„Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti“: Znate li ko je bio Josip Reihl Kir i zašto je ubijen?

Na sednici Skupštine Osijeka u junu 1991. javno je za govornicom obećao: “Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti”. Ovo su reči Josipa Reihl Kira, načelnika Policijske uprave u Osijeku, na kojeg je izvršen atentat 1. jula 1991. zbog toga što se zalagao za mir između Hrvata i Srba.

Šta se tačno desilo?

Umesto u Zagreb, Josip je 1. jula otišao je u Tenju, na pregovore sa pobunjenim Srbima u selu. U povratku, na punktu hrvatske policije u Tenji prema Osijeku, ubijen je.

Počinilac Antun Gudelj, piše Radio Slobodna Evropa (RSE) ispalio je 16 metaka iz kalašnjikova na automobil u kojem su se, uz Reihl Kira, nalazili i potpredsednik Izvršnog veća SO Osijek Goran Zobundžija, gradski većnik Milan Knežević i jedini preživeli, Mirko Tubić.

Nakon ubistva otišao je s mesta zločina, a nakon brojnih peripetija 2008. godine osuđen je za ta ubistva na 20 godina zatvora.

Međutim, prošle godine je Županijski sud u Varaždinu odobrio Gudelju uslovni otpust iz zatvora.

Reihl Kir je tih meseci 1991. godine bio dan i noć na terenu i smirivao tenzije i imao je razloga da se brine za svoju bezbednost.

Na to je upozoravao svoje nadređene, te je tražio da bude premešten u Zagreb. To mu je tadašnji ministar unutršnjih poslova Josip Boljkovac i odobrio. Ali bilo je kasno.

Jadranka Reihl Kir svojevremeno je za Danas ispričala da je njenog muža ubio Antun Gudelj iz Tenja koji je, kako kaže, bio navodno u svojstvu pričuvnog policajca.

“Gudelj nakon toga naoružan niotkoga spriječavan napušta mjesto zločina i odlazi u polje. Sutradan 2. jula1991. ubojica se vraća na mjesto zločina, nazočni policajci mu daju vode da se napije, zatim mu daju telefon da nazove brata u Osijek, nakon čega dolazi njegov brat, a policajci im dopuštaju da se slobodno odvezu prema Osijeku. Zatim nakon promjene nekoliko lokacija ubojica odlazi u Australiju. Moja borba da ubojica bude kažnjen i paralelna privatna istraga trajala je 17 godina. Od prvog dana znala sam da je to organizirano, političko ubojstvo što sam raznim dokaznim materijalima i svjedocima željela i dokazati, ali mi to nije bilo omogućeno. Zakazao je kompletan sustav, od policije, državnog odvjetništva do sudstva. U povodu tog ubojstva nije provedeno ni balističko vještačenje sve do srpnja 1996. godine, niti je raspisana tjeralica sve do 1993. godine”, ispiričala nam je Jadranka.

Objasnila je da su vođena tri sudska procesa.

Prvo, Županijski sud u Osijeku 27.06.1994. zbog četiri kvalificirana dela ubisstva (tri dovršena i jedno u pokušaju) Antuna Gudelja proglašava krivim za ta dela i osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

Gudelj 1996. dolazi iz Australije u Njemačku gde ga nemačka policija – temeljem poternice Interpola hapsi, te predaje hrvatskim vlastima.

Već nakon devet dana ista sutkinja koja ga je osudila u odsutnosti, Ružica Šamota 30. oktobra 1996. predlaže vanraspravnom veću da razmotre mogućnost primene Zakona o opštem oprostu.

Odlukom i Vrhovnog suda Republike Hrvatske 22. februara 1997. godine, protiv Antuna Gudelja se obustavlja krivični postupak, ukida pritvor i naređuje da ga se smesta pusti na slobodu, koji potom odlazi u Australiju.

“Slijedi moja ustavna tužba kojom tražim ukidanje rješenja Vrhovnog suda RH, kojim je obustavljen krivični postupak Vrhovnog suda optuženog A. Gudelja. Nakon pet godina Ustavni sud prihvaća moju tužbu te predmet vraća na početak. U trećem postupku protiv Antuna Gudelja nakon mog iscrpljujućeg angažmana oko njegovog izručenja biva osuđen na 20 godina zatvora”, navela nam je Jadranka Reihl Kir.