„Usvojena da bi provocirala“: Sagovornici Danasa o Rezoluciji o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu

Narušavanje odnosa sa državama u regionu

Doc. dr Nikoleta Đukanović, docentkinja na Univerzitetu Donja Gorica, za naš list kaže da usvajanje Rezolucije nije bilo iznenađenje imajući u vidu protekle napore predsednika Skupštine Andrije Mandića da se ta inicijativa uvrsti u dnevni red i da bude usvojena.

„Taj čin pokazuje kontinuitet dosljednosti politike bivšeg Demokratskog fronta (DF) prema vlastima u Beogradu, narušavanja odnosa sa državama u regionu, prvenstveno sa Hrvatskom i pokazivanje svoje suštinske politike koja je vrlo daleko od evropskih prioriteta. Sa druge strane, kako ne bi ostali uskraćeni podrške u Parlamentu, partije u Vladi, uz par izuzetaka, glasali su za pomenutu rezoliciju“, kaže Đukanović.

Kako dodaje, reč je o političkim partijama kojima se svako predizborno obećanje i postizborna retorika zasniva isključivo na evropskim obećanjima, koje su nedavno glasale za zakone kako bi se dobio pozitivan IBAR, a koje podržavaju, po potrebi, i retrogradne inicijative koje udaljavaju naš region od pomirenja, dobrosusedskih odnosa i evropske budućnosti, kako bi ostali na pozicijama vlasti.

„Sa jedne strane, imamo vrlo izražene ucjene bivšeg DF-a prema Pokretu Evropi Sad, ali i premijera i PES koji na sve ucjene pristaju da bi zadržali pozicije vlasti. Tako je jučerašnja rezolucija samo uvertira rekontrukciji Vlade, i zadovoljavanju različitih partijskih apetita i političkih interesa struja iz Beograda“, kaže naša sagovornica.

Parlamentarna većina nema jedinstvene stavove

U parlamentu od 81 poslanika, glasala su 42, 41 za, jedan protiv, dok uzdržanih nije bilo.

Prilikom glasanja poslanici Demokratske partije socijalista, Socijaldemokrata, Hrvatske građanske inicijative, Bošnjačke stranke, GP URA su napustili salu.

Đukanović kaže da takav odnos pokazuje da parlamentarna većina nema jedinstvene stavove o ovom kao i o sličnim pitanjima.

„Rezolucija je ipak dobila ‘tijesnu većinu’, što pokazuje da aktuelna parlamentarna većina nema jedisntvene stavove o ovom i sličnim pitanjima, da nisu svi spremni da zbog pozicija urušavaju svoja strateška stremljenja, ali i da je premijer obezbijedio neophodan broj glasova. Sa druge strane, i u PES-u i u Vladi postoje demokratske progresivne strane ali su uvijek u manjini i rijetko donose odluke“, naglašava Đukanović.

Blokade neće biti

Hrvatska je reagovala na usvajanje Rezolucije. Prva reakcija stigla je iz ministarstva spoljnih i evropskih poslova Hrvatske, gde izažavaju „žaljenje zbog toga što je Skupština Crne Gore usvojila Rezoluciju o Jasenovcu“.

„Žao nam je što je Crna Gora odlučila da zanemari pozive Republike Hrvatske da ne politizuje žrtve Jasenovca i ne povlači poteze koji bi se na negativan način mogli odraziti na naše bilateralne odnose i evropski put Crne Gore“, navodi se u saopštenju hrvatskog ministarstva.

Potom se sa margina foruma u Dubrovniku oglasio i premijer Hrvatske Andrej Plenković koji je kazao da usvajanje Reuolucije pokazuje duboke podele u crnogorskom društvu.

Davor Đenero, politički analitičar iz Hrvatske, za Danas ističe da je uveren da formalne blokade sa hrvatske strane crnogorskom pristupu procesa EU neće biti, jer se Hrvatska kad je pristupala Evropskoj uniji obavezala da neće u odnosu na susedne države zbog bilateralnih pitanja blokirati njihov pristupni proces.

„Ova retorika da bi Hrvatska mogla momentalno zaustaviti, iako to nije sa hrvatske strane rečeno na taj način, ne dolazi u obzir. Ali u europskoj integraciji, kada ste u situaciji da premijer, ministar vanjskih poslova, glavni pregovarač ne može podignuti slušalicu i nazvati kolegu u susjednoj državi, vi ste već u vrlo ozbiljnim problemima“, primećuje Đenero.

Drugo, dodaje on, vi ste u ozbiljnim problemima kad neko odluči vrlo striktno pratiti što se doista događa u vašem pristupnom procesu.

„A vi ste doista u teškoj poziciji kad politika koja donese takvu odluku nije neutjecajna u Briselu. Sad su okolnosti takve da je objektivno Andrej Plenković jedan, iako predstavlja malu siromašnu državu, ipak jedan od najutjecajnih članova. Nije pametno ulaziti u sukobe sa takvom državom. Nije pametno ponašati se na taj način da izazivate susjednu državu i da stvarate cirkus. A nije pametno niti donositi rezolucije koje su jednostavno priglupe.

Srebrenica i Jasenovac nisu isto – Jasenovac se ne negira u Hrvatskoj

Prema Đenerovim rečima, Hrvatska 22. april, datum proboja logoraša iz Jasenovca, obeležava od 1996. godine.

„Dakle u prvoj prilici u kojoj se to moglo učiniti nakon okupacije Jasenovca od strane Miloševićevog režima i njegovih kvislinga. U vrijeme dok su Milošević i kvislinzi vladali u Jasenovcu, 22. april nije bio niti jednom spomenut i nije bilo govora o obilježavanju jasenovačkih žrtava. Narativ je bio nešto drugo“, kaže Đenero.

On dodaje da u Hrvatskoj od 2000. nije bila nijedna godina da aktuelni predsednik nije bio na toj komemoraciji koja se, ne održava tačno 22. augusta, nego u nedelju koja je najbliža 22. avgustu.

„Stipe Mesić i Ivo Josipović su dolazili na te komemoracije i prije nego što su bili predsjednici Republike i dok su bili predsjednici Republike i nakon što su prestali biti predsjednici Republike. Dakle, taj tip poruke koji šalje četnički vojvoda iz crnogorske Skupštine (Andrija Mandić) o potrebi sjećanja na taj datum i na žrtve genocida u Jesenovcu je jednostavno potpuno nepotrebna i promašena stvar“, kaže on.

Kako dodaje, dovođenje u vezu genocida u Srebrenici i Rezolucije o tome u Ujedinjenim nacijama (UN) sa Jasenovcem je „poptuno posvađano sa pameću“.

„Zbog toga što u Hrvatskoj kompletan mejnstrim priznaje postojanje genocida u Jasenovcu i osuđuje ga. Ono što je druga stvar je činjenica da hrvatska politika ne priznaje ove megalomanske brojeve žrtava. Licitacija o brojevima žrtava je smješna. Najbolju definiciju te licitacije je dao episkop Jovan Ćulibrk koji je jasno rekao da se licitirajući brojevima zapravo prikriva pijetet prema stvarnim žrtvama. Za razliku od genocida u Srebrenici koji negira mejnstrim politike u Srbiji, u manjem entitetu (RS u BiH) i u cijelom srpskom svijetu, ovih koji se smatraju dijelom srpskog svijeta, a samo manjina priznaje taj genocid. Ovdje imamo drugu situaciju. Ovdje imamo situaciju da vi imate permanentno negiranje genocida u Jasenovcu“, ukazuje Đenero.

Međutim, nastavlja, on dolazi sa političkih margina, a mejnstrim ima sasvim drugčiju političku i moralnu poziciju.

„Radi se o neusporedivim stvarima. Radi se o Rezoluciji koja je usvojena zato da bi provocirala, zato da bi bila nekakav odgovor s jedne strane UN-ovoj rezoluciji o sjećanju na genocid u Srebrnici, da bi pokrenula nekakvu socijalnu dinamiku unutar toga što oni nazivaju srpskim svijetom i puno više od toga da bi kontaminirala odnose između Hrvatske i Crne Gore“, tvrdi Đenero.

Odnosi Hrvatske i Crne Gore podložni kontaminaciji

Đenero naglašava da odnosi Hrvatske i Crne Gore su podložni kontaminaciji sa crnogorske strane od početka administracije Zdravka Krivokapića, bivšeg premijera Crne Gore, te da se taj kontinuum nastavlja i danas.

„Za razliku od DPS-ovih administracija, kad su svi problemi zapravo bili rješeni“, kaže Đenero.

Đenero kaže da sada kada je Crna Gora dobila potvrdu IBAR zakona, i kad je dobila mogućnost da počne brzo pregovarati, očito da je proruskim snagama pod kontrolom predsednika Srbije Aleksandra Vučića trebalo bi izazvati nešto što će zakomplikovati poziciju Crne Gore kako ne bi ponovno afirmisala to što je nekad bila činjenica.

„Naime, superiornu poziciju u pristupnome procesu. To je nešto što je izrazito na štetu Crnoj Gori. To je nešto što Andrija Mandić i njegovi suradnici koji su, kao što znamo, pod kontrolom Vučića, rade namjerno i to je pokazna vježba kojom se pokazuje prije svega (Milojko, premijer) Spajiću a do neke mjere i (Jakov, predsednik) Milatoviću gdje im je mesto u Crnoj Gori i koliko manevarskog prostora oni doista imaju za svoje djelovanje“, kaže Đenero.

On podseća da „visi pitanje“ rekonstrukcije Spajićevog kabineta i da se govori da bi, s jedne strane ministar pravosuđa trebao otići koji je iz kvote PES-a, da se PES raspao kao politička opcija, a da Andrija Mandić zahteva da njegov DF dobije svojih 40 odsto ne samo po dubini administracije, nego i u kabinetu.

„Imati u kabinetu ljude koji su podložni za konspiraciju sa ruskim i srpskim tajnim službama, za državni udar koji je trebao spiječiti pristupanje Crne Gore NATO savezu je nešto što se meni čini da Crnoj Gori u procesu pristupanja EU ne treba, a da ne treba niti zaoštravanje činjenice da je od Krivokapića nadalje tretirana kao nevjerodostojna članica NATO s kojom se više ne razmjenjuju relevantne sigurnosne informacije, jer je utvrđeno oticanje tih informacija prema službama treće strane, dakle prije svega SVR-u i BIA“, primećuje Đenero.