Promocija jezika ili geopolitički instrument

Jermenija i frankofonija su se i ove nedelje našle u žiži medijskog interesovanja: Jerevan je ugostio 11. oktobra 17. samit Međunarodne organizacije frankofonije (OIF). Lideri ili visoki predstavnici 54 države punopravne članice i tridesetak drugih država sa statusom posmatrača ili pridruženog člana su započeli konferenciju uz novi dirljiv hommage Aznavuru.

Ali odmah poslije toga (kao i prije toga, već u toku priprema) ovaj samit je ostao izrazito politički obilježen, prevashodno kao neka vrsta foruma za geopolitička pitanja umjesto za teme jezika, obrazovanja i kulture. Kanada je povukla podršku dosadašnjoj generalnoj sekretarici Organizacije, svojoj državljanki Mikaeli Žan, porijeklom sa Haitija. To je učinila kako ne bi bilo prepreka za izbor na tu funkciju Luize Mišikivabo, ministrice za inostrane poslove Ruande čiju je kandidaturu podržao Emanuel Makron.

Gospođa Žan je prvog dana održala govor koji je označen kao otvoreno polemički u odnosu na Makronovu koncepciju frankofonije. NJenu izjavu da „je na samrti organizacija koja se igra sa svojim vrijednostima i principima“, prenijeli su svi mediji. To je otvorena kritika kalkulantskih i politikanskih metoda koje karakterišu Organizaciju još od ranije, ne samo otkako je Makron na vlasti.

Nema primjedbe na to što je namjera onih koji odlučuju (a to su Francuska i Kanada kao glavni finansijeri) da se u narednom mandatu favorizuje Afrika. Ali podrška kandidaturi ministrice iz Ruande za rukovodeću funkciju se naveliko osporava, ne samo na oba ekstrema francuske političke scene, kod Marine le Pen i Žan-Lik Melanšona. Mond je objavio jednu tribinu u kojoj četiri bivša francuska ministra frankofonije solidarno tvrde da će taj izbor „pokvariti sliku Francuske“ i da je odluka da se svim afričkim zemljama nametne izbor određene ličnosti vid ponašanja „iz prošlog vremena“.

Inače, Ruanda je 2010. godine uvela u škole obavezno učenje engleskog kao prvog stranog jezika, umjesto francuskog. Čak je pristupila i Komonvetu. Pored toga, postoji i na jednoj i na drugoj strani mnogo mišljenja, da ne kažemo činjenica, prema kojima na Francusku pada dio odgovornosti za genocid u Ruandi 1994. godine.

Francuzi su uglavnom ravnodušni pred pitanjem koje se inače postavlja načelno o frankofoniji: da li je njen predmet položaj, prestiž i odbrana francuskog jezika u svijetu ili je ona samo instrument geopolitičkog uticaja Francuske? Frankofonija je, naravno, sve to a tu bi se još mogla dodati i ne toliko rijetka razmišljanja o novim vidovima imperijalizma i starim civilizatorskim refleksima.

Makron je u svom govoru u Jerevanu dotakao i suparništvo između francuskog i engleskog jezika. Kroz jedno čudno poređenje koje sigurno neće proći kao nezapaženo, rekao je da u engleskom vidi „jezik potrošnje“, dok je francuski „jezik kreacije“. To zvuči kao priznanje poraza u međunarodnim relacijama gdje su presudne finansije i ekonomija, a Francuzi se mogu tješiti kroz to što im ostaje duhovna sfera.

U Francuskoj je rivalstvo između engleskog i francuskog već stara priča. Ono se ne odnosi samo na prestiž u međunarodnim odnosima, na prostore koje je francuski postepeno izgubio u velikom broju domena. Pozivi na otpor već decenijama se često ponavljaju sa raznih strana i protiv usvajanja u običnom govoru velikog broja angloameričkih riječi i izraza. Francuska akademija i kompetentne univerzitetske institucije se redovno javljaju sa pokušajima da suzbiju tu vrstu „zaraze“ koja u novije doba, zahvaljujući novim tehnologijama i društvenim mrežama poprima oblike epidemije. Sa blagim osmijehom se ovdje prisjećamo velikog francuskog lingviste i erudite Etiambla i njegove knjige iz 1964. godine „Govorite li frangleski?“.

Bez obzira na takve tendencije, Francuzi su i dalje veliki zaljubljenici u svoj jezik. Izgleda da im cijeli svijet daje za pravo. Jedna anketa aplikacije Babbel za učenje jezika je proglasila francuski za „jezik ljubavi“ i stavila ga na prvo mjesto „seksi jezika“, ispred italijanskog i španskog.

Da li je posljedica te „ljubavi“ njihovo prilično neraspoloženje za učenje stranih jezika? Na primjer, a to potvrđuje opšti utisak, Francuzi su prema drugoj anketi provedenoj u 26 država, tek na 22. mjestu u vladanju engleskim jezikom. Srbija u istoj anketi stoji na 16. mjestu. Makron je u jednom govoru na Sorboni 2017. iskazao želju da do 2024. godine svi studenti budu u stanju da se služe sa još najmanje dva druga evropska jezika.

Na nižem školskom nivou, popularni ministar obrazovanja Žan-Mišel Blanker najavljuje za 2019. godinu reformu školskih programa sa ciljem odlučnijeg i efikasnijeg pristupa učenju stranih jezika. Određene mjere su već na snazi ali se ne primjenjuju na opštem planu, kao dio sistema obrazovanja. Učenje engleskog, kao prvog ili drugog stranog jezika, će biti obavezno. NJemački će se favorizovati, mada se on, kao izbor jezika, za određene kategorije roditelja već decenijama smatra kao ekonomska ili kulturna društvena distinkcija.

Srbija i Kosovo pridruženi članovi

Na samitu frankofonije Srbija i Kosovo dobili su status pridruženih članova. Šef diplomatije Prištine Bedžet Pacoli ocenio je da je status koji je dobilo Kosovo „veliki uspeh diplomatije Kosova“. „Imali smo dovoljno sreće da u roku od četiri godine od posmatrača postanemo pridruženi član. Od danas će Kosovu biti lakše da postane punopravni član“, rekao je Pacoli. On je takođe rekao da je imao prepreke od Srbije na ovom događaju. „Srbija je uvek bila opstruktivna. Na sastanku ministara … je bila protiv prisustva Kosova u ovoj sali. Oni su izjavili da se navodno politizuje konferencija“, rekao je Pacoli.

Šef diplomatije Srbije Ivica Dačić je izjavio da to što je Kosovo dobilo status posmatrača ne znači da je priznata nezavisnost Kosova. On je istakao da Međunarodna organizacija frankofonije ne okuplja samo države.