Gubi li Dodik vlast ako ne bude penzija i plata?

Bilo je reči o tome koliko vlada mora da se zaduži da bi mogla da izvršava budžetske obaveze, pre svega isplatu penzija i plata javnim službenicima, zašto ne može da nađe taj novac na inostranom tržištu, kako se banke zbog američkih sankcija ustežu sa sarađuju sa vladom, zbog čega je zavladala opšta nesigurnost u poslovanju, kao i o tome mogu li Rusija, Mađarska i, pre svega, Srbija pomoći da se Republika Srpska izvuče iz sadašnje teške ekonomske krize.

Razgovaralo se i o tome da li nakon gašenja televizije Una, koja je bila povezana sa Dodikovim sinom Igorom, preti gašenje još nekih firmi povezanih sa Dodikom i njegovom porodicom, da li će biti socijalnih nemira ukoliko vlast ne bude mogla da isplaćuje penzije i plate, kao i o tome da li Dodik i njegova porodica imaju dovoljno nekretnina i para u inostranstvu kojima su se obezbedili od eventualnog kraha.

Omer Karabeg: Da li je Republika Srpska u teškoj ekonomskoj situaciji? Neki kažu nikad težoj.

Siniša Vukelić: O tome postoje kontradiktorne izjave zvaničnika Republike Srpske. Predsjednik, premijer i ministarka finansija izjavljuju da Republika Srpska nema finansijskih problema, ali odmah u sledećoj rečenici kažu da joj je onemogućeno da se zaduži u inostranstvu. Znamo da je predviđeno da se zaduži u inostranstvu za oko 800 miliona maraka, ali do sada od toga ništa nije realizovano. Bilo je dosta pokušaja, traženja novca na sve strane, ali bez uspjeha.

Republici Srpskoj nedostaje ta ogromna suma novca da bi mogla da izmiri svoje obaveze. Budžet Republike Srpske je postao veliki izvor nelikvidnosti prouzrokujući strah kod privrednika da država neće moći na vrijeme izvršavati svoje obaveze. Domaće kompanije bježe od investicija jer ne znaju koliko će sve ovo da potraje.

Glasačka mašinerija – prioritet

Omer Karabeg: Ima li para za penzije i plate javnih službenika?

Stefan Blagić: Još uvijek ima. Ali veliko je pitanje da li će ih biti do kraja godine. Kako stvari sada stoje – biće to jako neizvjesno. Republici Srpskoj nedostaje ogroman novac i, ako ne bude mogla da se zaduži na inostranom tržištu, ne vjerujem ta će taj novac moći da nabavi na domaćem tržištu. U tom slučaju budžet neće moći da izmiruje redovne obaveze. Vlast Republike Srpske se do sada trudila da po svaku cijenu sačuva socijalni mir, ali, ako se ne budu mogle isplaćivati plate i penzije, to će biti ugroženo.

Omer Karabeg: Milorad Dodik je ovih dana ponovio da Republika Srpska ima dovoljno sredstava da normalno funkcioniše i podmiruje svoje obaveze. Na osnovu čega on to tvrdi?

Siniša Vukelić: Nemamo uvida u kojoj mjeri se podmiruju obaveze. Sve češće se čuje da se ne podmiruju obaveze prema dobavljačima proizvoda i usluga za javne radove. Prioritet su plate javnih službenika, penzije i borački dodaci. To je najveća glasačka mašinerija, pa plate, penzije i dodaci ne smiju kasniti nijedan dan. Sve je podređeno tome. To može tako funkcionisati nekoliko mjeseci, ali problem je kako dalje.

Kažu da su novac našli, ali ne znaju kako da ga prenesu na račune u Republici Srpskoj. Ukoliko je riječ o donacijama, moralo bi se tražiti odobrenje Parlamentarne skupštine BiH što sigurno ne bi prošlo. Novac ne mogu dobiti prodajom obveznica jer ne mogu na evropske berze. Rješenje bi možda bilo da idu na neke slabije regulisane azijske berze, ali za sada o tome nema naznaka.

Omer Karabeg: Milorad Dodik kaže da Republika Srpska ima prijatelje u inostranstvu koji žele da joj pomognu, ali da ne mogu zbog američkih sankcija. Nije rekao koji su to prijatelji? Da li su to Rusija i Mađarska?

Stefan Blagić: Vjerovatno je mislio na Rusiju i Mađarsku. Međutim, mi od Rusije neku pomoć u finansijskom smislu do sada nismo dobijali. Jedino smo imali sumnjive privatizacije poput privatizacije rafinerije. Mađari su posljednje dvije godine pomagali Republiku Srpsku. Možda je gospodin Dodik mislio i na Kinu. Ali izuzev te tri zemlje ne vidim ko bi u ovom trenutku želio da mu pomogne.

Dodik je došao na vlast – to nikada ne treba zaboraviti – upravo uz pomoć Amerikanaca. On je apsolutno bio njihov čovjek, u njihovoj službi. Izgleda da se u međuvremenu oteo kontroli i sada igra neku svoju igru. Podsjetio bih da je Dodik od onih prvih sankcija, koje mu je Amerika uvela prije sedam godina, imao samo koristi. One su manje-više bile bezazlene, a on se mogao busati u prsa kako parira Americi znajući da će mu to donijeti političke poene jer srpski narod nije veliki obožavalac američke politike. Međutim.

‘Toksične’ firme

Omer Karabeg: Koliko su sankcije pogodile Milorada Dodika, njegovu porodicu i njemu bliske biznismene?

Siniša Vukelić: Sankcije su ovog puta sigurno značajno pogodile i Dodika, i premijera i kompletan politički vrh Republike Srpske koji se nalazi na crnoj listi. Prije nekoliko godina su govorili da ih nije briga za sankcije, da je to njima smiješno i da ih se ne dotiče jer nemaju imovine u Americi koja može biti stavljena pod blokadu ne shvatajući da to može ići dalje. Uslijedilo je gašenje njihovih računa.

Banke su pod pritiskom morale to da urade jer bi ostale bez mogućnosti spoljnotrgovinskog platnog prometa. Takođe im je uskraćena mogućnost da preko kompanija iz IT sektora, koje su bile miljenice vlasti, izvlače stotine miliona maraka iz budžeta.

Međutim, sankcije koje su njih pogodile – pogodile su i privredu i građane. Domaći privrednici manje investiraju jer nisu sigurni šta će se desiti do kraja godine. Drže novce na računu ili razmišljaju da ih ulože u inostranstvu. Građani su u strahu, manje troše, ne odlučuju se za bilo kakvu veću investiciju kao što je kupovina automobila ili stana. Bankari su u grču jer ne znaju da li će sljedeći val sankcija obuhvatiti i neku od banaka. Niko više nije siguran da se neće naći na listi za sankcije.

Omer Karabeg: Preti li gašenje još nekih firmi koje su povezane sa Dodikom kao što je bio slučaj sa televizijom Una koja je povezana sa Dodikovim sinom Igorom?

Stefan Blagić: Ne bih to isključio jer su Amerikanci sada krenuli jako ozbiljno, nikad ozbiljnije. Oni su sankcionisali one firme i one ljude koji su godinama unazad – mogu to slobodno reći jer je istina – iz budžeta izvlačili stotine miliona maraka na sumnjive načine. To je, naravno, teško dokazivo, ali moglo bi se dokazati kada bi Tužilaštvo radilo.

Siniša Vukelić: Sve kompanije mogu doći pod udar bilo da su državne ili privatne ukoliko se procijeni da rade ono što su radile sankcionisane firme. Te firme su sada, da tako kažem, postale toksične, malo ko hoće s njima da posluje. Čak i ljudi iz državnog sektora zaziru od njih i ne javljaju im se na telefonske pozive, a ranije su trčali na prvi zvuk zvona.

Svi nastoje da s tim firmama imaju što manje veze. Jer kada kao fizičko lice dođete na crnu listu – ugrožavate i sebe i svoju porodicu. Nećete moći da podižete kredite, vaše dijete neće moći da putuje u SAD – turistički, da se školuje ili da tamo radi. I ne samo u SAD, već i u mnoge druge zemlje.

Vlada Republike Srpske i njene institucije, bez obzira što nisu na crnoj listi, imaju problem da produže licencu za određeni softver ili da kupe novi. Spominjalo se da neki ministri, koji su na crnoj listi, nisu mogli da kupe avionsku kartu na aerodromu u inostranstvu. Neki nisu mogli kupovati robu u prodavnicama u inostranstvu. Sve se to krije jer oni žele da u javnosti stvore sliku da su još uvijek jaki, da im niko ništa ne može. Ali ta slika je poprilično narušena. Svi shvataju da je problem mnogo veći, nego što se u javnosti prikazuje.

Stefan Blagić: Svi smo mogli da vidimo kako se ta slika mijenja kada su zvaničnici počeli nervozno da se ponašaju na televiziji, da se obrušavaju na SAD, pa i da psuju. To je bio jasan znak da su ih sankcije i te kako pogodile. Kako može da te ne pogodi ako ne možeš da podigneš novac iz banke, ako u inostranstvu na aerodromu ne možeš kupiš avionsku kartu ili nešto u prodavnici. Hajte, molim vas. Naravno da ih pogađa.

Nema zime za Dodika i porodicu

Omer Karabeg: Da li Dodik i njegova porodica imaju dovoljno nekretnina i para u inostranstvu, pa su se obezbedili od eventualnog kraha? Znamo za vilu i stanove u Beogradu, pominje se i vila u Budimpešti. Zna li se za još nešto?

Siniša Vukelić: Ono što je sigurno – to je imovina milionske vrijednosti u Beogradu. To je navedeno i u imovinskom kartonu gospodina Dodika. Spominju se i stanovi u Moskvi, Sankt Petersburgu i Budimpešti, ali za to nema dokaza, niko ih do sada nije pokazao.

Vidjeli smo da se u posljednjem izvještaju OFAC-a (Ureda za kontrolu strane imovine Ministarstva finansija SAD) spominje da je ogromna količina novca otišla u Sloveniju, ali bez konkretnih podataka koji bi se mogli provjeriti.

U javnosti se priča da je Dodikova porodica izuzetno imućna. Uostalom, Dodik je već godinama najmoćniji čovjek ne samo u Republici Srpskoj, već i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Bez njegovog blagoslova nijedan veliki posao nije se mogao započeti, a kamoli završiti. Odlučuje o svemu – od poljoprivrede preko obrazovanja i sporta do finansija i bankarstva.

Stefan Blagić: Naravno da su se Dodik i njegova porodica obezbijedili. Za njih se uopšte ne brinem. Ako im se ovdje situacija zakomplikuje, uvijek mogu otići u Srbiju ili Rusiju. Sa tolikim novcem mogu lagodno živjeti bilo gdje. Brinem se za građane koji ovdje moraju da ostanu, koji žive na ivici egzistencije sa mizernim platama i penzijama i sa ogromnim troškovima koji svakodnevno rastu.

Kad odete u prodavnicu i poredite cijene danas i prije tri godine, sve vam je jasno. Poskupljenja su nevjerovatna. Ako dođe do najgoreg, biće prije svega pogođeni građani, dok su Dodik i njegova porodica – i ne samo oni već i još 20 ili 30 porodica – obezbijeđeni. A mi ćemo ostati da se borimo sa problemima koji su nam nametnuti i koje nismo željeli.

Omer Karabeg: Da li bi Srbija mogla priskočiti u pomoć i izvući Republiku Srpske iz sadašnje teške ekonomske situacije s obzirom da je Dodik non-stop u Srbiji na svim manifestacijama i uvek prvi do Vučića?

Siniša Vukelić: Banka Poštanska štedionica je značajno kupovala obveznice na Banjalučkoj berzi i tako pomagala budžet Republike Srpske. Sada se govori da bi Vučić ponovo mogao da pomogne. Nezvanično se pominje da bi Srbija mogla da kupi obveznica u iznosu od 150 do 200 miliona maraka. Vlada računa da bi na domaćem tržištu kapitala mogla prikupiti možda još toliko. Ali to bi bila tek polovina od potrebnog novca.

Problem je u tome što su banke, koje imaju najveći kapital, vrlo skeptične i malo kupuju obveznice. Znaju da američka vlada na to ne gleda blagonaklono. Saznali smo da su ministarki finansija nezvanično saopštili da na njih ne računaju. To je uostalom prije nekoliko dana potvrdio i gospodin Dodik kada je rekao da nisu uspjeli naći nijednu domaću banku koja je spremna poslovati sa vladom Republike Srpske zbog straha od američkih sankcija.

Stefan Blagić: Unazad šest, sedam godina Srbija je prema Republici Srpskoj pokazala izuzetni darežljivost. Tako da ja i sada očekujem da će Srbija pokušati da pomogne koliko može. Ali oni nam ne mogu dati 800 miliona maraka koliko nam nedostaje. Ono što dobijemo od Srbije produžiće nam život za nekoliko mjeseci. Ali to nije trajno rješenje i to je svima jasno.

Ako ne bude penzija i plata…

Omer Karabeg: I vi gospodine Vukeliću, i vi i gospodine Blagiću, rekli ste da su građani zabrinuti, da se osećaju nesigurno. Da li su oni svesni da ih je Dodikova politika dovela na ivicu kraha? Ne vidim da se bune.

Siniša Vukelić: Građanima se servira da će Amerikanci biti krivi ukoliko penzije i plate budu kasnile, da vlada zapravo ima sredstva, ali da Amerikanci ne daju se te pare isplate. Vlast vjeruje da će tako bijes i nezadovoljstvo da usmjeri prema Amerikancima. Ta priča može uspjeti kod penzionera, ali mislim da javni sektor neće to tako lako progutati jer su tamo ljudi višeg obrazovanja i imaju više izvora informisanja.

Stefan Blagić: Ne mislim da može da prođe priča da su Amerikanci krivi za sve. Ako dođe do kašnjenja penzija i plata više od jednog mjeseca, cjelokupna javnost će se dići. Osamdeset do devedeset posto ljudi u Republici Srpskoj nema nikakvog novca u rezervi da može da izdrži dva ili tri mjeseca bez plate ili penzije. Dodik to vrlo dobro zna.

Njegova vlast počiva na četiri stuba. Jedan je ljubav sa Rusijom, drugi je borba za nadležnosti Republike Srpske, treći prisan odnos sa crkvom, a četvrti je redovno isplaćivanje budžetskih obaveza, prije svega plata i penzija. Ako se samo jedan od ta četiri stuba izmakne, Dodiku se drma stolica. Penzije i plate su egzistencijalno pitanje i ako nemate novca da prehranite porodicu, naravno da ćete ići na ulicu.

Govorim o izlasku na ulicu jer masovne demonstracije u Republici Srpskoj više nisu moguće zato što su mnogi otišli. Nemoguće je da na demonstracije dođe deset ili pedeset hiljada ljudi. Ali, ako ne bude plata i penzija, ogroman broj ljudi će biti nezadovoljan i nevolja će ih natjerati da izađu na ulicu.

Siniša Vukelić: Dodik nije zaboravio prvi period svoje vladavine od 1997. do 2000. On je izbore 2000. izgubio upravo zbog toga što nije imao novca da isplati dvije penzije i dvije plate. Morao je da čeka šest godina da bi ponovo došao na vlast. Može Dodik narodu prosipati priču o krivici Amerikanaca, može se busati u prsa, ali, kad ljudi pogledaju u novčanik i frižider, vide sasvim drugu realnost. I to Dodik vrlo dobro zna. On će po svaku cijenu pokušati da održi socijalni mir. Učiniće sve da obezbijedi novac. Čak i po cijenu svojih tajkuna.

Ekonomski kolaps?

Omer Karabeg: U zaključku, preti li Republici Srpskoj ekonomski kolaps ako Dodik nastavi politiku konfrontacije sa Zapadom, pre svega sa Sjedinjenim Američkim Državama?

Stefan Blagić: Vjerovatno da. Ako Dodik ne uspije da na inostranom tržištu nađe novac koji nedostaje Republici Srpskoj – a Sjedinjene Američke Države su očigledno ozbiljne u namjeri da nastave sa sankcionisanjem – privreda i budžet Republike Srpske neće moći da izdrže jer mi imamo ogromne kredite. Naglašavam da se novac mora naći na inostranom tržištu jer vlada može neke rupe da pokrpi zaduživanjem na domaćem tržištu, ali to ni izbliza neće biti dovoljno.

Tako da nam se ne piše dobro. Ali Dodika nikada ne treba potcijeniti. On je do sada mnogo puta uspio da nađe izlaz iz jako teških situacija. Uspijevao je da, ponekad i na sumnjive načine, nabavi novac za budžetsku likvidnost. Sigurno je zapamtio šta ga je 2000. koštalo vlasti i daće sve od sebe da se to ne ponovi. Da li će mu to i ovoga puta uspjeti – vidjećemo vrlo brzo.

Siniša Vukelić: Ne bih rekao da će to biti ekonomski kolaps u pravom smislu riječi. Neće to doći preko noći. Ekonomsko slabljenje će trajati godinama i ostaviti takve posljedice da će Republici Srpskoj trebati decenije da se iz toga izvuče. Ovo kažem pod uslovom da se sankcije ne prošire i na banke. Ukoliko se to desi, propast bi bila mnogo brža pogotovo ako se sankcije prošire na vladu Republike Srpske i na neke državne institucije poput penzionog i zdravstvenog fonda. U tom slučaju sankcije bi pogodile mnogo više ljudi.