INTERVJU Nebojša Vukanović: Patrijarh Porfirije da prestane da se bavi politikom i da drži leđa Dodiku i Vučiću

Kako dodaje, patrijah sebi dozvoljava da bude neka vrsta figure u rukama moćnika i da često ima sastanke i sa Dodikom i sa Vučićem, ali i sa drugim političarima na vlasti.

„Dok ćuti o nekim suštinskim problemima. Recimo kada je reč o Kosovu, tamo se dešava veliko iseljavanje, ugašene su sve institucije Srbije. Srbi su u teškoj situaciji. Patrijarh gotovo da nije progovorio riječi. Uvijek negdje putuje u inostranstvo kad su krizna područja, izbjegava da da svoje mišljenje o svemu tome što se događa“, kaže Vukanović.

Šta se dešava sa prijavom koju ste podneli protiv Dodika i još nekih članova njegove stranke SNSD?

Morate shvatiti da je kod nas pravosudni sistem potpuno, nažalost, srastao sa organizovanim kriminalom i mafijom, i vladajuća stranka ima potpunu kontrolu nad radom pravosuđa, tako da suštinski, kao i bezbroj puta do sada, za mnoge korupcionaške afere, pljačku države, nikad niko nije odgovarao. Zato javnost u Srbiji treba da zna da je savjetnik Milorada Dodika i budući konzul u Rijeci BiH, Milan Mito Tegeltija, bio na čelu Visokog sudskog i tužilačkog savjeta. Imenovao je zadnjih deseta godina tužioce i sudije i kad je uhvaćen u aferi, podnio je ostavku i postao je Dodikov savjetnik i time jasno pokazao u čijem interesu radi. I upravo zahvaljući toj činjenici da je Milorad Dodik, preko Tegeltije, uticao na izbor sudija i tužilaca podobnih, te pravosudni sistem kod nas ne funkcioniše. Tako da i od ove prijave, iako je Milorad Dodik javno na sjedici NSRS, meni prijetio, pozivao na linč, na nasilje, govorio da sam, bez ikakvog osnovna američki plaćenih, da me treba prebiti, prijetio da će sa mnom fizički računati čim ne bude predsjednik, dakle to je više nego jasno grubo kršenje krivičnog zakona. Ja sam pitao tužioca da, kada bih ja isto to rekao za Milorada Dodika, da mu prijetim da ću ga napasti, da li bih bio uhapšen – oni kažu da. E onda sam pitao zašto ne vrijede aršini za sve isto.

Tako da, podnio sam prijavu protiv njega, kao i protiv Luke Petrovića, njegovog bivše generalnog sekretara i direktora Elektroprivede koji stoji iza kampanje plakata, etiketiranje jezika mržnje u Trebinju, gdje se ja nazivam nekakvim američkim plaćenikom, iako ja nikad nisam imao apsolutno nikakvog kontakta ni sa amerikancima, ni sam bilo kojim drugim strancima.

Kako biste ocenili situaciju u Republici Srpskoj i uopšte u Bosni i Hercegovini?

Mi smo u permanentnoj krizi koja traje duže od decenije i upravo je ova vladajuća oligarhija oličena prije svega u Miloradu Dodiku, ali i u njegovim koalicionimu partnerima – Draganu Čoviću ispred HDZ-a, i sada Trojki, ranije SDA ispred bošnjačkog faktora. Oni su najodgovorniji za krizu koja je permanentna, koja nikako ne prestaje, samo postoje određene kritične tačke kad ona kulminira.

Sada je došlo ponovo do usijanja upravo zahvaljujući retrogradnoj politici Milorada Dodika koji to sve inscenira, jer njemu odgovara kriza – kad imate napetost, prijetnje sukobima, otcepljenjem – onda niko ne priča o ekonomiji, o inflaciji, o ekonomskom urušavanju RS. Treba reći da Dodik stalno reprodukuje te krize.

Posljednja kriza je sad ispala oko izbornog zakona. On hoće da nametne svoj izborni zakon. Ne želi da se uvode tehnologije, videonadzori, skeneri koji bi spriječili krađe. Javnost u Srbiji mora da zna da Milorada Dodika ne pobijeđuje na izborima, već grubo prekraja izbornu volju građana. Tu dolaze glasovi Srbije, putem pošte. Imate, s druge strane, nevjerovatne zloupotrebe da oni kupe sve članove biračkog odbora i onda brišu glasove opozicije. Tako je na ponovljenim izborima u Doboju kontrolnim brojanjem je utvrđena krađa 20.000 glasova. Nažalost, iako se vode sudski procesi niko za to još uvijek nije odgovarao.

Milorad Dodik se boji izmjena izbornog zakona i sad je ta kriza kulminirala. Pored toga, postoje veliki finansijski problemi, Republika Srpska je prezadlužena, nema dovoljno novaca da se servisiraju tekuće potrebe, plate. Takva je situacija da recimo u Nevesinju, u jednoj školi su pokrenuli pitanje da se skupi pomoć od đaka, odnosno roditelja, kako bi se kupio osnovni materijal za školu, što govori u kakvoj je teškoj situaciji cijela Republika Srpska. Milorad Dodik je pod sankcijama, njegova suluda politika – on je čitavu porodicu doveo u problem. Mnoge firme s kojima je povezan takođe su sada blokirane, računi, 2.000 radnih mjesta je u dovedeno pitanje. Tako da se čini da je njegov nakaradni mafijaški sistem zapao u tercijalnu posljednju fazu raspadanja.

I kako mislite da će se on završiti?

Siguran sam da je ovo definitivan kraj Milorada Dodika koji teško da može izaći iz situacije. On samo ide iz jedne u drugu krizu.

Treba reći da sam na neki način i ja pokušavao da ga uvučem. Sad sam insistirao da održi obećanje, pa iako nije bilo u dnevnom redu, naknadno je stavljeno, da se razmatra izborni zakon. Dakle, on stalno krši Dejton i stalno ima neke sulude najave, čime dodatno pogoršava svoj položaj.

Vidjeli ste na poslednjoj sjednici da se on ponašao krajnje neprimjereno, psovao, vrijeđao, prijetio. Dakle, čovjek jednostavno ima i zdravstvenih psihičnih problema i on bi trebao negdje da ode da se liječi, a nikako ne bi trebao da se nalazi na čelu Republike Srpske i da vodi narod. Srlja kao slijepi vođa.

Tumaramo iz jedne rupe u drugu i iza svakog njegovog tumaranja sve manje građane Srpske koji bježe odavde glavom bez obzira jer nema ni posla, ni zdravstvene zaštite dobre, ni pravde, ni ničega.

Kako vidite Dodikov susret sa mađarskim premijerom Viktorom Orbanom i to što tom prilikom nije bila okačena zastava Bosne i Hercegovine, već samo Mađarske i Republike Srpske?

To je jedna interesna veza. Morate shvatiti da se sličan sličnom raduje. Vi znate da je Orbanov zet jedan od najbogatijih ljudi u Mađarskoj i da je u Beogradu kupio nekakve parkove, poslovno-stambene zgrade. Investirao je nekoliko stotina miliona evra. Dakle i sistem i u Mađarskoj i u Republike Srpskoj, moram reći da je na neki način sličan. Postoji jedan čovek i jedna stranka, to je Fides i Orban koji o svemu odlučuju. Stvorili su jednu kastu privilegovane kvazi elite, korupcionarsku mrežu, koja se bogati nenormalo od narodnih para. Ne treba dovoditi u pitanje što se oni mođusobno podržavaju, a s druge strane tu su i poslovne kombinacije.

Ne znam da li je vašoj javnosti poznato da je Elektroprivredna Republike Srpske kršila zakon, pa je prodala solarnu elektranu u Trebinju Mađarima po nekim čudnim tajnim okolnostima. Mi se zadužujemo kod Mađarske po visokim kamatnim stopama, dobijamo neke poljoprivredne kredite. Puno je tih veza, prije svega korupcionaških, interesnih, sa mnogo para između Dodika i Orbana. I Orban treba Dodiku treba, kako bi ga štitio unutar EU, stavljao veto skupa sa (Zoranom, predsednik Hrvatske) Milanovićem, da on ne bi dobio neke evropske sankcije i da se ne bi našao pod nekim dodatnim mjerama.

Kako vidite ruski uticaj u BiH i RS?

Ovdje postoji snažan uticaj svih velikih sila. Bosna i Hercegovina, je zemlja koja je neka vrsta protektorata međunarodne zajednice. Postoji Vijeće za implementaciju mira, imamo visokog predstavnika koji može da namjeće zakone, donosi druge odluke, tako da ne treba uopšte razmišljati o tome da li ovdje postoji uticaj stranaca. On je svakako ogroman. Mislim da je često negativan. Najveći utjecaj je Amerike i Zapada koji, mogu slobodno reći, kreiraju politički proces, odlučuju ko će biti vlast, ko neće biti vlast. I na posljednjim izborima upravo su Zapadna ambasade, američka i EU, dale  legitimitet, iako je dokazana krađa Milorada Dodika, oni su ipak se nagodili sa njim, skupa sa Šmitom, i prihvatili su da priznaju te pokradene rezultate izbora, što je naravno nagodba koja je skupo plaćana – plaćamo mi građani Republike Srpske, ali i cijele Bosne i Hercegovine, i to je veoma štetno.

A što se tiče ruskog uticaja, naravno, tradicionalno je da Srbi i Republika Srpska imaju bliske odnose sa Rusima. To je dio naše prošlosti u vijekovima. I, istina, ruski uticaj se ovdje precijenjuje – mnogo manji nego što je utjecaj Amerike i Zapada koji ovdje kreiraju procese.

Koji je interes Zapada, odnosno Evropske unije i Amerike, za takvom situacijom u BiH i RS?

Mislim da su Zapadu potrebni ucijenjeni političari koje oni drže u šakama i koji su spremni da rade u njihovom interesu. Javnost mora biti svjesna da je Bojana Krišto, šredsednica Savjeta ministara BiH, izglasana glasovima Dodikovog SNSD, otišla u Tiranu i potpisala deklaraciju kojom se podržava Ukrajina i kojom se osuđuje Rusija.

Tako da je interes Zapada, da oni imaju marionete ovde koje će raditi u njihovom interesu i da nas stalno drže zavađenim kako bi mogli ići metodom „zavadi pa vladaj“. Uvijek se potencira na antagonizmu između bošnjaka i Srba, i donekle Hrvata, i upravo oni se ponašaju kao neki medijatori koji tu riješavaju krize i dovode političari koji rade u njihovom interesu. Pretvaraju nas u koloniju, mi rasprodajemo svoje prirodne bogatstva, svoje resurse, otvaramo rudnike. Mi smo ovdje neki prihvatni centar za migrante. Tako da oni to rade iz svojih interesa, i ponašaju se prema BiH kao prema nekoj afričkoj koloniji.

Kad smo kod toga i te taktike „zavladi pa vladaj“, kako vidite najavljenu rezolucija o genocidu u Srebrenici u Ujedinjenim nacijama? I da li će ta rezolucija, ukoliko bude usvojena, doprineti još većoj, „netrpeljivosti“ između Bošnjaka i Srba?

Nažalost, svake kad se obilježava Srebrenica i stradanje Bošnjaka, kao i kad je Oluja, 5. augusta, obilježavanje stradanje Srba, naravno da je to vrijeme kada svake godine dolazi do pojačanih tenzija. Mislim da velika odgovornost za to što se sad dešava snosi upravo SNSD, jer su Milorad Dodik i Željka Cvjanović dali saglasnost da (Zlatko) Lagumdžija, bivši predsjednik SDP, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, bude ambasad u Ujedinjenim nacijama. Oni su prihvatili da spojnju politiku vodi Dino Konaković. Oni su njima prepustili taj važniji resor i sada pokušavaju da pilatovski peru ruke.

Njihova odgovornost je velika. Mislim da je ta politika u Bošnjaka koji ne žele da prihvate srpske žrtve, već insistiraju na tome da su Bošnjaci jedina žrtva. Javnost treba znati da se užasna tragedija dogodila 1995. godine, da Srbi su stvarno napravili jednu užasnu stvar.

Da je patrijonska vlast u RS mi bismo istražili tačno šta se dogodilo, ko je postradao i na koji način, čija je odgovornost. Mi bismo te ljude procesuirali, a ne bi dozvolili da se na ovakvom načinu zlopotrebljaju.

Treba imati u vidu da je prije 1995. godine, prije stradanja na Bošnjaka, više hiljada Srba stradalo u Podrinju, upravo od strane Nasera Orića. Imate užasne zločine u Kamenici gdje je masakrirano 118 srpski ljudi, vojnika zarobljenika. Imate slučaj sela Skelani gdje je pobijeno za jedan dan stotinak ljudi 1993. godine. Imate Kravicu, imate brojna sela koja su nestala sa zemlje. Onda se iz osvete dogodila ta užasna stvar 1995. godine, ali ne može se, što Bošnjaci uporno rade, davati nekakva kolektivna krivica.

I ovakve rezolucije žele da dovedu u pitanje opstanak Republike Srpske i samo će dovesti do novog talasa, podizanja tenzlia. Sa druge strane, još uvijek nije procesuiran, iako šest godina traje proces, protiv komandanta 5. korpusa Atifa Dudakovića, generala armije BiH, dok je Sakib Mahmuljin  osuđen za ubistvoo 56 srpskih zarobljenika od strane mudžahedina na Ozrenu 1995, al je pobjegao u Tursku i ne izdržava kaznu u BiH.

Tako da mislim da ovakve stvari, neće ništa dobro donijeti žrtvama, bilo kakvu satisfakciju, samo će dovesti do novog talasa podizanja tezija i krize u BiH.

Susret Aleksandra Vučića i Kristijana Šmita. Šta on donosi?

Moram reći da se Vučić u više navrata sastajao sa Šmitom. Očito da on tu treba da bude neka vrsta posrednika. I sam Dodik je na sjednici Narodne skupštine priznao da je Šmit pozivao patrijata srpskog da bude posrednik za dogovore i sastanke između Šmita i Dodika. Očito da je to prihvatio da bude Aleksandar Vučić.

On drži stranu Dodikovu. Treba reći da nema podršku Vučića Dodik bi davno izgubio vlast. Vučić mu šalje finansijsku pomoć što je radio i na izborima 2016. kada je kupio 50 milijona obveznica, ili sada kada je više stotina miliona maraka upumpavao u budžet Srpske kupujući obveznice kako bi spasio Srpsku od bankrota.

Mediji pod kontrolom Vučića stalno prave Dodika nekakvim herojem. Sve ove Vučićeve desne ruke, od (Vojislav) Šešelja pa do (Milomir) Marića i ostalih, glorifikuju Dodika, učestuju u njegovoj kampanji, dok nas nazivaju nekakvim izdajnicima.

Nedavno sam vidio da je upravo Šešelj u programu kod Marića najavio neku knjigu da će pisati o meni kao američkom izdajniku. Dakle, sam taj aparat blizak Vučiću koji kontroliše, upregnut je da pomogne Dodiku. Vjerujem da je i ovaj sastanak koji je bio između Šmita i Vučića upravo imao taj cilj da spusti nekako tenzije i da Vučić pregovara u Dodikovo ime da se nađe izlaz iz ove krize i da Dodik ponovo neokronjeno izađe iz svega, da opstane na vlasti i da ne bude na udaru međunarodne zajednice, uprkos tome što on svojim devijantnim ponašanjem uporno i ciklično izaziva krize i pravi turbulencije.

Ono što je takođe čudno jeste da Dodik se uspinje da kaže kako je Šmit nelegitiman, napada nas iz opozicije kako mi sarađujemo tajno sa Šmitom iako niko od nas nikad nema nikakve srednje sastanke. A sa druge strane kada se Vučić sastane sa Šmitom, ne možete čuti nijednu riječ o tome da kažu ovo izdaja, otkud Vučić sa Šmitom, zašto ga priznaje. Tako da je to jedna licemjerna igra koja ne prestaje.

Očito da je Vučiću potreban ovakav Dodik i treba reći da mnogi političari u RS, mislim na Nenada Nešića i Gorana Selaka, su produkti službe državne bezbijednosti Srbije, oni su desne ruke Dodiku i oni su najbolji pokazatelji koliko vlastima Srbije odgovara Dodik, koliko učestvuju u njegovoj kampanji.

Kako vidite najavljeni veliki Vaskršnji sabor? Koje su njegove polsedice?

Neće ostaviti nikakve druge posladice, osim što će dodatno da nekako kompromituje našu crkvu i patrijarha. Ja apelujem na patrijarha Porfirija da prestane da se bavi politikom i da drži leđa Miloradu Dodiku i Vučiću što uporno radi.

Mislim da ne prođe mjesec ili dva dana da se patrijarh ne sastane sa Vučićem i sa Dodikom i da ne daje neke izjave koje su na tragu njihove politike i njihovih stavova. Mislim da se na taj način crkva miješa u politiku. Najmanje pola građana Republike Srpske ne slaže se s Miloradom Dodikom i mislim da taj uticaj crkve i patrijarha koji ima na politiku štetan je prije svega za ugled crkve. Neće on nešto puno dati Dodiku i Vučiću, ali je čudno da patrijah sebi dozvoljava da bude neka vrsta figure u rukama moćnika i da često ima sastanke i sa Dodikom i sa Vučićem, ali i sa drugim političarima na vlasti, a ćuti o nekim suštinskim problemima. Recimo, kada je reč o Kosovu, tamo se dešava veliko iseljavanje, ugašene su sve institucije Srbije. Srbi su u teškoj situaciji. Patrijar gotovo da nije progovorio riječi. Uvijek negdje putuje u inostranstvo, nestane iz javnosti kada su velike krize i tenzije na Kosovu.

Tako da od tog Vasrkšnjeg sabora mislim da to nije ništa drugo nego predizborna igra. Sa jedne strane Vučiću treba taj sabor pred izbore u Beogradu da dobije patriotske poene, da pokuša dobiti lokalne izbore u Beogradu koji su za njega jako važi. A sa druge strane, to će biti vjetar u leđa Dodiku koji će takođe da iskoristi to za političku promociju i za lokalne izbore koje će kod nas biti na jesen.

I zato apelujem i na našu crkvu i na vladike i na patrijarha da prestanu biti oruđe u rukama Dodika i Vučića.