„Najduži proces u istoriji suda u Hagu“: Kako regionalni mediji pišu o presudi Stanišiću i Simatoviću?

Portal Klix piše da su „ovom presudom proglašeni krivim i za zločine u Bijeljini, Zvorniku, Doboju, Trnovu, Bosanskom Šamcu i Sanskom Mostu.“

„Stanišić, bivši šef Službe državne bezbjednosti Srbije, i Simatović, bivši komandant Jedinice za specijalne operacije (JSO), nakon obnovljenog postupka su prvostepenom presudom osuđeni na po 12 godina zatvora za učešće u zločinima u BiH.

„Prvostepenom presudom bili su presuđeni krivim za pomaganje i podržavanje ubistava, deportacije, prisilnog premještanja i progona u Bosanskom Šamcu“, dodaje ovaj portal.

„Konačna presuda: Stanišiću i Simatoviću povećana zatvorska kazna, osuđeni i za zločine u drugim gradovima u BiH“ naslov je sarajevskog Oslobođenja.

„Stanišić i Simatović osuđeni su pravosnažno na po 15 godina zatvora! Apelaciono vijeće je prihvatilo žalbu tužilaštva i zaključilo da su odgovorni za UZP koji je za cilj imao nasilno uklanjanje nesrpskog stanovništva kroz cijelo trajanje rata u BiH“, piše Oslobođenje oslanjajući se na tekst BIRN-a.

U izjavi datoj Oslobođenju Murat Tahirović, predsednik Udruženja žrtava i svedoka genocida, kaže da se 30 godina mučio sa dokazivanjem učešća Srbije u agresiji na BiH.

„30 godina se mučimo s dokazivanjem učešća Srbije u agresiji na BiH. Postoje presude koje o tome govore, ali ovo je presuda za direktno učešće državljana Srbije, najodgovornijih ljudi iz državne bezbjednosti koji su presuđeni konačnom presudom. Kazna je 15 godina, ali to je najmanje bitno. Bitno je ono za šta su presuđeni, za udruženi zločinački poduhvat i sve one opštine za koje su terećeni. SDB Srbije je bila involvirana u rat u BiH“.

Slobodna Bosna piše da je ovo najduži proces u istoriji suda u Hagu.

„19 godina. Jedno suđenje, oslobađajuća presuda, ponovoljeno suđenje, prvostepeno osuđujuća.“

„Srpski ratni zločinci Simatović i Stanišić dobili po 15 godina zatvora“ naslovljava Indeks  svoj tekst i podseća:

„Obojica su bila optužena za ratne zločine i etničke progone u Hrvatskoj i BiH, a u prvostupanjskom suđenju pred ICTY-jem 2013. godine oslobođeni su krivnje jer su suci tada zaključili da nije dokazano njihovo sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu ni da su planirali i zapovijedali zločine koji su im stavljeni na teret, kao ni pomagali u njihovu izvođenju.

„Tužiteljstvo je na tom prvom suđenju iznijelo, po sucima, nedovoljne dokaze da je postojala tijesna suradnja Stanišića i vođe pobunjenih Srba Milana Martića, koji nije skrivao namjeru progona Hrvata, te kontrola nad policijom SAO Krajine koja je 1991. i 1992. protjerala 80 do 100 tisuća Hrvata, a dio ubila. Tužitelji su dokazivali da je Stanišić bio kanal komunikacija između bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića i Martića.“

Jutarnji list kaže da su Miloševićevi šefovi tajnih službi osuđeni na teške kazne.

„Ovaj predmet važan je zato što se direktno veže režim Slobodna Miloševića s ratnim zločinima počinjenima u BiH i Hrvatskoj. Kako navodi BIRN BiH, već je prvostupanjska presuda 2021. potvrdila da je Srbija (to jest, tadašnja SR Jugoslavija čije su sljednice Srbija i Crna Gora) bila upletena, uglavnom kroz svoje policijske i sigurnosne službe, u sukobe u Hrvatskoj i BiH, te da je Milošević bio dio zločinačkog pothvata za istjerivanje Hrvata i Bošnjaka iz nekih dijelova tih dviju zemalja“, piše ovaj portal.

„Suđenje Stanišiću i Simatoviću je ponovljeno, jer su žalbeni suci u drugostepenoj presudi u prvom postupku u presudi naveli pojam „konkretne usmjerenosti“ što je sud nazvao „izmišljotinom u međunarodnom pravu“, pišu podgoričke Vijesti.