"Putin dao istorijsku ponudu Vučiću, ako odbije skandal je neizbežan": Analiza ruskog novinara Dmitrija Bavirina 1Foto: EPA-EFE/MICHAEL KLIMENTYEV / SPUTNIK / KREMLIN POOL MANDATORY CREDIT

Ruski predsednik Vladimir Putin pozvao je svog srpskog kolegu Aleksandra Vučića, sa kojim nije komunicirao skoro tri godine, na samit BRICS-a u Kazanu. Na dnevnom redu je produženje ugovora o gasu, što je izuzetno korisno za Srbe, a možda i nešto više.

Vučiću će biti teško da odbije ovu ponudu o čemu se još nije izjasnio, piše kolumnista više ruskih medija Dmitrij Bavirin u tekstu za novine „Взгляд“.

Javni pozivi stranim liderima da posete Rusiju u odsustvu nisu prihvaćeni u ruskoj diplomatskoj praksi.

Rasporedi najviših funkcionera su komplikovani, ne može se sve unapred isplanirati, a za eventualni poremećaj niko ne želi da se objašnjava, pa se pozivi obično raspisuju kada su svi detalji već dogovoreni zatvorenim kanalima.

Međutim, upravo takav poziv – u odsustvu i u javnosti – predsednik Srbije Aleksandar Vučić dobio je od ruskog predsednika Vladimira Putina, nakon čega je ‘uzeo vremena’ za razmišljanje. I on će, piše Bavirin, razmišljati više od mesec dana.

„Pozdravite predsednika Vučića. Čekamo ga na događajima u okviru sastanka lidera BRICS-a u Kazanu“, rekao je šef ruske države potpredsedniku vlade Srbije Aleksandru Vulinu, sa kojim se sastao na marginama Istočnog ekonomskog foruma.

„Poslali smo mu predlog. Nadam se da će gospodin predsednik to iskoristiti“, dodao je Vladimir Putin.

Tako se predsednik Srbije našao u situaciji koja se popularno opisuje izrekom „Hoću ali mi majka ne da“, gde je „majka“ kolektivni Zapad i lično glava Evropske komisije, Ursula fon der Lajen.

To nije slučajnost, ali nije ni svađa, već posledica političkog hoda po žici Vučića, koji je manevrirao između dva i po požara – Moskve i Brisela – ove dve i po godine (a zapravo i mnogo duže).

Iz jednog važnog razloga, on ne može da se svađa sa Rusijom, iz drugih, ne manje važnih razloga, sa Evropskom unijom, a ono što je ranije bilo lako kombinovati, sada ne mogu da kombinuju ni tako talentovani ‘hodači po žici’ kao što je Vučić. Ali on pokušava.

Kada ga zapadni političari ili novinari krive za bliske odnose sa Rusijom, Vučić diže ruke i podseća da nije razgovarao sa Putinom „od početka velikih neprijateljstava“.

Kada se unutar Srbije postavlja ovo pitanje da li je ova situacija normalna, pošto Rusija mnogo znači Srbiji, Vučić kaže da na taj način Putin pokušava da zaštiti Srbiju od novih nasrtaja i pritisaka sa Zapada, i onda uzdahne i kaže: ‘nije nam sada lako’.

Ove dve i po godine Vučić je držao kontakt sa Moskvom preko Aleksandra Vulina, čovekom koji je neformalni lider „ruske stranke“ u Vladi Srbije, i čija je ostavka među redovnim zahtevima Zapada Vučiću.

U njegovoj sudbini u potpunosti se ogleda taktika predsednika Srbije kada je „i vaš i naš“: Vučić premešta Vulina sa funkcije na funkciju (on je bio ministar odbrane, bio je na čelu obaveštajne službe, a sada je potpredsednik Vlade) ali ga se ne odriče i drži ga sebi blizu.

S jedne strane, ruski predsednik se pobrinuo da Vučićeva hipotetička poseta Rusiji bude politički prijatna za srpskog lidera, da ima ozbiljne razloge i da ni na koji način ne umanji srpsku neutralnost.

Formalno, povod za razgovor dvojice predsednika je ugovor o snabdevanju gasom, koji, iako dugoročan, ipak ističe u martu.

Kada je potpisan, Srbi su dobili „bratske“ popuste (jeftiniji gas se prodaje samo Belorusiji), veoma su se obradovali ovom ugovoru. Sada imaju priliku da ga produže.

Istovremeno, ovo nije samo poseta Rusiji radi susreta sa predsednikom, to je poziv da učestvuje na samitu BRIKS koji sada čini 45,2 odsto svetske populacije i 34 odsto teritorije.

Lideri zemalja koje su mnogo bogatije, mnogoljudnije i uticajnije od Srbije ne kriju želju da tamo stignu (i na samit i u BRIKS), ali je predsednik Srbije taj koji poziv dobija bukvalno iz „starog prijateljstva“, mada se ne može isključiti da je Kina, koja postepeno postaje najznačajniji srpski investitor, učestvovala u ovoj inicijativi, piše Bavirin.

Peking ima svoje i prilično značajne planove za Srbiju kao „tačku oslonca“ u Evropi jer dodatno preplavljuje kontinent svojom robom.

S druge strane, okolnosti Vučićevog poziva i mnoge prateće okolnosti nisu ostavile priliku predsedniku Srbije da tiho, bez skandala, odbije posetu Kazanju.

Ako sada odbije poziv, skandal je neizbežan, a neće biti čak ni skandal između Moskve i Beograda, već unutar Srbije.

Cene gasa, veze sa Rusijom, kineska pomoć, samit na trećini zemaljske kugle – sve to je previše značajno za Srbe da bi Vučić mogao da izbegne kritiku zbog ignorisanja svega ovoga.

Možda se zaista odluči da odbije, jer za Brisel i Vašington se previše toga poklopilo na jednom mestu. Oni su odlučno protiv toga da političari iz zone uticaja Zapada posećuju Rusiju i sastaju se sa Putinom.

Tamo je zabranjena sama ideja kupovine gasa od Rusije i produžavanja ugovora s njom tabu. Tamo, zapravo, na ceo BRIKS gledaju kao na međuvladinu organizaciju s prikrivenim neprijateljstvom i veruju da će 45,2 odsto stanovništva planete loše stvari naučiti mlade evropske demokratije (Srbija, Jermenija itd.).

Iskreno govoreći, u Briselu ima razloga za zabrinutost. Rusija i Kina su, iz različitih razloga i u različitim oblicima, zainteresovane za Srbiju zbog njenog geografskog položaja i nalazišta litijuma, što znači da je BRIKS zainteresovan za nju, kojoj bi nova članica iz Evrope imala koristi za regionalnu ravnotežu i pretenzije na inkluzivnost.

Možda se iza predloga Vladimira Putina da se o cenama gasa razgovara ne bilo gde, već na samitu BRIKS-a, krije mnogo više – čak i alternativni geopolitički izbor Beograda, ako Zapad nastavi (i nastaviće) da drži Srbiju u senci, bez pozivanja u EU, a još manje u G7 (kao alternativu kojoj se smatra „devetka“ BRIKS-a).

Toga se možda Vučić najviše plaši, jer podrazumeva potpuno istorijski izbor, odnosno sa posledicama koje ne podrazumevaju dalje balansiranje po nizu pitanja.

Kako god bilo, predsednik Srbije je uzeo pauzu „da razmisli“ i ova pauza će biti nepristojno duga. Zahvaljujući se na pozivu u Kazanj, Vučić se osvrnuo na „zakazane važne goste iz inostranstva“, obećavši da će konačnu odluku doneti „desetog oktobra“, odnosno u poslednjem trenutku, bukvalno uoči samita, koji će održati od 23. do 24. oktobra.

Najverovatnije će Srbi mnogo vremena potrošiti ne na razmišljanje, već na cenkanje sa Zapadom.

Ali mesec dana je tako kratak period, jer govorimo o tome da će „nepotopivi“ Vučić morati ili da nadmaši sebe ili da ipak napravi neku vrstu izbora, koji je tako talentovano i dugo izbegnuto vreme.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari