“Putin želi da rasplamsa sukob između Srbije i Kosova i unutar BiH”: Ivana Strander za britanski Telegraf 1Foto: EPA-EFE/DMITRY ASTAKHOV

Rusija je nedavno proslavila Dan pobede, veliki državni praznik u spomen na sovjetski poraz nacističke Nemačke. Govoreći pred ruskim vojnicima u formaciji parade na Crvenom trgu, Putin je obećao da će Rusija uskoro ponovno pobediti – ovaj put nad Ukrajinom. Takav bi ishod ugrozio ne samo Ukrajinu, već i sigurnost u Evropi i šire. Jer njegova sledeća osvajanja već su mu na vidiku.

Kremlj je bio iskren u svojoj želji da oslabi NATO, razbije jedinstvo Zapada i pokori ruske susede. Za Putina se rat u Ukrajini ne odnosi samo na tu zemlju. Trenutni sukob vidi kao odlučujući trenutak u njegovoj široj borbi protiv Zapada i preoblikovanju svetskog poretka, analizira Stradner u tekstu kojeg je objavio The Telegraph.

Putin je rekao da Rusija ne planira napasti nijednu zemlju NATO-a i previše zapadnih čelnika mirno veruje da je ruski rat strogo ograničen na Ukrajinu jer je članak 5 NATO-a “nepropustan”, prenosi tportal. Ali ako se Moskvi dopusti da prevlada u Ukrajini, druge zemlje – uključujući članice NATO-a – biće u daleko većem riziku. Suprotno tome, zapadna potpora Ukrajini pokazuje Putinu da će platiti “još veću” cenu za napad na NATO te se priprema u skladu s tim.

Tu činjenicu ne zanemaruju zemlje koje su najbliže Rusiji. Baltičke su nacije, pre svega, upozorile da bi se Rusija mogla “brzo okrenuti” od Ukrajine i napasti njihov teritorij. I Moldavija, koja se nada da će se osloboditi uticaja Rusije i pridružiti Zapadu, strahuje da će biti sledeća ako Putin izađe kao pobednik u Ukrajini.

Ono što je ključno, Rusija ne treba slati tenkove i avione na takva mesta. Pobednička, ohrabrena Rusija, okupirana Ukrajinom i s rezervnim kapacitetima, mogla bi se osloniti na alate hibridnog ratovanja, koristeći “male zelene ljude” i na terenu i u informacijskom prostoru kako bi uverila Zapad da je tamošnji sukob unutarnji i stoga , u slučaju Baltika, ne pokreće članak 5.

To je ono što je nemački ministar obrane Boris Pistorius mislio kada je upozoren da bi Rusija mogla napasti državu članicu NATO-a u roku od “pet do osam godina”. Ne mora biti tako očito kao tenkovi koji se kotrljaju preko granice NATO-a. Zapravo, Rusija već radi na destabilizaciji Evrope.

Rusija vodi pojačanu kampanju hibridnih operacija

U maju je NATO upozorio da Rusija vodi “pojačanu kampanju” kibernetičkih napada i drugih “hibridnih” operacija protiv svojih članica. Britanska obaveštajna služba upozorila je da Moskva čak planira i “fizičke napade” na Zapad.

Znamo da Rusija regrutuje krajnje desničarske ekstremiste za izvođenje napada na pojedince, a evropske obaveštajne agencije kažu da je Moskva, želeći nas oslabiti, organizovala nasilne sabotaže širom Evrope i planira još toga. Rusi se već pokušavaju umešati u ovomesečne izbore za Evropski parlament, a američki izbori u studenom bez sumnje su takođe na Putinovu jelovniku.

U međuvremenu, Rusija koristi svoj mašinu za hibridno ratovanje da podstakne haos u mekom podzemlju NATO-a: Zapadnom Balkanu. Koristeći informacijske operacije i koruptivni uticaj, Moskva ima za cilj raspiriti etničke napetosti između Srbije i Kosova te unutar Bosne i Hercegovine.

Dok se Gruzija suočava s velikim protestima izazvanim predloženim zakonom koji cilja na civilno društvo i njegove težnje da se pridruži EU-u, Rusija kalkuliše bezbednosnu pomoć. S izborima u Moldaviji i glasanjem o članstvu u EU ove godine, Rusija verovatno neće propustiti priliku da poseje dalje razdore u zemlji.

Ruska pobeda nad Kijevom takođe bi imala ozbiljne implikacije u Indo-Pacifiku i šire. Ako Moskva uspe nadživeti Zapad u Ukrajini, Peking bi mogao zaključiti da će se suočiti sa slabim otporom kineskoj vojnoj agresiji na Tajvan. Nadalje, Moskva ima za cilj ojačati svoj vojni trag u Africi, na čemu je već radila uz pomoć ostataka svoje grupe plaćenika Vagner. U osnovi, Rusija i Kina veruju da je pad američke globalne moći neophodan i zagovaraju multipolarni međunarodni sistem koji ne vodi Vašington.

Zapad može dobiti ovaj rat samo ako lideri razemiju Putinovu igru

Otkako je Putin prvi put došao na vlast, vodio je ofanzivu s ciljem sticanja “refleksne kontrole” Zapada. “Refleksivna kontrola” je stari sovjetski koncept, stran većini zapadnih zemalja. To uključuje uplitanje u donošenje odluka druge zemlje sve dok vlada ne bude prisiljena poduzeti radnje u interesu Kremlja.

Prema rečima ruskog Ministarstva obrane, ruska ratna igra deluje kroz “masovnu psihološku manipulaciju stanovništva kako bi se destabilizovala država i društvo”. To je ono što je Moskva učinila s određenim uspehom u Ukrajini pre revolucije na Majdanu 2014. kada su ljudi uzvratili.

Predsednik Zelenski je rekao da “možemo i trebamo razmišljati samo o tome kako pobediti”. Nažalost, ovo mišljenje ne dele mnogi na Zapadu. Ostaje dvosmislenost oko toga što pobeda znači i što znači obećanje da će stajati uz Ukrajinu “koliko god bude potrebno”. Ovo je ostvarenje sna za Putina koji mu daje sposobnost za dugotrajni rat.

Jedno je sigurno, Zapad ima moć osigurati poraz Rusije. Kolektivno, zapadne zemlje čine Rusiju ekonomski patuljastom i nadmašuju je vojno. Ali taj potencijal moraju pretočiti u stvarnost.

To zahteva strpljenje i odlučnost da se stane uz Ukrajinu i da joj se osigura oružje i obuka koja je njenim snagama potrebna za pobedu na bojnom polju. Inače će Ukrajina biti samo prva domina koja će pasti, prenosi N1.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari