izvora“ kao važeće, zakonom zagarantovano, pravilo novinarskog posla. Ipak, dodala je da postoje tajne koje država mora zaštititi.

Sukob između zahtjeva bezbjednosnih službi i principa „tajnosti izvora“ informacija, imao je svoju spektakularnu ilustraciju u februaru. I tad je bila posrijedi „afera Benala“ kad su dvojica sudija i više inspektora pokušali izvršiti pretres u prostorijama Mediaparta, poznatog istraživačkog onlajn medija. Povod je bio tajni snimak razgovora između Aleksandra Benale i njegovog saučesnika Vensana Kraza. Snimak je kompromitirajući za Makrona jer se u njemu jasno čuje kad Benala kaže svom sagovorniku da ga predsjednik i dalje podržava.

Prisutni novinari su spriječili taj pretres. Ne samo što su na to imali pravo, nego se ispostavilo da Benala i Kraz nisu ni podnijeli tužbu za „povredu privatnog života“, što je bio najavljeni motiv pretresa, pa je tako i sam njegov nalog bio ništavan.