Sve duža američka balkanska „crna lista“: SAD stavile na crnu listu predsednika Republike Srpske i saradnike

BiH: Na listi je crnje nego su mislili

Pjevač je u trenutku smišljao stihove, a predsjednik Republike Srpske se slatko smijao. Sankcije su crnolistaši opjevali, ismijali i omalovažili kad i gdje god su stigli.

Nakon što su sve to izredali, došlo je vrijeme i da se zabrinu. Bankovni računi se sankcionisanima gase, a bolje upućeni kažu da je to tek početak, da je spektar kazni raznolik, te da pritisak neće izdržati.

– Pokazalo se da sankcije nisu nimalo beznačajne i bezopasne, kako su ih u prvi mah tumačili pogođeni. To raspoloženje je splasnulo nakon blokiranja računa u bankama i pretvorilo se u ogorčenje, bijes i nervozu. U interesu vladajućih nije da se krug sankcionisanih širi jer za ovaj ozbiljan problem nemaju izlaznu strategiju, komentariše Tanja Topić, politička analitičarka iz Banje Luke.

Dodika priča o sankcijama nervira, kao nema ni vremena ni želje da se njima bavi, a i od “ patriotskih medija“ traži da više ne pišu o njima. Čini se da su ga neki i poslušali – oslabilo je bombardovanje javnosti pričom o tome kako su sankcije udar na ljudska pravda, da su besmislene, da su teroristički akt nad srpskim narodom…

– Od „patriotskih“ medija (novi pojam u medijskom okruženju) zatražena je šutnja ali ne bih rekla da to znači ignorisanje sankcija. Posljedice njihove primjene teško su pogodile mnoge. Može se očekivati i širenje liste sankcionisanih, nije ovo kraj, tako da nas čekaju nova uzbuđenja, kaže Topić.

Uzbudljivo je bilo gledati i kako se Dodik zaigrao misleći da ga posljedice američkih sankcija američke nikada neće stići.

A nije samo Dodik, na crnoj listi je i odana mu saradnica Željka Cvijanović, članica Predsjedništva BiH. Odaniji su mu svakako njegovi nasljednici, kćerka i sin, Gorica i Igor Dodik, a i oni su pocrnjeli. Ista sudbina je ispisana i za firme u vlasništvu Dodikovih.

I Dodikov stranački kolega Nikola Špirić je pod američkim sankcijama, pa i predsjednik Narodne skupštine RS-a Nenad Stevandić, premijer RS-a Radovan Višković i ministar pravde tog bh. entiteta Miloš Bukejlović.

Sljedeća je predsjedavajuća Vijeća naroda RS-a Srebrenka Golić, a potom savjetnik predsjednika RS-a Branislav Okuka i Jelena Pajić Baštinac, generalni sekretar predsjednika RS-a.I šef Predstavništva RS-a u Rusiji Duško Perović u ovom je društvu.

Predsjedavajući Predstavničkog doma PSBiH Marinko Čavara (HDZBiH) je pod sankcijama Amerike, kao i bivši premijer Federacije BiH Fadil Novalić (SDA). Sankcijama je obuhvaćen i Osman Mehmedagić Osmica, bivši šef Obavještajno-sigurnosne agencije BiH. Listu nastavlja tužiteljica Tužilaštva BiH Diana Kajmaković.

Nije ona jedina iz pravosudne zajednice koju je poklopio talas sankcija, na listi su i Gordana Tadić, bivša glavna tužiteljica Tužilaštva BiH, ali i Milan Tegeltija, bivši predsjednik VSTV-a BiH.

Sankcije je tada dobio sada već bivši predsjednik PDA Mirsad Kukić, a nije im pobjegao ni Asim Sarajlić, visokorangirani član SDA, te Amir Zukić, dugogodišnji generalni sekretar SDA.

Alternativna televizija jedini je medij iz BiH (za sada) na spisku nepoželjnih u SAD.

Pobrojani su tek dio spiska. Ratni zločini, udar na državu, korupcija, veze sa organizovanim kriminalom, razlozi su zbog kojih su „pocrnjeli“. Spisak naših ljudi na američkoj crnoj listi i te kako je dug, dabome i raznolik po sastavu.

Na listu je dospio i Hasan Čengić, jedan od osnivača SDA. Milovan Cicko Bjelica, osnivač SDS-a i Bakir Alispahić, ratni ministar MUP-a RBiH, također su pocrnjeli. Također, na crnoj američkoj listi je i Srpska demokratska stranka.

Listu nastavlja Bosanska idealna futura koja je na crnu listu uvrštena zbog veza sa Al-Ljaidom i talibanima. Među osobama na američkoj crnoj listi su brojni optuženi i osuđeni ratni zločinci, njihovi bliski srodnici, prijatelji i saradnici. To društvo čine Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Biljana Plavšić, Momčilo Krajišnik…

Srbija: Politike lidera RS neprihvatljive za Vašington

Jedan za drugim, banke gase račune fizičkim i pravnim licima u Bosni i Hercegovini, a deo sankcionisanih sam se odlučio za zatvaranje računa i povlačenje novca, što je posledica američkih sankcija licima koja su stavljena na listu Kancelarije za kontrolu stranih sredstava (OFAC).

„Verujem da nisam prolupao, ali sam ponosan što imam sankcije i što ne moram da komuniciram sa Zapadom“, rekao je nedavno Milorad Dodik, najavljujući ujedno da će tužiti američku vladu zbog sankcija koje je uvela pojedincima u Republici Srpskoj.

„Pustite sankcije. Mi nemamo vremena više da se bavimo sa tim“, rekao je predsednik Republike Srpske, koji se zajedno sa entitetskim rukovodstvom nalazi na crnoj listi.

„Nemam kartice za plaćanje, nisam ih nikada imao, ali uvek u džepu imam ponešto novca“, rekao je Dodik, koji je ranije potvrdio da je zatvorio račun u banci i pozvao i ostale pojedince koji su na američkoj crnoj listi da takođe zatvore račune kako bankama ne bi stvarali probleme, što su mnogi i učinili.

Komentarišući ove izjave, programski direktor Fondacije BFPE za odgovorno društvo Stefan Vladisavljev za Danas kaže da one nisu iznenađujuće već da su, naprotiv, u potpunosti u skladu sa onim što jeste javni narativ koji plasira Milorad Dodik.

„Činjenica je da Milorad Dodik svoje partnere vidi pre svega na Istoku i to prvenstveno u Moskvi i Rusiji, pa u određenoj meri i u Kini. Sama tužba ne bi donela mnogo Dodiku i pre svega se radi o retoričkom triku koji nema mnogo težine u potencijalnim realnim reperkusijama“, dodaje naš sagovornik.

Podsetimo, ovo je samo poslednja u nizu mera u vidu sankcija koje su SAD uvele ne samo Dodiku, već i njegovoj deci.U oktobru prošle godine sankcije su uvedene Gorici i Igoru Dodiku, uz obrazloženje da je „od 2021. Dodik povećao angažman svoje ćerke i sina u političkim i poslovnim aktivnostima u RS, što je dovelo do zabrinutosti da je RS sve više Dodikov porodični biznis, a ne politički entitet BiH“.

„Kada Sjedinjene Države sankcionišu određeno fizičko ili pravno lice, to je urađeno na osnovu činjenica koje su nam pokazale da se ta osoba ili pravno lice bavi koruptivnim, antidemokratskim ili antidejtonskim aktivnostima“, navode u Ambasadi SAD u BiH. Kako se dodaje, to je „vrlo rigorozan i ozbiljan proces, zasnovan na američkim zakonima i propisima“ i SAD će nastaviti da koriste sankcije da bi „pojedince i pravne subjekte pozvali na odgovornost za ove ili druge vrste destabilizujućeg ponašanja“.

Kada je reč o ovakvim merama, Vladisavljev napominje da efikasnost sankcija u suštinskom smislu svakako može da se diskutuje.

„Ono što je važno napomenuti da su sankcije dirigovane i prilično usmerene. To znači da za cilj imaju targetiranje pojedinca, a ne šire zajednice, što jeste dobar model. Ono što sankcije donose jeste jasno komuniciranje pozicije i politika koje američka administracija ima prema lideru Republike Srpske, te se o njihovoj efikasnosti i rezultatima može govoriti pre svega u simboličkom smislu i poruci koju žele da pošalju, a to jeste da su politike lidera Republike Srpske u ovom trenutku za Vašington neprihvatljive“, naglašava on.

Uvođenje novih američkih sankcija usledilo je ubrzo pošto je Evropski savet na samitu u Briselu odobrio otvaranje pristupnih pregovora sa Bosnom i Hercegovinom.

Prethodno je u BiH usvojen Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, čime je ispunjen jedan uslov od 14 prioriteta EU za otvaranje pregovora. Tim povodom, mnogi analitičari kažu da je pitanje da li BiH može da uđe u Evropsku uniju sa Miloradom Dodikom kao jednim od ključnih igrača na političkoj sceni.

Stefan Vladisavljev napominje da je pred BiH dug put do članstva u EU.

„Od svih država sa statusom kandidata, čini se da je BiH trenutno najudaljenija od članstva, ako izuzmemo naravno Tursku. Međutim, u svetlu geopolitičkih dešavanja, signal koji je EU poslala BiH jeste pozitivan. Svakako, kontekst pristupanja se mora posmatrati dugoročno, te je upitno i kakva će biti pozicija Milorada Dodika kada se do tog momenta i dođe“, ukazuje naš sagovornik.

Kako zaključuje, u trenutnom kontekstu, poruke i politike Milorada Dodika i njegov odnos pre svega sa administracijom u Moskvi svakako ne pomažu poziciji BiH u odnosu sa zapadnim partnerima.

Crna Gora: Američke sankcije ne važe u Crnoj Gori

Crnogorski državljani Branislav Brano Mićunović i Miodrag Daka Davidović ne nalaze se u restriktivnim mjerama koje su finansijske institucije u Crnoj Gori dužne da poštuju.

To proizilazi iz odgovora Centralne banke Crne Gore (CBCG) „Vijestima“, iz koje su kazali da odluku o uvođenju restriktivnih mjera po zakonu donosi Vlada.

Davidoviću i Mićunoviću je u novembru prošle godine sankcije uveli Ministarstvo finansija SAD zbog, kako su saopštili, povezanosti sa kriminalom i zlonamjernim uticajem Rusije u regionu.

Njih je na listu sankcionisanih dodala Kancelarija za kontrolu imovine stranaca (OFAC) Ministarstva finansija SAD, uz još osam osoba iz Srbije, Bosne i Hercegovine (BiH) i Sjeverne Makedonije i više kompanija.

Sankcije podrazumijevaju blokadu njihove kompletne imovine u Americi ili one koju kontrolišu njima bliske osobe u toj državi.

Iz crnogorskog regulatora banaka objašnjavaju da je Zakonom o međunarodnim restriktivnim mjerama uređen način uvođenja, primjene i ukidanja međunarodnih restriktivnih mjera koje država sprovodi u cilju uspostavljanja i očuvanja međunarodnog mira i bezbjednosti, poštovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda, borbe protiv terorizma i širenja oružja za masovno uništenje razvoja i jačanja demokratije, vladavine prava i postizanja drugih ciljeva u skladu sa međunarodnim pravom.

„Restriktivne mjere se u skladu sa ovim zakonom uvode na osnovu: rezolucija Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, usvojenih shodno poglavlju VII Povelje Ujedinjenih nacija; akata Evropske unije; odluka drugih međunarodnih organizacija čiji je Crna Gora član ili čijim se izjavama pridružuje u skladu sa vanjskopolitičkim prioritetima, kao i drugih osnova, u skladu sa međunarodnim pravom“, kazali su „Vijestima“ iz CBCG.

Kako dodaju, restriktivne mjere u smislu ovog zakona su između ostalog i ograničenje raspolaganja i sticanja sredstava i/ili druge imovine, odnosno zamrzavanje.

„Kako CBCG vrši nadzor i nad primjenom Zakona o međunarodnim restriktivnim mjerama od strane finansijskih institucija kojima je izdala dozvolu za rad, u pogledu primjene važećih restriktivnih mjera u Crnoj Gori, obavještavamo Vas da se navedena fizička lica ne nalaze u restriktivnim mjerama koje su finansijske institucije u Crnoj Gori dužne da poštuju“, navodi se u odgovoru koji je dostavljen „Vijestima“.

U obrazloženju odluke OFAC-a, navodi se da je Mićunović decenijama vodeća figura u organizovanom kriminalu u Crnoj Gori, što se datira još od vremena bivše Jugoslavije.

„Najpoznatiji je po ilegalnom švercu cigareta koji je korumpirao i podrivao nezavisnost demokratskih institucija Crne Gore“, piše u saopštenju.

Mićunović terete da je sa nekom od vlada na zapadnom Balkanu i sadašnjim ili bivšim vladinim zvaničnikom, učestvovao u koruptivnim radnjama.

„Mićunović je označen… za odgovornost ili saučesništvo, ili direktno ili indirektno angažovanje u korupciji u vezi sa Zapadnim Balkanom, uključujući korupciju od strane, u ime ili na drugi način povezanu sa vladom na zapadnom Balkanu, ili sadašnjim ili bivšim zvaničnikom vlade na bilo kom nivou vlasti na zapadnom Balkanu, kao što je zloupotreba javne imovine, eksproprijacija privatne imovine za ličnu korist ili političke svrhe, ili podmićivanje“, piše u odluci OFAC-a.

Taj Nikšićanin bio je optužen za ubistvo sugrađanina Radovana Kovačevića u oktobru 2000.godine, ali je 2007. godine pravosnažno oslobođen optužbe, jer ga niko od onih sa mjesta događaja nije identifikovao kao osobu koja je pucala.

Mićunović je bio i jedan od optuženih u Bariju za šverc cigareta tokom devedesetih godina, ali je postupak pred tamošnjim sudom obustavljen zbog zastare. Istragom je bilo obuhvaćeno petnaestak osoba iz Crne Gore i Italije, a među njima i tadašnji premijer Milo ukanović. Svi su kasnije, i zbog formalnih razloga, oslobođeni optužbi.

Mićunović je suvlasnik i vlasnik više kompanija iz oblasti kockarskog i građevinskog biznisa u Crnoj Gori.

U odluci SAD za Davidovića piše da decenijama pere novac za kriminalne grupe, jačajući svoj uticaj i „oblikujući svoje kriminalno preduzeće koje se bavi švercom cigareta, nafte i oružja u Crnoj Gori“.

„Njegove koruptivne aktivnosti omogućile su napore Rusije da kompromituje nezavisnost demokratskih institucija i pravosuđa zemlje, uključujući napore da utiču na rezultate izbora“, navodi se u saopštenju.

Podsjećaju da je umiješan u skandal koji je doveo do hapšenja Dragija Raškovskog, generalnog sekretara vlade Sjeverne Makedonije, ključnog saradnika bivšeg premijera Zorana Zaeva. Navodno, Raškovski je primio mito od Davidovića kako bi imao sastanak sa premijerom Zaevom radi promovisanja poslovnih interesa Davidovića.

Od 1991. do 1992. Davidović je bio ministar trgovine u vladi samoproglašene Srpske autonomne oblasti (SAO) u BiH.I on je krajem devedesetih bio sumnjičen za šverc cigareta, ali optužbe nikada nisu dokazane.

Hapšen je 1997.zbog navodnih malverzacija u trgovini sa Duvanskim kombinatom, ali do suđenja nije došlo jer ga je 1998. godine pomilovao nekadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović s kojim je bio u kumovskim vezama.

Davidović je vlasnik firme „Neksan“ i jedan od najvećih donatora Srpske pravoslavne crkve zbog čega je dobio više odlikovanja. Upravljao je Željezarom u Nikšiću dva puta, nakon što su fabriku napustili ruski investitori. Posljednjih godina uglavnom je živio u Beogradu odakle je vodio poslove.

Na njega je pokušan atentat 2019.godine. Dok je sjedio u društvu sa tadašnjim episkopom, a danas mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, Davidović je pogođen iz snajpera u baru hotela „Cronjn Plaza“ u Beogradu. Davidović je zadobio povredu šake, a atentator nikada nije otkriven.

Da Davidović nije trpio neke posljedice zbog sankcija govori i njegovo učešće na tenderu za kupovinu Željezare u Nikšiću.

Konzorcijum u čijem sastavu je, osim Davidovićevog „Neksana“, bili I Universal Energy (Kina) i češki Energy & Industrial Management Advisory Services.

Za mjesečni zakup Čeličane i Kovačnice , na period od 35 godina, je u februaru ove godine ponudio nešto više od 30.000 eura k, a u ponudi je navedeno da za pet godina planiraju investicije od 40 miliona eura, uz mogućnost dodatnih, kao i proizvodnju zelenih čelika i električne energije.

Ipak, kako je saopšteno iz EPCG, odbijeni su zbog neprihvatljivih uslova koje su postavile menadžmentu te kompanije.

S druge strane, Mićunovićeva imovina je duplirana. Prema podacima iz finansijskog iskaza koji je Mićunovićeva kompanija „Zeta film“ predala Poreskoj upravi, a u koji su „Vijesti“ imale uvid, imovina te firme je na kraju minule godine procijenjena na 42,5 miliona eura, što je duplo više nego 2022.

Mićunovićeva kompanija sa partnerskom firmom „Merit Montenegro“ turskih biznismena završava luksuzni kondo hotel sa kazinom „Merit Starlit Residence“ na mjestu nekadašnje zgrade „Zeta filma“, stotinjak metara od Starog grada u Budvi.Vrijednost nekretnina kojima gazduje „Zeta film“ na kraju 2022. iznosila je 21,8 miliona eura, dok je 2021. imovina bila procijenjena na 11,2 miliona eura.

I dok se sa turskim partnerima gradnja višespratnog kondo hotela užurbano privodi kraju, Mićunovićeva kompanija nastavila je sa lošim poslovnim rezultatima, pa je minulu godinu završila u minusu od 657.473 eura, što je dovelo da ukupni gubitak „Zeta filma“ bude 2,8 miliona eura.

I godinu prije toga, 2022.godine, Mićunovićeva firma je imala minus u poslovanju od 432.652 eura. A loši poslovni rezultati su bili i godinama prije toga, pa je 2021.završila sa minusom od 173 hiljade eura, 2020. minus je iznosio 176 hiljada eura, 2019. je bila u minusu 143 hiljade eura, 2018. gubitak je iznosio 1,3 miliona, 2017. bila je sa minusom od 33.751, a 2016. sa negativnim neto rezultatom od 27.395 eura.Dugoročne obaveze firme su 13,2 miliona eura, od kojih su dugoročni krediti 4,4 miliona eura.

Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović je u novogodišnjem intervjuu „Vijestima“ indirektno kazao da je tokom posjete Americi početkom decembra prošle godine, sa tamošnjim nadležnim organima, razgovarao i o slučaju Mićunovića i Davidovića, ali da zbog povjerljivosti i prirode takvih sastanaka, nije u mogućnosti da iznosi podatke.