Radikalni islam u državnom sektoru

Svi urgentni centri su pod uzbunom, mala matura je pomjerena za nekoliko dana, zatvoreno je više od dvije stotine škola. Prvi put su u Parizu, Lionu, Marseju i nekoliko drugih gradova primjenjene najstrože mjere ograničenja u saobraćaju. U tim gradovima mogu se voziti, dok traje ovaj ekološko-klimatski alarm, samo automobili sa vinjetama 1 i 2. Isključena su vozila iz kategorija 3,4 i 5, što obuhvata veliki broj dizelaša (registrovanih prije 2011).

Međutim, pažnju ozbiljnih posmatrača ove nedelje je zabrinuo jedan drugi alarm. Riječ je o izvještaju koji su za Narodnu skupštinu pripremili jedan republikanac i jedan makronista – dva poslanika – o fenomenu infiltracije radikalnog islama u nekoliko domena javnih službi.

Izvještaj je rezultat sedmomjesečnog rada, pedesetak intervjua i šezdeset sati snimljenog materijala. Već se znalo za podatak da su se krajem maja, u dosijeu koji tretira prijave i upozorenja o radikalizaciji „terorističkog karaktera“, nalazila imena 21.039 osoba. Među njima je više od 1.500 lica koja su bila ili se nalaze na radnim mjestima za koja se smatra da su „osjetljiva“.

Da bi kontekst bio razumljiviji za čitaoca u Srbiji, neophodno je podsjetiti da u Francuskoj živi oko šest miliona muslimana, vjernika i nevjernika, prema kvalifikovanim procjenama. Zvaničnu statistiku nije moguće napraviti jer je, po sili zakona, popis stanovništva prema etničkim ili vjerskim principima zabranjen.

To jednostavno znači da je islam druga religija u zemlji, a pri tom je važno podvući i to da se radi uglavnom o sinovima i kćerima ili unucima i unukama iz takozvane druge ili treće generacije imigranata. Oni su u velikoj većini Francuzi, ne samo na osnovu stečenog državljanstva, nego i po rođenju.

To znači da su im dostupni i otvoreni i svi konkursi i kandidature za radna mjesta na svim nivoima u javnoj funkciji, kako se ovdje, na francuskom, doslovno naziva zaposlenje u državnom sektoru. Pomenuti izvještaj se, naravno, ne bavi pitanjem stare ili nove imigracije kao takve, pitanje koje je danas u Francuskoj, ali i u drugim zemljama Evropske unije, u središtu najoprečnijih rasprava i jedan od ključnih izbornih argumenata za nekoliko značajnih političkih formacija.

Izvještaj je isključivo usredsređen na fenomen i savremene manifestacije radikalnog islamizma u javnim službama, ukazujući posebno na rizike koji prate te pojave u redovima policije, zatvorskog osoblja, među vatrogascima, u javnom saobraćaju (u pariskoj oblasti i na željeznici), u zdravstvu ili među kadrovima u amaterskom sportu. Posebno se citira opasnost koju može predstavljati radikalizovani islamista zaposlen na aerodromskim platformama.

Mnogi mediji su shvatili ovaj dokument kao alarmantan, iako su njegovi autori, poslanici, podvukli da je fenomen marginalan, mada postoji rizik da ponašanje pojedinaca izmakne kontroli. Glavni zaključak izvještaja ukazuje na teškoće primjene i nedostatke u propisima koji regulišu zapošljavanje u „osjetljivim“ sektorima javnih službi.

Navode se slučajevi ponašanja nespojivi sa duhom i pravilima njihovog normalnog funkcionisanja. Na primjer, vatrogascu je onemogućeno da u dramatičnoj situaciji ukaže pomoć ugroženoj ženi samo zato što je muškarac. Policajac svjedoči da njegov kolega, radikalizovani islamista, koji na društvenim mrežama vrijeđa Francusku, nije sankcionisan. Funkcioner na željeznici opisuje protokol pri zapošljavanju: „Ako je neko ukrao pomorandžu, neće dobiti mjesto. A ako se njegovo ime nalazi u dosijeu ljudi čija se aktivnost nadgleda i ako je on na meti službe bezbjednosti, nema problema“.

Autori izvještaja su intervjuisali i direktora Glavne uprave za unutrašnju bezbjednost (DGSI): „Nisu više vjerske prostorije inkubatori kao što su ranije bili jer je vlast za sebe obezbijedila sredstva kontrole, a i vjerski autoriteti su postali svjesni svoje uloge. Sad je nužna povećana budnost u domenu prosvjete i uopšte u svim oblastima u kojima se radi o duhovnom obrazovanju.“

Glavni urednik informativnog sajta Atlantiko navodi primjer sjevernog predgrađa u kom su učenici jevrejske vjeroispovijesti bili spriječeni da polažu ispite zajedno sa učenicima-muslimanima, koji su u većini u tim kvartovima.

Sve ovo se nadovezuje na dva izvještaja Instituta Montenj iz 2016. i 2018. Riječ je o uticajnoj „laboratoriji ideja“ liberalne orijentacije, za koju se kaže da je jedan od inspiratora Makronove politike. Izvještaji su objavljeni pod naslovom „Francuski islam je moguć“ i „Fabrika islamizma“.

NJihov autor, Hakim El Karui, koji je već kao stručni saradnik prošao kroz razne ministarske kabinete u Sarkozijevo doba, kaže: „Strah nas je od islamističke ideologije. Ali ne bi trebalo da nas upravlja strah, već razum. Bićemo u stanju odgovoriti na izazove koji su pred nama tek kad shvatimo način funkcionisanja islamističke mašinerije“.