Hoće li Republika Hrvatska dobiti novi izborni okvir nakon nedavno obrađenih rezultata popisa stanovništva?

Naime, Hrvatska je sukladno postojećim zakonskim okvirima podijeljena u deset izbornih jedinica u kojima se bira po četrnaest zastupnika, a u preostale dvije – u 11. tri zastupnika dijaspore, a u 12. predstavnici nacionalnih manjina.

Dozvoljena odstupanja u izbornim jedinicama, u broju birača ne smiju biti veća od pet posto u odnosu na prosjek, ali RH je počev od 2010, od kada je Ustavni sud prvi put ukazao da su odstupanja znatno veća od dopuštenih (danas su se razlike popele čak i do dvadeset posto) prošla već sedam izbornih ciklusa, a uslijed kontinuirane depopulacije u pojedinim, posebice slavonskim izbornim jedinicama, zastupnici se biraju s bitno manjim brojem glasova nego li u drugim i tom tolerancijom postaje sve vidljivija nepravda u raspodijeli mandata, odnosno kako glas građana ne vrijedi podjednako na cijelom teritoriju Hrvatske.

„Ne mogu u ovom trenutku ni zamisliti da bi se slijedeći izbori mogli održati po sadašnjim izbornim pravilima“, zabrinuto je konstatirao Šeparović, što znači kako više ni Ustavni sud, ma koliko bio pod (ne)prikrivenim utjecajem i(li) kontrolom HDZ nije u stanju zatvarati oči pred očevidnim izbornim nelogičnostima, odnosno postojećom neustavnošću koju naprosto nije moguće ni skriti, niti ignorirati.

PAZI, TAKO DA OSTANEM NEVIN(A): Naredni parlamentarni izbori u RH su za dvije godine; dakle vremena da se prione poslu nema odviše, posebice stoga što nepisana pravila političke korektnosti (ali i „preporuke“ Venecijanske komisije) nalažu da se u godini kad se provode izbori ne pristupa nikakvim promjenama izbornog zakonodavstva, što naravno nikoga ne obvezuje, a ponajmanje HDZ da poštuje „dobre običaje“ (posebice kad im mogu štetiti), ili barem ne dotle dok gerimanderingom ne pripreme takav izborni inžinjering, tj. prekrajanje granica izbornih jedinica kojim će si osigurati/priskrbiti pobjednički, ili barem što je moguće bolji izborni rezultat.

Nezamislivo je, mora se priznati, da je dr Šeparović, kao bivši HDZ ministar pravosuđa, a potom i šef tajnih službi, danas na stalnoj vezi s aktualnim premijerom, bez ogleda na „čuvenu i dokazanu neovisnost hrvatskog pravosuđa“ pokrenuo pitanja dopuna, izmjena ili donošenja posvema novih izbornih pravila, bez da se prije toga nije konzultirao s Plenkovićem, ili barem sa svojim kumom Vladimiriom Šeksom, godinama sivom eminencijom i selektorom, u biti zloduhom hrvatskog pravosuđa i tvorcem postojećeg nakaradnog pravno-političkog sustava, kako bi dogovorili i form(ul)irali novi okvir za izbor zastupnika u Sabor RH.

Dakako, ni u ludilu na štetu interesa vladajuće stranke, bez ogleda što o tomu mislila pravna struka i politikološke znanosti.

A, da se nešto uistinu kuha svjedoče slabo prikrivena previranja, ne samo među strankama na postojećoj političkoj sceni, već još i više i sve intenzivnija nervoza unutar vladajućih struktura koje strahuju da bi u ovim igrama bez granica (o)lako mogle izgubiti teško stečene privilegije i uplivne političke pozicije koje im omogućavaju osobnu moć i ogromne ovlasti.

Iako je Plenković još prije godinu dana najavio izmjene izborne regulative, do danas vladini eksperti, barem javno, nisu ni počeli tražiti načine kako da se udovolji zahtjevima Ustavnog suda, a da se pri tomu u pitanje ne dovedu interesi i povlaštena pozicija HDZ, što samo upućuje da se aktualni premijer i šef HDZ nalazi u krajnje nezgodnoj situaciji, odnosno kako u stilu „pazi, samo tako da ostanem nevin(a)“, ne ugroziti vlastiti položaj, a istodobno sa što manje otpora anulirati/amortizirati evidentna nezadovoljstva u stranci, posebice osječko-baranjskom cercleu tamošnjeg aktualnog župana Ivana Anušića, predvodnika tihog otpora najavljenim promjenama koje bi se u najvećoj mjeri odrazile na stanje slavonskih ogranaka HDZ.

„IZVORNI“ HADEZEOVAC PROTIV „ANEMIČNOG“: Slavonija je područje iz koje se lokalno stanovništvo masovno, posebice mlađa i obrazovana populacija iseljava i samim time to se odražava i na potencijalni izborni elektorat, tako da bi se u gotovo svim kombinacijama dopunjenog ili izmijenjenog izbornog sustava Slavoncima znantno skratio broj mandata, čak do tri, što je za Anušića i društvo posvema neprihvatljivo, jer se time i ograničiva njegov upliv u stranci, a u dogledno vrijeme tako je zagrebačkoj središnjici lakše pripremiti i njegovu političku eutanaziju, ukoliko bi se pokušao Plenkoviću u predstojećim stranačkim obračunima nametnuti kao „izvorno hadezeovska“ (ma što to značilo) konkurencija i alternativa.

A, Anušić nije čovjek bez ambicija; upravo suprotno, uostalom u nekoliko navrata to je jasno svima stavio do znanja.

Izvorni hadezeovci koji nikad nisu, niti će prihvatiti Plenkovića kao vođu; istina, trpe ga dok im donosi pobjede, ali će ga se odmah odreći čim doživi prvi, pravi veliki poraz, u Anušiću, ma koliko bio skromnih intelektualnih mogućnosti i dosega, vide osobu koja bi HDZ mogla vratiti „autentičnoj tuđmanovskoj tradiciji“ i dokazanog domoljuba, aktivnog sudionika Domovinskog rata s prve linije bojišnice, koji misli hrvatski, za razliku od „anemičnog“ Plenkovića (tom je dijagnozom oslobođen služenja u JNA) kojeg preziru, jer se tijekom rata sklonio u diplomatsku zavjetrinu, iako je bio u „najboljim godinama“ da se kao dragovoljac priključi borbenim postrojbama i tako dokaže koliko uistinu „voli Hrvatsku“, o čemu su mu danas puna usta.

Profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, dr Goran Čular izračunao je da je HDZ na posljednjim parlamentarnim izborima (2020), po postojećem modelu osvojio tri mandata više koja su mu po važećem D´Hondtovom metodu bila presudna za osiguranje saborske većine i sastavljanje aktualne koalicijske vlade.

Ako se i bude išlo na izmjene izbornih zakona, bez ikakve sumnje to će se događati pod dirigentskom palicom izbornog krojača i velemajstora manipulacija Vladimira Šeksa. Kako bi se ispravila postojeća nepravda vladajući imaju tri mogućnost na raspolaganju: mogu pomaknuti granice postojećih izbornih jedinica tako da u svakoj bude približan broj birača ili mogu broj zastupnika u svakoj izbornoj jedinici prilagoditi broju birača tako da se ondje gdje je depopulacija veća bira manje zastupnika i obratno.

I na koncu mogu cijelu Hrvatsku pretvoriti jedinstvenu izbornu jedinicu, što bi možda bilo i najpoštenije, ali time bi radili u korist HDZ štete, tako da ta solucija već u stratu ispada iz svih kombinacija vladajuće stranke.

NOVA POLITIČKA NEIZVJESNOST: Oporba zahtjeva saborsku raspravu o izbornim promjenama; SDP je početkom godine predložio koncept po kojem bi se broj izbornih jedinica prispodobio regionalnoj slici RH; time bi se njihovih broj smanjio na šest regionalnih jedinica s približno istim brojem birača, tako da bi glas svakog pojedinca diljem Hrvatske vrijedio (približno) isto.

Istodobno bi se time nakon svakog popisa stanovništva automatski osiguravalo usklađivanje izbornih jedinica s aktualnom demografskom slikom društva.

Iz Možemo su stigle primjedbe kako bi trebalo ažurirati i pročistiti biračke spiskove, a ujedno i donijeti jedinstveni izborni zakon kojim bi bili obuhvaćeni svi izbori, od parlamentarnih, preko lokalnih do onih za EU, uključujući i provođenje referenduma, tako da bi za sve izborne procese i cikluse vrijedila ista pravila, što sada nije slučaj, a ovaj pravni nered bez sumnje ide u prilog HDZ koji onda ima neograničenu mogućnost slobodnog tumačenja eventualno spornih pitanja.

Naravno, svima je jasno: ukolko bi se išlo na veliki teritorijalni preustroj u cijeloj državi, time bi se samo potvrdile priče na kojima oporba već godinama inzistira, kako u RH ima isuviše županija, gradova i općina, a upravo zahvaljujući takvoj administrativnoj podijeli i tom modelu HDZ crpi i konzumira svoju prednost i teško da će se toga i odreći, a da nije osigrao adekvatne mehanizme zamjene.

Čak je i Ustavni sud upozorio da izborne jedinice nisu „geografski logične“, ali na to se Plenković nije ni osvrnuo; općenito je vidljiva njegova nevoljkost da se ozbiljno uhvati u koštac s ovim problemima, i zasad uglavnom sve inicijative lakonski marginalizira.
Na nedavno održanom okruglom stolu Izborni sustav kakav Hrvatskoj treba, u Saboru, u organizaciji Mosta, bivši saborski zastupnik (i član Mosta) Robert Podolnjak, profesor Ustavnog prava, iznio je tezu kako Ustavni sud ne može, bez ogleda na svoje prijetnje poništiti izbore čak i u slučaju da se ponove po postojećem modelu, jer nikad dosad nije pokrenuo postupak ocjene ustavnosti Zakona o izbornim jedinicama i nakon svakih izbora konstatirao je da su provedeni po propisima. U svakom slučaju svima je kristalno jasno da treba ispraviti postojeće nepravde i da treba natjerati HDZ i saborsku većinu da predlože novi zakon, ali u kojem će to smjeru ići znaju samo Plenković i Šeks.

Samim time, kako je konstatirao prof. dr Berto Šalaj (Fakultet političkih znanosti) gotovo sigurno ulazimo u razdoblje nove političke neizvjesnosti kojom će se dodatno destabilizirati i onako već velika društvena nesigurnost.