Plenkovićeve (dvije) države „za gospodu i kmetove“

Ali, to je, na žalost samo jedna u nizu potvrda, u posljednje vrijeme čestih Plenkovićevih izjava/istupa o postojanju „dvije Hrvatske“, samo u ovom konkretnom slučaju u obrnutom smislu, kako ga inače slavodobitno tumači aktualni šef hrvatske Vlade. Naime, po Plenkoviću, koji sebe (ne)skromno vidi kao u svemu uspješnog i u Europskoj uniji uvažavanog lidera, koji je RH uveo u Schengen i eurozonu, pa se tako, uz članstvo u NATO i EU, Hrvatska, po njegovom uvjerenju našla među 15 najuspješnijih država u svijetu i u kojoj za njegova mandata polako, ali sustavno rastu BDP, životni standard, plaće, mirovine, nazaposlenost praktički ne postoji (RH uvozi radnu snagu iz susjednih zemalja, a sve više i iz Nepala, Filipina…); uglavnom Hrvatska „svakim danom, u svakom pogledu sve više napreduje“, ali to, po mišljenju premijera, ogromna većina nezahvalnih građana ne vidi, već uz pomoć Vladi nesklonih mainstream medija, samo upire prstom u negativne pojave, kojih „dakako ima“, međutim ni izdaleka koliko se o tomu priča.

„NEPOSLUŠNI“ NOVINARI NA METI: Naprosto se radi o „medijskom komplotu“, preuveličavanju i namjernom forsiranju (ne)postojećih afera na koji građani nasjedaju i kako bi se takvoj pogubnoj praksi koja „šteti državi“ stalo na put, Plenković je odlučio zakonskim mjerama obuzdati medijske harange na njegove ministre, ali prije i iznad svega zaštiti vlastiti lik i djelo. Inicirao je, nakon što su njegovi inicijali AP isplivali u javnost iz tajnih policijskih istraga i ispisa (velika korupcijska afera #$9alac-Rimac), promjenu zakona kojom će se odavanje podataka iz policijskih i sudskih istraga tretirati kao kazneno djelo. Nedvojbeno se radi o čistom, promišljenom pritisku na neovisne medije, žele se disciplinirati i zastrašiti neposlušni novinari i onemogućiti istraživačko novinarstvo koje je uostalom svojim argumentiranim napisima najviše i doprinijelo „odlasku s dužnosti“ (smjenama) gotovo 20-ak premijerovih ministara uhvaćenih „s prstima u pekmezu“. Naravno, ovim izmjenama zakona neće biti sankcionirani Plenkovićevi najbliži suradnici i ministri, poput Božinovića (unutrašnji poslovi), Banožića (obrane), Grlić-Radmana (vanjski poslovi) i brojni drugi koji svojim bezočnim lažima, silnim, manipulacijama i upletenošću u niz kriminalno-koruptivnih afera i to na dnevnoj bazi „uznemiravaju javnost“, što je na koncu, u najvećoj mjeri Hrvatsku i pretvorilo u zemlju koju mladi i obrazovani ljudi masovno napuštaju (pravac Irska, Njemačka…), jer jednostavno više ne žele slušati sve te prazne, bolesne priče, praćene nepodnošljivom korupcijom, klijentelizmom, nepotizmom i ostalim deformacijama koje su pod kontrolom i u režiji HDZ premrežile cijelu zemlju.

Osim toga, usprkos premijerovim samohvalama, RH se uporno po svim ekonomskim, socijalnim parametrima, stupnju neovisnosti pravosuđa, životnog standarda, bijednih radničkih plaća i uvredljivo niskih mirovina, loše zdravstvene skrbi… batrga na samom dnu EU, ali Plenković uvjerava da to nije tako i poziva da se vjeruje njegovim riječima, a ne svojim očima. A, o inflaciji, stalnom rastu cijena i(li) enormnom smanjivanju kupovne moći građana, socijalnim razlikama koje su veće nego ikad ranije da se i ne govori. I što je rezultat? Gotovo 75 posto građana misli da RH ide u pogrešnom pravcu, više od 50 posto u znak prosvjeda ne izlazi na izbore, uvjereni kako svojim glasom ništa neće riješiti, jer između ostalog HDZ uporno odbija izmjeniti postojeće izborne zakone, po kojima u popisu birača ima pola milijuna glasača više, no što ih živi u zemlji.

A, upravo je to ona nevidljiva armija birača koja, uz već postojeću mašineriju poslušnog članstva i o HDZ ovisnih građana, osigurava pobjedu na izborima. Naravno, sve to Plenković jako dobro zna, ali uporno, bez stida i pameti gradi svoju priču o dvije Hrvatske; onoj uspješnoj, koju sam (pre)vodi i onoj drugoj, neuspješnoj koja mu kapricima nezrele oporbe podmeće noge i zaslijepljena mržnjom prema HDZ namjerno opstruira razvoj zemlje.

NEMA DVIJE HRVATSKE: Na Plenkovićevu uljepšanu sliku RH reagirao je i predsjednik države Milanović rekavši: „Vidim Hrvatsku koja želi naprijed, ali raste deformirano… Nema dvije Hrvatske koje premijer uporno želi napraviti. Postoji Hrvatska koji se nekako batrga i jedna razbojnička, klijentelistička, a to ljudi vide i osjećaju“. A, najnovija afera vezana uz aktualnog ministra vanjskih poslova Gorana Grlić-Radmana to najbolje potvrđuje. On je navodno toliko zatrapan poslom da je zaboravio, iako je to po zakonu dužan, upisati u imovinsku karticu dividende vredne više od dva milijuna eura.

Naime, ministar je jedan od suvlasnika obiteljske tvrtke Agroproteinka (njegov otac, bivši komunistički direktor, privatizirao ju je početkom 1990-ih, u eri tzv. pljačkaške pretvorbe) i ima ekskluzivni ugovor s državom, praktički monopol (kafileriju) na poslovima saniranja životinjskog i sličnog otpada. Radi se o evidentnom, nedopustivom sukobu interesa, ali to za Plenkovića ne predstavlja nikakav problem što se i vidjelo tijekom saborske rasprave koju je iznudila oporba zahtjevom za Grlić-Radmanovom smjenom. Iako je dobro znao da mora prijaviti dobit, uostalom i sam se još 2019. o tomu informirao kod Povjerenstva za spriječavanje sukoba interesa, on to (ipak) nije učinio; cinično komentirajući kritike i zamjerke oporbe i medija kako se radi tek o manjem prekršaju u čudu se (u)pitao: zašto se diže tolika, bespotrebna frka?

Platiti će kaznu i nikome ništa. Plenković i njegov potrčko Radman, evidentno podkapacitirana osoba koja je uostalom i postavljena na tu funkciju kao koristan idiot, budući sve poslove vanjske politike vodi premijer sam, namjerno su raspravu u Saboru sabotirali pretvarajući je u lakrdiju; vrijeđali su oponente, jer ni na koji drugi način nisu mogli (o)braniti ministrove financijske malverzacije. A, to je jedna u nizu afera s hadezeovcima kao glavnim akterima i kako kaže Mirela Ahmetović (SDP) samo nije jasno kakva je u svemu tomu Plenkovićeva uloga: je li on scenarist, redatelj ili pokrovitelj svi ovih otužnih predstava zamračivanja desetaka i stotina milijuna eura u privatne džepove.

NEMOGUĆA MISIJA: I to su te dvije Hrvatske o kojima trtlja Plenković; jedna gospode lopova; pljačkaška, bezobzirna prema svemu i svima koji nisu u fokusu interesa vladajuće nomenklature i njenih poslovnih partnera kojima ništa izuzev novca nije sveto i spremni su (u)čniti doslovno sve, pa ići i preko leševa samo da bi ostvarili svoje osobne i poduzetničke ambicije. I ona druga, daleko brojnija, kmetovska, koja jedva preživljava i sastavlja kraj s krajem, prezrena i zaboravljena živi na granici, ili ispod granice siromaštva.

To je razlika između bogate, bahate, rastrošne i u svemu netransparentne Hrvatske i one druge koja spas i izlaz iz ponižavajuće situacije u kojoj živ(otar)i vidi samo u radikalnim promjenama, ali istodobno i strahuje od njih, znajući iz iskustva, kako obično nakon loših, dolaze još gora vremena. A, Plenković, s pravom je konstatirala Sandra Benčić (Možemo): „Nije napravio ništa da bi transformirao sadašnji ekonomski model razvoja Hrvatske koji nas drži usidrene na dnu svih indikatora EU.

Po kvaliteti života, visini plaća, infrastrukturi… on se time uopće nije bavio. On je birokrat i iluzionist koji se hvali nečim čega bi se pristojna osoba sramila. Primjerice: Hrvatska je dobila najviše novca iz EU fondova samo zato što smo loši i zaostajemo i ne govori o tomu kako su utrošen sredstva iz prethodne perspektive“. Netragom su isparila i jedino se po tomu RH nalazi pri vrhu u EU. Na našu žalost i sramotu.

Da, uistinu, se radi o dvije Hrvatske, jedne razbojničke koju promovira Plenković i koja mu služi kao (pred)izborni narativ i one druge koja bi jedino željela pristojno i pošteno živjeti od svog rada. Ali, dok je HDZ na vlasti, po svemu sudeći to je „nemoguća misija“.