Od građanskog društva se pravi bauk

U Mesićevom pismu navodi se i želja da Sjedinjene Države i EU pomognu BiH „da profunkcioniše kao funkcionalna država“.

Postoje očekivanja da će Bajden tokom mandata pažnju usmeriti na region Jugoistočne Evrope, a pojedini smatraju da će ustavna reforma pod američkim vođstvom iz temelja promeniti BiH.

„Kada govorite o građanskom društvu to je otvoreno društvo, društvo slobode i ono garantuje sva ljudska, građanska, kako individualna tako i kolektivna pa i nacionalna prava. Ne možete razmišljati o demokratskom društvu, o pravu na slobodu ako nemate takav Ustav i tako društvo“, kaže za Danas Vehid Šehić, kopredsednik Igmanske inicijative za BiH.

Kako navodi, političari na vlasti u BiH su svesni činjenice da najlakše vladaju „kada svoje etose drže u određenim torovima“, jer tako, ističe, sa njima lakše manipulišu i unose strah politički i drugi na način „da ćeš biti ugrožen od onog drugog, drugačijeg“.

To je oprobani metod, ukazuje Šehić, kojim oni uspešno vladaju.

„Ja se 28 godina borim za građansko društvo i tvrdim da se može napraviti balans između građanskog i nacionalnog, individualnog i kolektivnog, ukoliko istinska želja postoji“.

Naš sagovornik podseća da od 2001. postoji odluka Ustavnog suda BiH o ravnopravnosti sva tri naroda na čitavoj teritoriji.

„Konkretno, građani srpske nacionalnosti nisu uvršteni u taj Ustav kao da ne postoje. To je jedan selektivan pristup da tražite od Ustavnog suda da poštuje određene odluke koje vama idu u prilog, a istovremeno negirajući odluke tog istog suda ne poštujete ga. To je primjer dvostrukih standarda i apsolutne političke neodgovornosti većine političara u BiH“.

Šehić, inače pravni ekspert i bivši sudija Ustavnog suda BiH, ukazuje da je Ustav BiH u svakom slučaju diskriminatorski.

„Zato što na diskriminatorski način tretira građane ove države ovisno od nacije i ovisno gdje žive. U potvrdi toga su i četiri odluke Evropskog suda za ljudska prava koji je naložio vlastima BiH da bi morali promijeniti Ustav, a onda slijedom toga i izborni zakon BiH koji je takođe u skladu sa sadašnjim ustavom BiH diskriminatorski“.

Ovdašnji političari su, ističe, svesni da se sa ovakvim Ustavom ne može biti članica EU jer krši upravo Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama.

„Pošto živimo u državi neodgovornih političara zbog nedostatka političke odgovornosti, evo deset godina se čeka na neke odluke Evropskog suda za ljudska prava da se implementiraju“.

Sigurno je, smatra Šehić, da je od 14 zahteva, koje je Brisel postavio vlastima BiH, od čega je prvi reforma pravosuđa izbornog zakona i implementacija odluka Evropskog suda za ljudska prava najveći kamen spoticanja.

„Ovdje se faktički od građanskog društva pravi bauk da će građansko društvo negirati prava na etničku, nacionalnu pripadnost, da će dovesti u neravnopravan položaj građane BiH ovisno o njihovoj etničkoj pripadnosti, što apsolutno nije tačno. To samo govori o nekoj vrsti licemerstva političara u BiH jer svi su za EU, ali bi oni želeli da ih po njihovim pravilima prime u EU, što je apsolutno neprihvatljivo.“

Iz tog razloga je, kako navodi, BIH na začelju po svim parametrima kada je u pitanju Zapadni Balkan.

„Mi nismo dobili ni kandidatski status, a kamoli da otvaramo poglavlja kao naši susjedi i ja želim da naši susjedi što prije ispune sve uslove kako bi postali ravnopravna članica EU. Međutim, mnogi političari u BiH, ne žele nikakve reforme jer bi te reforme podrazumevale prvo preuzimanje odgovornosti za poštovanje Ustava, zakona i institucija ove zemlje, to je takozvani ustavni patriotizam“.

Sa druge strane, ukazuje Šehić, naše institucije bi trebalo da garantuju jednakopravnost, jednake šanse, pravnu sigurnost, u prvom redu mislim na sudsku vlast, jer taj deo vlasti kao kontrolni mehanizam mora podjednako tretirati sve građane BiH bez obzira kakav je njihov status u društvu.

„Kada živite u državi gde imate povlašćene, a to su većinom političari na koje se ne odnose mnogi zakoni, gdje nemate odgovornosti, o moralnoj da ne govorim, onda imate državu BiH. Sigurno će doći do određenih promjena jer ponovo napominjem originalni naziv Dejtonskog sporazuma jeste opšti okvirni sporazum za mir u BiH. On je doneo određene principe i okvire u čijem okrilju se mogu menjati određene stvari na način kako to prepoznaje parlamentarna demokratija.“

Sa druge strane, kako ističe, „moramo biti svesni činjenice da je mir na ovim prostorima došao zahvaljujući angažmanu Sjedinjenih Država. I zaboravljamo Vašingtonski mirovni sporazum koji je zaustavio ratne sukobe između armije BiH i HVO, opšti okvirni sporazum za mir u BiH – Dejtonski sporazum. On je zaustavio oružane sukobe između tri vojske unutar BiH, ne između tri naroda kako se često zloupotrebljava. Narodi ovdje nisu ratovali već određene politike“.

Najveće licemerstvo političara, zaključuje Šehić, što u takvim situacijama isturaju narode kao da su oni odgovorni za sve što se dešavalo.

„Moraćemo mnoge stvari mijenjati, to je evidentno i toga su svjesni svi, ali moramo reći da se mnogi boje promjena u BIH iz raznih razloga, naročito profesionalnog, odgovornog i nezavisnog ponašanja pravosudnog sistema u BiH.“

O stanju u BiH piše i nemački list Frankfurter algemajne cajtung (FAZ) koji je objavio tekst u kojem se kaže „kako je pomisao o jedinstvenoj bosanskoj naciji“ i centralizovanoj državi nerealna.

Evropsko „jedinstvo u različitosti“ mora, piše, ostati bosanskohercegovačko geslo.

Ova raznolikost generacijama je održavala mir u Bosni, a odustajanje od tog konsenzusa, upućuje se, bi zaista moglo dovesti zemlju u opasnost.

Autor teksta govori i o pravima manjina – da su ona svugde u Evropi vrlo dobro zastupljena – Mađari u Transilvaniji, Danci u Šlezvigu, Srbi u Hrvatskoj i mnogi drugi smeju imati svoje škole.

S druge strane, piše, u Bosni su takva prava godinama demonizirana kao nacionalističke težnje, često sa semantičkim opravdanjem: Srbi i Hrvati nisu manjine, već „konstitutivni narodi“ BiH, govore i istim jezikom.

Sankcije protiv Dodika bile bi korisne

Tačno je da međunarodna zajednica upozorava Milorada Dodika, vođu bosanskih Srba, koji koketira s retorikom secesije, na kršenje teritorijalnog integriteta Bosne, piše FAZ. „Sankcije EU protiv Dodika i njegove klike, na primer zbog negiranja ili veličanja srpskih ratnih zločina, mogle bi biti korisne. Ali onaj ko poziva Srbe i Hrvate da poštuju teritorijalni integritet Bosne samo da bi doveli u pitanje Ustav igra se vatrom.“ Stabilizirajuću bosansku federaciju i ustavna prava veta Srba i Hrvata neki odbacuju kao dosadne kasne učinke mirovnog sporazuma iz 1995. koji se moraju prevladati. Govori se čak i o „tiraniji manjine“. Međutim, federalizam i decentralizirane strukture suprotni su tiraniji, što se može videti na mnogim evropskim primerima, piše frankfurtski list.