„U Vučićevom „srpskom svetu“ obnavlja se Šešeljeva priča o liniji Karlobag, Karlovac, Virovitica“: Politički analitičar iz Hrvatske za Danas povodom obeležavanja „Oluje“

Prema njegovim rečima, Hrvatska je 2020. bila na korak do uspostavljanja zdravog, inkluzivnog odnosa prema „ovoj važnoj epizodi novije hrvatske povijesti“, kad su na dan proslave tadašnje 25. godišnjice „Oluje“ tri važna aktera u Kninu „održala sjajne integrativne govore“.

„Uz predsjednika (Zoran) Milanovića, koji je tada, na početku svog predsjedničkog mandata koristio sasvim drukčiju retoriku od one koju upotrebljava danas, i uz premijera (Andrej) Plenkovića, koji je tada već četiri godine upravljao izvršnom vlašću u koaliciji sa najvažnijom strankom srpske nacionalne zajednice u Hrvatksoj, SDSS-om, govorio je tada mladi i perspektivni potpredsjednik vlade iz SDSS-a, Boris Milošević“ ukazuje Danasov sagovornik.

I pre je predsednik Hrvatske Ivo Josipović, dodaje Đenero, na proslavama gdišnjice „Oluje“ pokušao da unese element pijeteta prema žrtvama i stradanju hrvatskih građana srpske nacionalnosti i posebno nakon operacije.

„Te 2020. se činilo da koncept društvene integracije srpske nacionalne zajednice u hrvatsko društvo postaje mejnstrim politika“, podseća Đenero.

„Milanović postao suverenista“

Nažalost, nastavlja naš sagovornik, nakon toga je Milanović promenio retoriku i postao „suverenista”.

„Glupom operacijom Kabineta za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala (USKOK), specijalne tužiteljske agencije, Milošević je zbog bagatelne stvari eliminiran iz političkog života, a nakon ovogodišnjih parlamentarnih izbora sudjelovanje SDSS-a u vladajućoj većini nije obnovljeno, zbog ‘veto moći’ manjinskog ali pivotalnog partnera u koaliciji, Domovinskog pokreta“, objašnjava Đenero.

„Srbija zaoštrava svoju verziju Putinove strategije „ruskog sveta““

S druge strane, dodaje, Srbija zaoštrava svoju verziju Putinove strategije „ruskog sveta“.

„A u Vučićevom „srpskom svijetu“ se implicitno, ali sve vidljivije zagovara i teritorijalna aspiracija prema nikad priznatoj „Republici Srpskoj Krajini“, odnosno obnavlja se stara (Vojislav) Šešeljeva priča o liniji ‘Karlobag, Karlovac, Virovitica'“, ističe Đenero.

Prema mišljenju našeg sagovornika, zato se vojno-policijska operacija „Oluja“ od pred 29 godina sistemski prikazuje kao nelegitimna, „iako je ona s pozicije međunarodnog prava bila legitimna i prihvaćena“.

„Prikazuje kao nelegitimnu, kao „napad tenkovima na ljude na traktorima'“, jer, ako je ta operacija bila nelegitimna, onda se može delegitimirati i njen učinak, integraciju hrvatskog državnog korpusa“, kaže Đenero.

Bez „Oluje“, nastavlja, ne bi bilo ni oslobođenja Bihaćkog prostora, bez savezništva Hrvatske Vojske (HV) s Armijom BiH, ne bi bilo ni operacije „Oluja“, ni zaustavljanja pripremljenog ponavljanja srebreničkog scenarija u Bihaćkom džepu.

„Nažalost, i u Hrvatskoj i u BiH kao da se zaboravlja savezništvo iz onog vremena i značenje spajanja snaga Armije BiH i HV kod Tržačkih Raštela, 6. augusta“, zaključuje Đenero.