Jutarnji list: Srbija je paralizovana, režim se urušava, Vučić pred sobom ima nekoliko scenarija 1Foto: Printscreen /RTS

Tragedija na novosadskoj železničkoj stanici od pre tri meseca pokrenula je nezaustavljivi proces urušavanja režima Aleksandra Vučića, doduše s nepoznatim posledicama, jer osim agende – „Vučiću, odlazi“ – ne zna se što se tačno iza svega dešava.

Ali jedno je jasno – Srbima je dosta autoritarno-klijentelističkog mučeničkog stila vladanja Aleksandra Vučića, predsednika koji je iz velikosrpskog šinjela Slobodana Miloševića izašao kao štićenik osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja. Problem je što mi, nažalost, ne znamo kakav je stav demonstranata upravo o tom delu nacionalističke agende Vučićevog režima, a posebno o njegovoj „imperijalnoj” politici prema regionu. Počeo je Vučićev pad, a na protestima je sve više parola – „Počela revolucija“, piše Vlado Vurušić u Jutarnjem listu.

Teško je reći ko i kako ovo može da zaustavi, kuda ide Srbija i šta je Aleksandar Vučić spreman da uradi. Ono što je pre tri meseca počelo kao spontano okupljanje ogorčenih građana zbog strašne tragedije u kojoj je stradalo 15 ljudi, a za koju je najodgovornija korumpirana režimska hobotnica, pretvorilo se u lavinu koju je teško zaustaviti. Posle nedavnog generalnog štrajka, sada je u redu 24-časovna blokada najvažnije saobraćajne komunikacije Beograda kod Autokomande.

Srbija je praktično potpuno paralizovana. Nema povratka. Režim se polako ruši i svi čekaju da vide šta će Vučić. Međutim, Vučićev režim sve više ignoriše realnost, što je klasičan pristup diktatorskih režima koji veruju u sopstvene laži. Pisac Gojko Božović kaže da Vučić – odbijanjem da vidi šta se dešava na ulicama i činjenicom da gubi legitimitet – polako okreće veći deo srpskog društva protiv sebe.

Režim može, kao i do sada, da pribegne jačanju represivnih metoda, ali se takvi scenariji, kao što znamo iz iskustva, retko završavaju dobro po režim. Vučić navodno sprema nekoliko scenarija – od uvođenja vanrednog stanja, preko vanrednih izbora i obezglavljivanja nekih od svojih najvernijih saradnika, koji će biti izbačeni u arenu pred demonstrantima, do eventualnog pristanka na neku vrstu „prelazne vlade“, ili pokušaj ponovo „sa dokazima o stranom mešanju u proteste, posebno u Hrvatskoj“.

Što se tiče „prelazne vlade“ koju čine vladajući i opozicioni političari – deo opozicije je podržava, ali neki, poput Save Manojlovića, lidera pokreta Kreni – promeni, kažu da na to ne treba pristajati jer bi to „davanje Vučić predaha“ ako se konsoliduje i snađe.

Međutim, blokade i protesti se šire i obuhvataju sve više društvenih grupa. Sada su se studentima pridružili poljoprivrednici, umetnici i novinari kao nosioci pobune, čime je sve očiglednije da su dani režima odbrojani, iako je to teško. predvide koliko dugo može da traje. I to može potrajati, iako znamo da se stvari često mogu promeniti u trenu.

Podsetimo, kada je Slobodan Milošević pao, pozvao je radnike iz unutrašnjosti Srbije na miting u Beograd, ali to nije uspelo, a represivni aparat mu je odmah okrenuo leđa. Vučić pokušava da obuzda proteste, ali njegov miting u Jagodini, gde je najavio osnivanje nekakvog novog nacionalnog, odnosno nacionalističkog pokreta, je njegova labudova pesma. Ništa novo nije ponudio i ne može da ponudi ništa osim istog: „Srbija je ugrožena, ali ja sam tu da je spasem!“ Pitanje je kako je uspeo da preživi 13 godina, a hoće li još neko vreme, a da je, ma šta ko pričao, imao podršku dobrog dela javnosti, koju sada izgleda ubrzano gubi.

Žarko Korać, bivši potpredsednik Vlade Zorana Đinđića, kaže za beogradski Danas da je generalni štrajk, ili kako ga on naziva „socijalni protest“, uspeo iznad svih očekivanja. „Srbija nema značajnu istoriju društvene solidarnosti i ovo je veliki korak u tom pravcu“, tvrdi Korać.

On ističe da je značajno ne samo to što je veliki broj ljudi izašao u Beogradu i Novom Sadu, već i u mnogim manjim mestima gde je ljudima mnogo teže da protestuju zbog veće „režimske discipline i nadzora“. „Moj utisak je da se režim u Srbiji ponaša kao da se ništa od ovoga ne dešava, već pokušava da sve ignoriše, iako su protesti sve brojniji“, kaže Korać, „i zato Srbija ide u neizvesnost. budućnost“.

Zato Korać citira poznatu bogomoljnu pesmu sa proročkim stihovima – „ko ne sluša pesmu, slušaće oluju“. A Srbija je na ivici oluje koja se nazire na horizontu. Vučić se trenutno drži na vlasti određenom međunarodnom podrškom, ali i ovde treba podsetiti da je na početku jugoslovenske krize i Slobodan Milošević uživao izvesnu podršku „međunarodne politike“.

U svakom slučaju, Srbija je ušla u ključnu fazu Vučićeve vladavine, ali je pitanje da li je cilj samo Vučić ili sve što on predstavlja, jer i mi hladno razgovaramo – Milošević je davno pao, ali njegovo nasleđe je i dalje živo u srpskom društvu danas, a Vučić je dokaz za to. Pitanje je da li srpsko društvo ima snage da iskorači iz ove rupe koja (sa godinu i po dana najava promena) traje skoro 40 godina. U svakom slučaju, treba se na vreme pripremiti za Vučića. Samo kako!?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari