Republika Hrvatska u raljama kriminala(ca)

A ova najnovija pljačka stoljeća u posrnulom, ali još uvijek moćnom hrvatskom naftnom/energetskom divu – INA, to samo potvrđuje; u protekle dvije godine (od 2020. do praktički jučer) Damir Škugor, jedan od direktora za plinski business u INI i naravno (do uhićenja) „ponosni član HDZ“, osmislio je sa svojim kompanjonima (Josip Šurjak, do uhićenja aktualni predsjednik Hrvatske odvjetničke komore, „poduzetnik“ sumnjive prošlosti Goran Husić, dugogodišnja predsjednica javnog poduzeća Plinara Istočne Slavonije i „pouzdana“ članica i donatorica HDZ Marija Ratkić, te umirovljenik i Damirov otac, Dane Škugor) pljačku epskih razmjera.

Zasad se zna da su zamračili više od milijardu kuna (150 milijuna eura), od čega je polovicu (pola milijarde) Damir Škugor prebacio na račun svoga oca; odvjetnik Šurjak (inače Plenkovićev šul-kolega sa studija, zajedničkih hvarskih korijena) u ovoj je pljački uprihodio 70-ak, a Husić, oko 90 milijuna kuna. Jedino se navodno nije omrsila gđa. Ratkić, a radi se o osobi koja, kako kažu koji je poznaju, nije naivna, ali je, iz samo njoj znanih razloga pristala biti paravan za pranje novca ove kriminalne hobotnice.

UDRUŽENA ZLOČINAČKA GRUPA: Hodogram pljačke bio je jednostavan, pa time više čudi što je dvije godine tako (o)lako prolazila „ispod radara“ a da je nitko od nadležnih (Ured za sprečavanje pranja novca, Porezna uprava, sve interne, te unutrašnje i vanjske kontrole i revizije u INA-i i izvan nje…) nije uočio, iako se, čak i za naftnu kompaniju radi(lo) o respektabilnoj količini novca.

Tvrtka OMS Upravljanje, u zajedničkom vlasništvu Šurjaka i Husića samo s jednim zaposlenim, koju je INA osnovala 2020, uvijek uz potpis direktora Škugora, plin je kupovala po povlaštenoj, fiksnoj cijeni (20 eura po mwh), bez ogleda na kretanja i enormna povećanja na međunarodnom tržištu (na tržištu EU skočio je do gotovo 300 eura po mwh) da bi ga potom prodavala i po desetorostruko višoj cijeni.

Ali, kad su cijene počelo „nekontrolirano“ divljati, ogromnu zaradu tvrtke više nije bilo moguće jednostavno prikrivati i distribuirati, više je nije bilo dovoljno ulagati samo u nekretnine, jer Škugor, Šurjak i Husić, svaki za sebe, već su pokupovali po nekoliko stanova u Zagrebu i velebnih vila i atraktivnih građevnskih lokacija na moru; šef ove „udružene zločinačke grupe“ Damir Škugor, svijestan skore promjene valute u RH i obveze zamjene kuna eurom, svoju je zaradu brzopleto transferirao na očev račun, planirajući je potom prebaciti u Švicarsku, iako je morao znati da tolika količina novca ne može, čak ni u RH proći neopaženo. Naime, banke su po zakonu dužne prijaviti svaku sumnjivu transakciju, kao i svaku veću uplatu od sto tisuća kuna; dakle, on je svijesno riskirao, uvjeren da ima moćnu zaštitu i da mu nikakva kontrola ne može naškoditi.

Ali, nekome u banci se upalila lampica i izvjestio je nadležne o sumnjivoj transakciji i tako se klupko počelo odmotavati; uključio se USKOK i uhitio mafijašku petorku, koja je znala, ili barem morala znati da se ne smije preprodavati državna roba, a zarada trpati u privatne džepove.

Međutim, sve upućuje da se sva ta organizirana pljačka nije mogla realizirati bez „zaštitnih mehanizama i osigurača“ unutar vladajuće stranke i državnog aparata koji su bili dužni kontrolirati tokove novca (a nisu) u jednoj od najmoćnijih firmi u zajedničkom vlasništvu RH s mađarskim MOL, kao većinskim dioničarom, dakako pod izravnom kontrolom mađarske vlade na čelu s Viktorom Orbanom. Hrvatska posjeduje 44 odsto udjela u vlasništvu, ali ima punu odgovornost za poslovanje, posebice plinom i naftom koji se crpe u RH, što evidentno ne radi i prepušta mađarskoj strani. Uostalom valja podsjetiti kako se MOL dokopao većinskog paketa u INI: tadašnji premijer RH i šef HDZ Ivo Sanader od Mađara je primio mito od 10 milijuna eura, a za uzvrat im omogućio preuzimanje kompanije; dakle, trebalo je nakon pravomoćne sudske presude za korupciju bivšem hrvatskom premijeru postaviti pitanje ukidanje prava Mađarima na upravljanje firmom, do koje nisu došli zakonitim putom, ali to Plenkoviću i Vladi ne pada na um.

PLENKOVIĆ ODGOVORAN: Umjesto toga, imamo nekakvu čudnu simbiozu između Vlade RH i MOL, sustavno se izbjegava poslovanje INE staviti pod lupu, kao da nikome nije stalo da se ova, kao i ranije afere rasvijetle do kraja. Plenković stvarno, a Vlada formalno, imenuju hrvatski dio Uprave i Nadzornog odbora (NO) i u pravilu se radi o osobama od punog premijerovog povjerenja (Niko, suprug Martine Dalić, danas predsjednice kompanije Podravka i bivše potpredsjednice Vlade, ključne premijerove suradnice u velikoj aferi Agrokor; Damir Mikuljan, šef NO u INA-i, ali i predsjednik časnog suda HDZ, a donedavno je član bio i aktualni ministar Damir Filipović…) i njihova je dužnost da osim branja ogromnih naknada za posao koji (ne)rade, brinu o povjerenom im državnom dobru, ali to očevidno ne rade; međutim njihov nemar premijera nije posebno uzbudio, na vijest o pljački stoljeća reagirao je blago, gotovo nezainteresirano.

Dakle, Plenkovićeva je politička odgovornost neupitna; u pristojnim državama, nakon pljačke ovakvih razmjera, šef Vlade, zajedno s ministrima bi podneo ostavku, na čemu inzistira danas, više nego ikad ranije ujedinjena oporba, ali to hrvatskom premijeru nije ni u peti, već se samo iščuđava kako je to moguće, kao da ovih šest godina njegove vladavine nije obilježeno brojnim korupcijsko-kriminalnim aferama i skandalima i to upravo njegovih najbližih suradnika i(li) članova HDZ.

Za ovo što danas radi ekipa oko Plenkovića, za to su bivši čelnici HDZ, Ivo Sanader i Tomislav Karamarko bile male bebe. Bivši predsjednik NO INA, Damir Vanđelić, do sukoba s Plenkovićem osoba s kojom je HDZ ozbiljno računao za slijedeće izbore, navodno je upozoravao rukovodstvo firme, kao i tadašnjeg ministra energetike Tomislava Ćorića (od nedavno, po preporuci premijera, obnaša funkciju vice-guvrnera HNB) kako godišnje u privatne džepove ispari oko 200 milijuna eura, ali ni s hrvatske, a niti s mađarske strane za tu informaciju nitko nije pokazivao nikakvo zanimanje.

Očevidno tu netko nekoga štiti; Plenković je odgovarajući na novinarska pitanja u svezi pljačke u INA-i rekao kako mu je već dosta da „jede uglavnom tuđa govna“ i da ih se u ovih šest godina dobrano najeo, ali bi ih samo glup čovjek jeo za badava. A Plenković nije glup čovjek; dakle zašto to čini i po kojoj cijeni?
PLJAČKA U INA-i: Kada se sve sabere i oduzme, logično se nameće nekoliko pitanaja: kako je moguće da HERA (regulatorna energetska agencija) dopust firmi s jednim zaposlenikom da vodi veliki plinski posao, težak stotine milijuna kuna; kako je moguće da je Husićevo poduzeće u tako kratkom roku po osnivanju ishodilo dopusnicu za rad; to bez nečije intervencije ni u ludilu nije bilo moguće.

Kako je moguće da se nitko u INI nije zapitao s kim to i kakve to (štetne) ugovore Škugor sklapa, što su radile sve te silne kontrole i revizije, čemu služi NO? Kako je moguće da je Škugor, bez ikakve kontrole imao tako široku autonomiju u poslovanju, a radilo se o silnim svotama novca i na koncu, kako je moguće da je Škugor kojeg se danas premijer odriče i tvrdi kako ga poznaje, duže vremena bio ozbiljan stranački kandidat za čelnu funkciju u HEP (Hrvatska elektroprivreda)? Posebno je pitanje, kakva je u svemu tomu uloga bivšeg ministra Ćorića koji je navodno po preporuci premijera, a preko Nike Dalića, kod predsjednika Uprave INA, Sandora Fasimona, čovjeka od Orbanovog povjerenja, štitio Škugora i tražio da ga se ne ometa u napredovanju; odnosno kakvu ulogu u svemu ima glavni tajnik HDZ i Plenkovićeva osoba od najvećeg povjerenja Krunoslav Katičić, inače i kum Josipa Šurjaka, uhićenog predsjednika Odvjetničke komore?

Puno je nepoznanica, ali je činjenica da je do danas ova „pljačka stoljeća“ osobno po Plenkovića najopasnija, jer premijer nema, kao dosad, svoju evidentnu (zasad samo) političku krivnju prebaciti, delegirati drugima, a pitanje je u danima koji dolaze, posebice u svezi moguće velike nestašice i enormnog poskupljenja plina i uopće svjetske krize u snabdjevanju energentima, kako će se ova afera razvijat i u kome će smjeru ići?

A pljačka u INA-i samo je potvrdila zastrašujuću trulež hrvatskog društva kojeg je HDZ dizajnirao po mjeri vlastitog lopovluka i kriminala; takvoj Hrvatskoj više ni sam bog ne može pomoći, spasiti je mogu jedino njeni građani, ako ikad osvijeste nužnost radikalnih društvenih promjena, odnosno ako i kad shvate kako samo oni ujedinjeni, snažnom građanskom mobilizacijom mogu spasiti sebe same od smrtonosnog hadezeovskog strvinarskog zagrljaja. Prvo i najbitnije: moraju se rješiti ovog i ovakvog strukturno kriminogenog HDZ, i to za dugi niz godina dok se sva ta hadezeovska gamad i ološ lišena vlasti i moći međusobno ne poglođe i potamani.