Da li će Srbi i Hrvati ponovo u vojnike?

Sagovornici su bili Predrag Petrović, direktor istraživanja Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, i Igor Tabak, analitičar zagrebačkog portala Obrana i sigurnost.

Bilo je reči o tome zašto je ta tema ponovo aktuelizovana u Srbiji i Hrvatskoj, postoje li za to geopolitički razlozi, da li je jedan od razloga što profesionalni vojnicu u obe zemlje, nezadovoljni svojim položajem i platama, sve više napuštaju vojsku, zašto se krajnja desnica u obe države najglasnije zalaže da mladi obavezno idu u vojsku i da li je to tema na kojoj se stiče politička popularnost.

Razgovaralo se i o tome koliko bi trajalo služenje vojnog roka, o anketama koje pokazuju da su srednje i starije generacije u velikom broju za obavezno služenje vojnog roka, dok su mladi i u jednoj i u drugoj zemlji skeptični, da li će se mnogi od njih, da bi izbegli odlazak u vojsku, pozivati na prigovor savesti, što im garantuje ustav u obe zemlje, koliko bi trajalo služenje vojnog roka, zašto vlast ni u Srbiji, ni u Hrvatskoj još nije izašla sa računicom koliko bi koštalo uvođenje obaveznog služenja vojnog roka, da li je reč o astronomskim ciframa, kako tvrde neki kritičari, kao i o tome zašto je izvesnije da će mladići iz Srbije pre u vojsku nego njihovi vršnjaci iz Hrvatske.

Omer Karabeg: Nedavno je predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio da je razgovarao sa vojnim vrhom Srbije o ponovnom uvođenju obaveznog služenja vojnog roka i da su mu generali izneli, kako je rekao, uverljivu argumentaciju da je to potrebno. Rekao je da im je naložio da mu do prvog maja dostave predloge. Znači li to da je uvođenje obaveznog vojnog roka u Srbiji gotova stvar?

Predrag Petrović: Nije još gotova, ali je veoma izvesna s obzirom da se Vojska Srbije već dugi niz godina suočava sa velikim odlivom kadra. Ne radi se samo o profesionalnim vojnicima, već pre svega o visokoobučenim oficirima. Vlast sada pokušava da popravi situaciju koja je posledica dugogodišnjeg lošeg upravljanja Vojskom Srbije, pa joj je najlakše da krene s pričom o obaveznom vojnom roku. Pored toga, aktuelizovanje te priče podiže rejting vlasti s obzirom da Vojska Srbije tradicionalno uživa visoko poverenje kod građana jer je vide kao najmanje korumpiranu instituciju.

Omer Karabeg: Nedavno je hrvatski ministar obrane Ivan Anušić izjavio da se pripremaju tri scenarija dužine vojnog roka koji će biti prezentirani predsedniku i premijeru i da će nakon toga uslediti dogovor na koji način i od kada sprovoditi vojni rok. Znači li to da će uskoro biti doneta odluka o ponovnom uvođenju obaveznog služenja vojnog roka u Hrvatskoj?

Igor Tabak: Mislim da je to jako neizvjesno, dapače čak i ne baš vjerojatno. U Hrvatskoj se ta tema povlači svakih nekoliko godina, uvijek s margine političkog spektra. U zadnjih mjesec dana opet se o tome razgovaralo u Saboru, ali mislim da to treba staviti u predizborni kontekst budući da se ove godine u Hrvatskoj održavaju i parlamentarni, i predsjednički, i izbori za Europski parlament. U Hrvatskoj vojni rok nije ukinut, već je zamrznut odukom parlamenta, pa bi za njegovo odmrzavanje trebala odluka parlamenta.

Nema vojnika

Omer Karabeg: Zašto je obavezno služenje vojnog roka ponovo aktuelno u Srbiji? Da li zbog nestabilne situacije u svetu, da li se Srbija oseća ugroženom?

Predrag Petrović: Zvanično obrazloženje vojnog vrha je da vojsci nedostaje vojnika. U Srbiji je na snazi koncept vojne neutralnosti i totalne odbrane što podrazumeva oslanjanje na vlastite snage. A to podrazumeva i služenje vojnog roka. Naravno, kao izgovor za jačanje vojske pominje se i da je geopolitička situacija u svetu veoma nepredvidiva i nestabilna.

Omer Karabeg: Da li je Kosovo jedan od motiva za jačanje vojske Srbije?

Predrag Petrović: Kosovo je visoko na listi prioriteta odbrane. To se ističe u strateškim dokumentima, ali nigde nije jasno rečeno da je potrebno jačati vojsku zbog toga što je moguće izbijanje sukoba na Kosovu.

Igor Tabak: Hrvatska je za razliku od Srbije u NATO-u i u Europskoj uniji. Ona je i te kako svrstana. Hrvatska je na strani Ukrajine, a što se tiče Izraela, njena politika je u suglasju sa politikom Europske unije. U diskusijama oko vojnog roka bilo je spomena i Ukrajine, i Izraela, i Gaze, i Hutija, i Jemena i čega već sve ne, ali čini mi se da je dobrim dijelom ta rasprava bila potaknuta gledanjem naše političke desnice prema Beogradu i prema Srbiji.

Omer Karabeg: Znači li da oni koji se u Hrvatskoj zalažu za ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka misle da to treba uraditi zato što to radi Srbija?

Igor Tabak: To je jedan od argumenata, ali on se previše ne spominje, kao što se u Srbiji baš ne voli spominjati Kosovo, pa se onda priča o široj globalnoj situaciji i nekakvim novim prijetnjama. Pri tome se uvelike miješaju teme. Problem popune profesionalne vojske miješa se s nekakvim povjesnim sjećanjima na bivše sustave, na ročne vojske što je koncept od kojeg je Hrvatska 2008. nakon dosta promišljanja odustala.

Teško mi je zamisliti što bi se u ovom našem obrambenom kontekstu dobilo uvođenjem obveznog služenja vojnog roka. Tim više što u našim političkim diskusijama vlada prava zbrka – pored vojne obuke spominju i nekakvi tečajevi prve pomoć, snalaženja u prirodi i šta sve ne.

Igrokaz

Omer Karabeg: Ko se u Srbiji najviše zalaže da mladi ponovo obavezno idu vojsku?

Predrag Petrović: Najviše se zalaže vlast koja je u prethodnih 10 godina u nekoliko navrata oživela tu ideju i pokušala da je stavi na političku agendu. Za to se, naravno, zalažu i opozicione desničarske političke partije. Za njih je vojska stub nacije i države i oni zahtevaju da mladi idu u vojsku kako bi sticali ne samo vojne veštine nego i moralne vrednosti koje navodno krase vojsku.

Omer Karabeg: Kakav je odnos proevropske opozicije?

Predrag Petrović: Uglavnom smatraju da se radi politikantskom pokušaju vlasti da pričom o vojnom roku pokrije neke za nju neprijatne afere.

Igor Tabak: U Hrvatskoj se za ponovno uvođenje obveznog vojnog roka najviše zalaže desna opozicija koja je zapravo politički nerelevantna, dok su ljevica i centar glasno protiv toga. Vladajući HDZ, koji predstavlja desni centar, trenutno igra igru. U predizbornom kontekstu krade ideje desnici, među ostalim i pitanje vojnog roka, nastojeći da tu raspravu rastegne do izbora. To je igrokaz koji se kod nas ponavlja zadnjih šest, sedam godina, pa je ovo još jedna repriza.

Omer Karabeg: Kakav je stav predsednika Milanovića, a kakav premijera Plenkovića prema uvođenju obaveznog služenja vojnog roka?

Igor Tabak: Premijer, pa onda i ministar obrane, kad su se dohvatili te teme, prebacili su je na sustav Ministarstva obrane i oružanih snaga koji bi trebao izraditi nekakve opcije o kojima bi se onda moglo razgovarati. Predsjednik Milanović, kao vrhovni zapovjednik, naznačio je da je tema ozbiljna i da bez njega ne može biti donošenja odluke. Začudo, oko te teme nema uobičajenog sukoba između vlade i predsjednika jer je vlada rekla da se radi o bitnoj temi o kojoj i predsjednik mora imati svoju riječ.
Profesionalci odlaze

Omer Karabeg: Gospodine Petroviću, pomenuli ste da je jedan od razloga uvođenja obaveznog služenja vojnog roka u Srbiji i to što nema dovoljno profesionalnih vojnika. Da li se vojska značajno osipa? Da li ljudi odlaze zbog malih plata i loših uslova?

Predrag Petrović: Prema proceni Vojnog sindikata Srbije u prethodnih pet godina Vojsku Srbije je napustilo 10.000 profesionalnih vojnika i oficira što je ogroman broj. Loše plate su jedan od razloga, ali i radni uslovi i okruženje. Oni se suočavaju sa stalnom degradacijom profesionalnog načina upravljanja vojskom, bilo sa političkog, bilo sa vojnog nivoa. To je ono što im najviše smeta i na šta se najviše žale visokoobučeni i visokoškolovani oficiri.

Inače, Vojnobezbednosna agencija vrši pritisak na članove Vojnog sindikata kako bi napustili sindikat i odustali od borbe za svoja radna prava. Sa svim tim će se svakako suočiti budući regruti ukoliko dođe do obnove služenja vojnog roka.

Igor Tabak: S obzirom da se zadnjih godina ne objavljuje brojno stanje, meni je teško odgovoriti u kojoj mjeri se osipa profesionalni vojni kadar. Rekao bih, ipak, da je to tako jer je vidljivo da je sve teže naći mlade ljudi koji bi ušli u sustav oružanih snaga.

Dakle, jasno je da postoji problem. O tome i svjedoči nedavno dizanje starosnih limita za boravak i nastavak rada u oružanim snagama. Ali mislim da sve to još nije totalno zabrinjavajuće jer je u Hrvatskoj trenutno u tijeku povećanje plaća u državnom sektoru, pa će i vojska imati ozbiljniju povišicu.

Omer Karabeg: Koliko bi trajalo obavezno služenje vojnog roka u Srbiji? Pominju se tri meseca.

Predrag Petrović: Da, pominju se tri meseca, ranije se pričalo o šest, licitira se sa različitom dužinom trajanja vojnog roka. Ide se na kraće varijante kako bi se pridobila javnost, pre svega mladi da lakše prihvate služenje vojnog roka. Ali teško će ih biti ubediti jer istraživanja pokazuju da je polovina mladih ispitanika za, a polovina protiv. Za pretpostaviti je da će i iz one polovine, koja je za vojni rok, jedan broj svakako uložiti prigovor savesti.

Stari i mladi

Omer Karabeg: Imam utisak da se za ponovno uvođenje služenja vojnog roka najviše zalažu oni na koje se ta obaveza ne bi odnosila.

Predrag Petrović: Svakako. Za to se najviše zalažu ljudi srednjih godina i stariji, pa ukupan broj onih koji su za dostiže 70 posto. Ti ljudi se rukovode svojim sećanjima, za njih je nekadašnja vojska bila znatno bolja i uređenija. Oni imaju romantizovanu predstavu o tome kako vojska funkcioniše, a kao razlog za uvođenje vojnog roka često navode da mladi treba da se nauče redu i disciplini.

Igor Tabak: Kao i u Srbiji, uvođenju obaveznog služenja vojnog roka najveću podršku daje starija populacija, pa se onda čuje da mlade treba naučiti redu, ranom ustajanju, slaganju kreveta, slušanju starijih i autoriteta. Treba ih, navodno, odmaknuti od kompjutera i ekrana – nabiti im kondiciju, treba da budu u prirodi i da što više trče jer su pretili zato što se ne bave sportom ko što bi trebali. To je dobrim dijelom sadržaj te priče.

Omer Karabeg: Našao sam podatak da se je 2007. godine preko 70 posto mladih u Hrvatskoj pozvalo na prigovor savesti da bi izbegli da idu u vojsku. Pretpostavljam da bi se to ponovilo ako bude uvedeno obavezno služenje vojnog roka.

Igor Tabak: Vrlo vjerojatno. Većina mladih je tada izbjegavala služenje vojne obveze s puškom. Međutim, civilno služenje bilo je dosta haotično, nije se znalo koliko je radnih sati bilo odrađeno, a još manje koliko je vrijedio posao koji su ročnici obavljali. U nekim zapadnim zemljama vrijednost civilnog služenja je veliki argument za zadržavanje sustava obveznog služenja vojnog roka.

U tim zemljama angažovanje mladih, koji su odbili službu s puškom, u hitnoj pomoći i u službama zaštite i spašavanja predstavlja značajan društvenu, ali i finansijsku vrijednost. Kod nas se o tome nije vodilo računa, a kada je čitav sustav zamrznut, nekretnine su otišle izvan obrambenog sustava i čitava ta mašinerija je rastavljena.

Tri meseca?

Omer Karabeg: Ima li konkretnih predloga o tome koliko bi trajalo služenje vojnog roka? Da li se i u Hrvatskoj pominju tri meseca?

Igor Tabak: Ima. Ministar obrane se izjasnio da mu se osobno, temeljem njegovog vojnog iskustva, tri mjeseca čine dobrom mjerom, ali bilo je riječi i o služenju od dva mjeseca koliko kod nas traje dragovoljno služenje.

Prije izvjesnog vremena premijer je pomenuo varijantu od mjesec dana s nekakvim ljetnjim tečajevima, spominjalo se nekakvo kampiranje šumi, snalaženje u prirodi, dizanje tjelesne spreme, prva pomoć, uvježbavanje reagiranja na nuklearno-hemijske i biološke prijetnje i takve nekakve priče. Ali sve je to bez službene potvrde i bez jasnog koncepta o kojem bi se moglo ozbiljno diskutirati.

Omer Karabeg: Gospodine Petroviću, vi ste rekli da je prema istraživanjima otprilike 50 posto mladih za uvođenje obaveznog služenja vojnog roka, a 50 posto protiv. Da li je urbana populacija mladih više protiv nego ruralna?

Predrag Petrović: Svakako. Urbana populacija tradicionalno je protiv služenja vojnog roka, ali je Vojska Srbije imala poteškoće i sa mladićima sa juga Srbije koji su rado išli na dobrovoljno služenje vojnog roka i u profesionalne vojnike. Poslednjih godina zapravo nisu baš tako voljni da idu u vojsku. Tako da je opadanje interesovanja za vojsku vidljivo i kod ruralne populacije.

Omer Karabeg: Znači ne važi više ona stara izreka – rado Srbin ide u vojnike?

Predrag Petrović: To odavno ne važi. To je jedan od mitova.

Astronomske cifre

Omer Karabeg: Da li u Hrvatskoj postoji ikakva računica koliko bi koštalo uvođenje obaveznog vojnog roka?

Igor Tabak: Ne. Jedino što se čulo od ministra obrane je da se računa da će biti obuhvaćeno oko 17.000 mladih. Što se tiče infrastrukturnih troškova koje bi ponovna uspostava služenja vojnog roka tražila, a to su zgrade, hrana i grijanje, zatim troškova za naoružanje, instruktore, zaštitnu opremu i uniforme – sve je još nejasno i u magli.

Omer Karabeg: Ima li bar neka približna cifra?

Igor Tabak: Ne. U Hrvatskoj se ni u jednom momentu nije došlo do bilo kakve cifre koja bi definirala troškove potrebne za novu uspostavu takvog sustava.

Predrag Petrović: Mi imamo neke cifre. Zoran Đorđević koji je bio ministar odbrane 2016. i 2017. godine naložio da se uradi proračun koliko bi koštalo uvođenje obaveznog služenja vojnog roka. Procena je bila od 700 miliona do milijardu evra. To su ogromni novci i zbog toga se tada od toga odustalo. Danas, međutim, ljudi iz vrha vladajuće partije i vojske govore da bi sada ta cifra bila znatno manja jer je u međuvremenu Vojska Srbije navodno uložila znatna sredstva u svoju infrastrukturu i kasarne.

Ne verujem da je obim ulaganja takav da bi mogao da zadovolji potrebe ponovnog uvođenja služenja vojnog roka. Pored toga, i cene su u međuvremenu znatno skočile. Opet bi bila potrebna ogromna suma, ali to ne bilo prepreka za ovu vlast koja voli velike projekte.

Omer Karabeg: Odakle pare za to? Srbija je domaćin međunarodne izložbe EXPO 2027 što mnogo košta, pa mora da se zadužuje.

Predrag Petrović: Morala bi se dodatno zadužiti.

Omer Karabeg: U zaključku, da li će mladi u Srbiji uskoro morati u vojsku?

Predrag Petrović: Meni se čini da je vladajuća partija ozbiljna u nameri da pokuša ponovno uvođenje služenja vojnog roka jer se suočava sa problemom popune jedinica. A druge strane, to joj donosi političke poene.

Igor Tabak: Čak i kad bi Sabor izglasao odluku o ponovnom uvođenju obaveznog služenja vojnog roka, odlazak mladih u vojsku nije na vidiku. Ono što će se puno prije vidjeti je dolazak nedavno kupljenih borbenih aviona Rafale koji su takođe stavljeni u predizborni kontekst, pa bismo možda na predizbornim skupovima mogli očekivati prelete eskadrile iznad glava vladajućih političara. U tom svjetlu obvezni vojni rok je na dugom štapu.