Plenković je nervozan jer ne može da osvoji Rijeku

Taj slučaj postao je i glavna tema hrvatskih medija, dok traje kampanja za lokalne izbore 16. maja.

„Plenkovićevo svakodnevno referiranje na slučaj jednog statusa na Fejsbuku riječkog ugostitelja u kojem je napisao da članovi, simpatizeri i glasači HDZ nisu dobrodošli u njegov lokal vremenski se podudara sa početkom kampanje za lokalne izbore u maju i to može biti povezano“, kaže za Danas Marko Špoljar, novinar Jutarnjeg lista.

Ali, ukazuje, „u meritumu ove rasprave premijer zapravo hoće dokazati na tom slučaju da je, eto, i HDZ u poziciji slabijeg, odnosno da ga diskriminiraju. A diskriminiraju ga u Rijeci gde je na vlasti Socijaldemokratska partija“.

Ipak, zagrebački novinar smatra da je ta argumentacija „tanka“.

Jer, navodi, „prvo, kada kaže Plenković, ‘zamislite da je gospodin napisao da u njegov kafić ne smiju doći SDP-ovci ili Židovi. Šta biste vi sada napravili? To nije šala, to je diskriminacija, rasizam, sljedeći korak vam je fašizam’… smatram da ovo fašizam nije, nije ni rasizam“.

Jedino što može biti, smatra Špoljar, jeste diskriminacija iako ni to, po njegovom mišljenju, nije.

„Jer kada ti napišeš da nisu poželjni članovi vladajuće stranke kod tebe doma, u tvom kafiću, to teško možeš staviti u koš sa diskriminacijom. Kako da bude diskriminiran neko ko ima svu političku, društvenu i ekonomsku moć u ovoj zemlji? To je vrlo teško. A ta analogija koju pokušava premijer nametnuti ‘zamislite da je napisao da nisu dobrodošli Židovi’, to mi samo možemo zamisliti“.

Na taj slučaj osim premijera Plenkovića, kaže Špoljar „ne referira gotovo nitko. On se iz dana u dan stalno referira na taj slučaj bez da ga novinar išta i pita o tome. On na tom slučaju pokušava sada graditi neku poziciju ‘jadni mi hadezeovci’, ‘eto nas sad šikaniraju u crvenoj Rijeci’, ‘nije lako biti hadezeovac u Hrvatskoj’, što je skroz bizarno“.

Špoljar se priseća „genijalne kampanje“ Samostalne demokratske srpske stranke za poslednje izbore za Evropski parlament „kada su oblijepili cijelu Hrvatsku sa vrlo kreativnim plakatima. Na jednom je pisalo na ćirilici: ‘Znate li kako je biti Srbin u Hrvatskoj’. To je bila dobra društvena provokacija, da se otvori neka javna rasprava. Ali da sada napišeš znate li kako je biti HDZ-ovac u Hrvatskoj, e to već izaziva podsmijeh“.

Novinar Jutarnjeg lista ne misli da slučaj s ugostiteljem može pomoći HDZ-u na lokalnim izborima u Rijeci, jer „izlazi sa kandidatom koji je slab, koji realno nema ni neke šanse“.

„Razumio bih to da oni u Rijeci imaju kandidata koji je jako blizu pobjede, ili barem ima realne šanse da pobjedi SDP tamo nakon više od 25 godina, međutim, nije“.

Teško je razumeti zašto je Plenković, „tako vehementno reagirao na objavu na društvenim mrežama nekog irelevantnog društvenog aktera, bez značajnijeg utjecaja u društvu“, kaže za Danas analitičar Davor Đenero.

On, međutim, kaže da je „premijerova meta SDP-ova organizacija u Rijeci“.

A Rijeka je, podseća Đenero, do sada bila „utvrda SDP-a i od prvih slobodnih izbora 1990. ta stranka kontrolira i lokalnu i regionalnu vlast u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji. Nakon 21 godine upravljanja gradom, na svibanjskim izborima Vojko Obersnel, ne previše uspješan gradonačelnik Rijeke, neće se ponovno kandidirati. Kandidat koji ga je naslijedio na čelu riječke stranačke organizacije i koji se kandidira za gradonačelnika posve je neprofiliran i neprepoznatljiv i ne čini se da ima dobre izborne izglede“.

U Rijeci, međutim, kaže Đenero, SDP-u nije rival HDZ. „Glavni kandidat koji bi mogao obaviti prvu smjenu vlasti je neurokirurg dr. Dinko Štimac, donedavni direktor riječkog Kliničkog bolničkog centra, koji je okupio centrističku listu oslonjenu na potporu riječkih poduzetnika“.

Plenković u poslednje vreme, naglašava naš sagovornik, neočekivano nervozno reaguje na neke od kritika javnosti, a vlasnici kafića su se profilisali, kaže, kao „vodeći protivnici administracije“.

Naime, kaže Đenero, „grupacija gubitnika lockdowna i pandemijske krize formirala je udrugu Glas poduzetnika, vrlo agilnu u javnosti, kojoj je uspjelo zahtjeve uske interesne skupine nametnuti kao relevantne u javnom prostoru, a dogodilo se to da se vlasnike kafića tretira kao važne poduzetnike“.

„Tretiranje nečega što se“, ističe Đenero, „u birokratskoj nomenklaturi naziva ‘pružanjem jednostavnih usluga u ugostiteljstvu’ kao ključne preduzetničke delatnosti je groteskno, ali ta je skupina premijera Plenkovića već natjerala na to da po njihovim zahtjevima mijenja protuepidemijske mjere“.

Pozadina otvaranja sukoba s riječkim ugostiteljem, smatra Đenero, je to što je „Plenković u proteklom mandatu izrazito mnogo politički investirao u Rijeku“.

Navodi da je vlada „spasila brodogradilište ‘3 maj’ od stečaja u koji ga je gurao vlasnik, brodogradilište ‘Uljanik’ u Puli“, da je „otvorena investicija izgradnje novog Kliničkog bolničkog centra u Rijeci, da se investira u ‘Riječki prometni pravac’ i revitalizaciju riječke luke“, a sve to „nema odjeka u javnosti“.

Isto tako, zaključuje Đenero, u „riječkom području je za Novu godinu počeo s radom LNG terminal u Omišlju na Krku, a regionalne vlasti bojkotirale su svečano otvorenje i suprotstavljale su se projektu“ koji ima i nacionalno i geopolitičko značenje unutar evroatlantskih struktura.