Bivši hrvatski ambasador Božo Kovačević za Danas: Lideri Srbije i Republike Srpske ponašaju se kao zaštitnici zločinaca

Lideri su potpisali zajedničku izjavu koja sadrži 16 tačaka.

Kako Kovačević kaže, dobro je da se sve to odvija u saradnji sa Evropskom unijom (EU) i dobro je da sve te zemlje imaju u vidu evropsku perspektivu.

„Ali ako doista vjeruju da će uskoro bilo koja od tih zemalja biti primljena u EU, onda su u zabludi. Odluke o primanju članstva EU u manjoj mjeri ovise o stupnju pripremljenosti tih zemalja, a u većoj mjeri o stupnju nepripremljenosti EU za daljnje proširenje“, kaže naš sagovornik.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić, jedan od učenika samita, izjavio je da Srbija u EU neće ući narednih šest godina, i da je prva zemlja koja će postati članicom EU – Ukrajina.

Kovačević odbacuje takvu mogućnost.

Prema njegovom mišljenju, to je malo verovatno jer se Ukrajina nalazi u ratu, te da je jedan deo te zemlje okupiran.

„I sve dok ne bude pronađeno riješenje za Ukrajinu, ona ne može biti kvalificirana za članstvo u EU. Pretpostavka za daljne korake na putu prema EU, unatoč činjenici da je Ukrajina bez ikakvih preduvjeta dobila status kandidata, znamo da, osim rata, Ukrajina ima i problema sa funkcioniranjem demokracije i osobito sa vladovinom zakona“, ukazuje Kovačević.

Kako kaže, nije realno očekivati da će Ukrajina po nekom hitnom postupku biti primljena u EU.

„Ako gledamo što su do sad napravile balkanske zemlje, onda se sjećamo da su svojedobno Albanija i (Severna) Makedonija ispunile sve zadane preduvjete da bi stekle status kandidata, pa se to nije dogodilo, ne zbog njih, nego zbog problema u EU. Tako da i dalje je relevantna činjenica da EU nije riješila vlastite unutrašnje probleme, a tek nakon što ti problemi budu riješeni, bit će moguće donijeti neki jasni plan proširenja“, pojašnjava naš sagovornik.

Rezolucija o Srebenici: Šizoidno ponašanje

Ovaj samit je održan u vreme dok nesuglasice oko Rezolucije o genocidu u Srebrenici ne prestaju.

Sve zemlje koje su učestvovale na samitu su izavile da će glasati za Rezoluciju, te su svi, osim Crne Gore, kosponzori Rezolcuije.

Uz prepirke koje lideri zemalja šalju jedni drugima iz svojih zemalja, takođe smo videli i ‘šaljivo’ ponašanje premijera Crne Gore i Albanije, Milojka Spajića i Edi Rame sa Aleksandrom Vučićem.

S obzirom da sve to može da zbunjuje građane, upitali smo Kovačevića da protumači takvo ponašanje, na šta je odgovorio da svedočimo „jednoj šizoidnoj situaciji“.

„I naravno da u velikoj mjeri stvaranju takve situacije pridonose politički lideri tih zemalja koji slijede neku svoju agendu, a ostvarivanje te agende nije uvijek usmjereno prema dobrobiti građana vlastite zemlje i prema stvaranju pretpostavki za mir i stabilnost u regiji. Evo ta rezolucija o kojoj će se raspravljati u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija. Predlagatelji Rezolucije su jasno rekli da je to rezolucija o obilježavanju Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici i da postoje sudski utvrđeni krivci za taj genocid i da krivac nije nijedan narod. Nije jasno zbog čega se lideri Republike Srbije i Republike Srpske (Milorad Dodik) postavljaju kao da je rezolucija osuđuje cijeli srpski narod“, kaže Kovačević.

Ne samo to, nastavlja, njihovo ponašanje je tako da se oni predstavljaju kao zaštitnici ili zastupnici zločinaca koje je sud osudio za genocid.

„E zašto oni dobrovoljno i nepotrebno prihvaćaju taj teret na sebe i time na narod koji predstavljaju. Zašto to oni čine? Zbog toga što im je u interesu učvršćivanja vlasti odgovara stvaranje predožbe da je cijeli svijet neprijatelj Srba“, ukazuje Kovačević.

Naš sagovornik, takođe, povlači liniju sličnosti sa režimom Slobodana Miloševića u poslednjoj deceniji 20. veka.

„Pa to je vrlo slična politika. S tim da treba znati da je kao relativno nevažan kotačić u provedbi te politike u drugoj polovici ’90. sudjelovao i današnji predsjednik Srbije Vučić, a da je Dodik bio opozicija onoj vlasti pod čijim patronatom je napravljen genocid u Srebrenici. Ali i on se očito sad pridružio toj dominantnoj struji srpskih političara, kojima odgovara stvaranje predožbi o tome da je cijeli svijet neprijatelj Srbije“, primećuje naš sagovornik.

Predlog rezolucije o Jasenovcu: Nepotreban korak Hrvatske

Nedavno je skupštinska većina u Crnoj Gori u skupštinsku proceduru stavila Predlog rezolucije o Jasenovcu.

Prema Kovačevićevim rečima, očito je da je crnogorska vlast pokušala uspostaviti ravnotežu.

„Premijer je najavio da će i Crna Gora biti kosponzor te rezolucije (o genocidu u Srebrenici) u Ujedinim nacijama. Istodobno, parlament donosi rezoluciju o sjećanju na žrtve genocida u Jasenovcu“, kaže.

Nakon najave Crne Gore o predlogu rezolucije o Jasenovcu, Hrvatska je toj državi uputila protesnu notu.

„Meni se čini da je Hrvatska strana poduzela nepotreban korak. Ako i u toj rezoluciji, kao i u ovoj očekivanoj rezoluciji u UN stoji da nijedan narod nije kriv za genocid – pa dakle, ni hrvatski narod ne može biti kriv za genocid koji je provela ustaška vlast. Ne znam zbog čega se naša diplomacija uzbuđuje oko toga“, kaže Kovačević.

Kako pojašnjava, takva nota zapravo samo može pridoneti pogoršanju odnosa Hrvatske sa Crnom Gorom i od toga ni Crna Gora, ni Hrvatska neće imati nikakve koristi.

„A usvajanje te rezolucije u crnogorskom parlamentu ne znači da je osuđena današnja Hrvatska i hrvatski narod. Stajalište Hrvatske, kako znamo, prema rezoluciji UN, je učinjeno. Prema toj rezoluciji ujedinjenih nacija, treba obilježiti dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. I isto Hrvatska kaže da nije kriv srpski narod, nego oni koji su osuđeni za provedbu tog genocida. Ako neko drugi usvaja rezoluciju o genocidu u Jasenovcu i tvrdi da su u središtu žrtve genocida, nedvojbeno dokazane žrtve i da nije cilj osuditi narod niti sadašnju vlast u Republici Hrvatskoj, ne znam zašto Hrvatska prihvaća model ponašanja predsjednika Vučića i predsjednika Dodika“, kaže Kovačević.