Osim Norvežana stižu i gosti iz Poljske, Danske i UAE…

Bilo kako bilo, činjenica je da je Institut, zahvaljujući dobrim poslovnim rezultatima u prethodnoj godini, uspio da se nađe na tzv. bijeloj poreskoj listi. Prema riječima Zorana Bošnjaka, izvršnog direktora Instituta „Simo Miloševic“, ta ustanova sada, poslije višegodišnje pauze, redovno izmiruje obaveze prema državi i 715 stalno zaposlenih. „Iz sopstvenih sredstava uloženo je više od 200.000 evra u obnovu krova sportskog bazena i renoviranje 50 soba i apartmana“, rekao je Bošnjak. Ohrabruje i podatak da će prvi put u Institut stići organizovane grupe gostiju iz Poljske, Danske i UAE, a očekuje se i start „libijskog programa“ kojim je predviđen dolazak (u grupama) teško pokretnih i nepokrtenih pacijenata iz Libije koji bi u ovom Institutu boravili po 40 dana. Zainteresovanost za lječenje u Igalu pokazuju i NJemci, uz tradicionalno već prisutne Norvežane, što uliva dodatni optimizam zaposlenima u Institutu prije svega kad je riječ o osvajanje novih tržišta.

Kada je riječ o privatizaciji Instituta, koji je inače 56 odsto u vlasništvu države, ta priča će se, vjerovatno nastaviti i ove godine kada će biti raspisan novi tender. Do sada ih je, podsjećamo, bilo četiri, doduše neuspješnih, od kojih je poslednji trajao dvije i po godine. Da se privatizacija ove ugledne ustanove, jedne od najvećih na Balkanu za banjsko liječenje, mora uraditi pažljivo i sa održivim rješenjem, na to upućuje njegova vrijednost, posmatrano kako u materijalnom, tako i u stručnom pogledu, s obzirom na to da su kadrovi angažovani u tom Institutu, prepoznati kao vrhunski. Institut u Igalu osnovan je 1949. godine a period od sedamdesetih do devedesetih godina prošlog vijeka, naročito poslije izgradnje Druge faze, bio je zlatni period, jer je popunjenost kapaciteta bila maksikmalna – Institut je radio cijele godine, sem dvadesetak dana u januaru radi popravki i higijenskih postupaka. Zanimljivo je da je 1979. godine stavljen u funkciju samo mjesec dana nakon zemljotresa.

Koliko je Institut uspješno poslovao i uživao veliki ugled o tome svedoči i podatak da je sredinom osamdesetih godina, za izgradnju Druge faze ustanove, direktno, bez garancije države, bio zaključen ugovor o kreditiranju sa Međunarodnim monetarnim fondom, što je tada bila prava rjetkost. Posle raspada SFRJ Institut, kao isključivo samofinasirajuća ustanova, gubi veliko jugoslovensko tržište i znatan izvor prihoda, a potom i Norveška i Švedska, odakla je dolazio veliki broj gostiju, obustavljaju svoje programe. Nekoliko godina unazad gosti iz skandinavskih zemalja vraćaju se u Igalo, ali ne u tako velikom broju kao nekad. S druge strane, osvajanje novih tržišta nije lak posao. Osim toga, u Institut se nije dovoljno ulagalo što je prijeko potrebno naročito u Prvoj fazi Instituta za koju pojedini stručnjaci tvrde da je isplativije rušiti je, nego vršiti rekonstrukciju.

Podaci koji obećavaju

– Za 11 mjeseci 2016. godine Institut je posjetilo 17.315 gostiju, odnosno 11,3 odsto više nego 2015. Oni su ostvarili više od 203.000 noćenja, što je takođe pomak, za 2,8 odsto, u odnosu na prethodnu godinu. Bilježimo i rast iskorišćenost kapaciteta, kao i rast učešća inostranih gostiju u odnosu na ukupan broj, koji je dostigao nivo od 43 odsto – izjavio je medijima Zoran Bošnjak, izvršni direktor Instituta „Simo Miloševic“.