Satko Mujagić: Kiparizacija Bosne dok se međunarodni faktor ne umori

Očito je, kaže, da je Dodiku jasno da bi to bila opasna avantura.

Čini se da cilj i nije neko brzo i nasilno otcjepljenje, to jasno i naglašavaju, nego postepeno odumiranje države BiH, cijepanje glavnih institucija koje čine same poluge države što je, navodi, nezakonito i protivustavno, ali se predstavlja kao nešto sasvim normalno i ’povratak na izvorni Dejton’.

„Ali, nije ni Karadžić onda radio po Ustavu, pa je oformio ’srpsku republiku BiH’ 9. januara 1992. koja je danas priznata kao entitet Republika Srpska. To je karta na koju i Dodik igra. Ovo danas je pokušaj kiprizacije Bosne dok se međunarodni faktor ne umori i ne prizna status quo“.

*Koliko u svemu ovome Dodik ima podršku Beograda i Zagreba?

Ne znam koliko je podrške od Srbije i Hrvatske, ali i odsustvo kategoričkog neslaganja s retrogradnom retorikom i odlukama iz Beograda i Zagreba je u stvari podrška, i to od supotpisnica Dejtonskog sporazuma. Ono što meni kao nekom ko je preživio logore smeta jeste ta otvorena retorika mržnje, podjele, ponižavanja, ismijavanja.

Terminologija kao ’političko Sarajevo’, ’muslimanska strana’, negiranje bosanskog jezika, negiranje imena Bošnjak, izjave da su Bošnjaci podanički narod, bez kapaciteta i karaktera, da hodža arlauče… to je jednom riječju sramno! Šta da neko danas kaže ’pravoslavna strana’ ili da su Srbi podanički narod?

Pa, internet bi bio mali da apsorbuje reakcije sa svih strana. I ja bih se prvi usprotivio javno takvim izjavama. I ta terminologija nije ništa drugo nego dehumanizacija, a to je jedna od faza genocida i podsjeća na retoriku iz devedesetih i ideje Biljane Plavšić kako su ’muslimani’ inferioran narod ili da je etničko čišćenje prirodan proces.

*Dodik najavljuje da će do kraja januara RS doneti zakon o VSTS Republike Srpske. Koliko su njegovi potezi u skladu sa Ustavom BiH, i da li su uopšte pravno mogući?

Naravno da nisu. Bojan Bajić (predsednik Odbora za poslovnu etiku u Američkog trgovačkoj komori BiH) je nedavno javno naglasio i rekao da narod u RS uopšte nije informisan jer mu se servira samo jedna priča koja nije tačna. A, naglašava i da su ’mnoge nadležnosti prenijete tako što su se entiteti složili sa prenosom na nivo BiH, jer je prenos nadležnosti tako regulisan Dejtonom.

To je recimo slučaj s vojskom, FBiH i RS su se po Dejtonu složili da država preuzme nadležnost za vojsku, što je i logično. Koja još zemlja ima dvije ili tri vojske? I upravo se to i desilo, BIH je u skladu sa Dejtonom preuzela vojsku, a entiteti su u skladu sa Dejtonom odustali od te nadležnosti. To znači da je vlasnik te nadležnosti postala država BiH. I da bi se nadležnost za vojsku sada vratila entitetima, o tome mora da se složi sadašnji vlasnik te nadležnosti a to je država BiH.

Entiteti više po Dejtonu nemaju pravo da formiraju svoju vojsku sve dok Parlamentarna skupština BiH ne odluči da vrati nadležnost entitetima’.

Znači, bilo koja oblast koja je danas na nivou države ne može se tek tako prebacivati na entitete, u svakom slučaju ne na ovaj način, entitetskim zakonima koji bi trebali da stavljaju van snage državne.

Zamislite da opština Čačak formira svoju vojsku jer im se, eto, hoće? Pravno, potpuno ista je stvar danas s formiranjem entitetske vojske ili Tužilastva u Banja Luci. Zna se ko donosi koji zakon, i u tome nema razlike između BiH i Srbije ili Hrvatske. Po mnogima, pored namjere da se država na ovaj način obesmisli, razlozi su i u tome što se Dodik boji za vlastitu poziciju i istraga Tužilaštva koje nikad nisu zatvorene, a koje se tiču njega i njegovih ’poslova’.

U svakom slučaju, Tužilaštvo BiH je otvorilo istragu na osnovu prijava koje su već dostavljene, vidjećemo kako će to završiti.

 *Dodikov prijatelj Orban kaže da je veliki izazov sa BiH „integracija dva miliona muslimana“. Kako se Vi osjećate kao Bošnjak u Briselu, da li ste imali problema da se integrišete u evropsku zajednicu?

Bosanci i Hercegovci odavno važe kao najbolje integrisani stranci po Evropi, u nekim zemljama su čak uspješniji (recimo po prosjeku obrazovanja, kao u Danskoj), nego autohtono stanovništvo. Gradonačelnici Roterdama i Arnhema u Nizozemskoj su Marokanci, mnogi članovi parlamenata po Evropi, kao i fudbaleri i druge javne ličnosti su izbjeglice i migranti.

Ja se od 1994. bavim migracijama, radim preko 27 godina za Ministarstvo Sigurnosti i Pravosuđa Nizozemske, a zadnjih sedam godina i u Briselu, i niko me nikad nije pitao za porijeklo u kontekstu posla. Tako da je to još jedna tipična populistička izjava koju ne uzimam ozbiljno, niti bilo ko ko poznaje prilike po Evropi a i odlike bosanskog islama.

Mi smo Evropljani, i porijeklom, jezikom i kulturom, i mnogi Bošnjaci su ateisti, agnostici, a i oni koji su vjernici njeguju to u krugu svoje porodice, tako da stvarno ne znam na kojoj teoriji je bazirana ta izjava osim da malo podrži dodikovšinu o ’muslimanskom Sarajevu’ koje je i danas, uprkos stradanjima i izbjeglim, više multietničko nego većina gradova na Balkanu.

*Tužili ste Dodika prošle godine zbog jezika mržnje. Šta se s tim dešava? I kako vidite to što stranci, kao način da udovolje Dodiku da odblokira institucije BiH, traže ukidanje Inckovog zakona i usvajanje novog u Parlamentu BiH?

Podnio sam krivičnu prijavu zbog izjava da su Bošnjaci podanički narod bez karaktera i kapaciteta. To više nije sloboda govora ili populizam nego uvreda na nacionalnoj osnovi, znači diskriminacija, a i govor mržnje i to od nekog ko je položio zakletvu da će kao član Predsjedništva i moje države Bosne i Hercegovine poštovati zakon.

U decembru 2021. bio sam na razgovoru s nadležnim javnim tužiocem u Sarajevu i dao još jednu izjavu nakon koje očekujem i procesuiranje pred sudom.

Niko nije iznad zakona i ova tužba je jedan simbolički čin da se to i pokaže. Mnogo je važnije to što Dodik ovom politikom vodi zemlju u propast, društvenu i ekonomsku, a narod već godinama bježi jer ne vidi više perspektivu.

I to je tragično. Tragično je da ja više želim dobra bosanskim Srbima (kao i svim ostalim građanima BiH i Balkana) nego onaj koji danas tvrdi da predstavlja Srbe a dovodi ih do prosjačkog štapa svojim svakodnevnim ’srbovanjem’. Sva priča o nemogućnosti opstanka BiH je šarena laža ispod koje se krije pravi cilj, a to je novac i moć, znači lični interesi.

Prije petnaestak godina, bh. biometrijske lične karte bile su jedne od najmodernijih u Evropi i svijetu, ljudi su se vraćali iz dijaspore i investirali, kao Arifagić s farmom norveških krava ili Kahrimanović s Austronetom u mom Kozarcu. Danas investitori od Bosne bježe. Tako će biti sve dok se “carevi” igraju rata. Ipak, promjene nam ne mogu donijeti stranci, nego mi sami.

* Kako vidite nedavno šenlučenje srpskih policajaca u Priboju, kao incident ili pre plod sistema?

Takve pojave ne čude i dešavaće se sve dok Vučić, Vulin, Brnabić, Dačić, Dodik i drugi budu tvrdoglavo ponavljali da je dokazani genocid samo ’strašan zločin’, dok Ratko Mladić bude na muralima, a likovi kao ratni zločinac Vinko Pandurević odlikovani. Ili optuženi ratni zločinci kao bivši oficiri JNA, kao Radmilo Zeljaja skrivani u Srbiji. Ja se zločina počinjenih od strane vojnika Armije RBiH stidim, iako s tim nemam ništa.

Mi smo toliko bliski, svi bivši narodi bivše Jugoslavije i mislim da je vrijeme da se povuče crta s kreiranjem karata na Balkanu, prođe nas sve život u tome, a Evropa i svijet se ujedinjuju i napreduju. Ima ona tragična anegdota kenijskog vojnika UN-a koji je kad su ga pitali oko čega se vodio rat na Balkanu, rekao: ’Ni meni to ni danas nije jasno. Svi bijeli i svi imaju vode.’ Tako da, ni meni još nije jasno zašto Mladićev mural krasi Beograd i kako Sarajevo može biti ’muslimansko’ a četiri različite bogomolje se mogu naći u centru grada već vijekovima?

Pita li se iko, kao primjer, koliko džamija je ostalo u RS nakon rata? Samo jedna, a porušene su njih 534. Ko je ostao u Banja Luci ili Prijedoru…?

Tako da je i to još jedna šuplja priča, kako mi kažemo u Bosni. I dok se ovakve stvari ne budu spominjale kao opomena, a nove generacije učile da poštuju ljude bez obzira na vjeru i naciju, stalno ćemo biti u tim ’virtualnim rovovima’.

Trebaju nam svima pametni i mladi lideri, ljudi koji razumiju šta su ljudska prava, spremni da okrenu ploču kao što su i Francuska i Njemačka nakon Drugog Svjetskog rata, a danas najjače zemlje Evropske Unije. Ovi danas to nisu.

Protesti dijaspore 10.januara imaju jasnu poruku

U desetak gradova po svijetu najavljeni su protesti 10.og januara, što je samo po sebi uspjeh s obzirom na brojne mjere protiv pandemije, kao i to da je zima i da je 10. radni dan. Očekujem dobar odziv u Briselu, zatim u Rimu i Londonu, a nadam se i velikoj zainteresovanosti po gradovima u Švedskoj, Kanadi, u Ženevi, Oslu, Parizu i naravno u Sarajevu i Tuzli.

Želimo na ovaj način da pokažemo svijetu, a i samom Balkanu da mnogi od nas nisu za podjelu Bosne, da mi nismo tri zaraćena plemena kako nas pokušavaju predstaviti. Prema jednom istraživanju iz 2019. čak 74 posto građana BiH je ponosno na činjenicu da su Bosanci i Hercegovci.

U entitetu RS radi se o dvije trećine, tj. 66 posto, u FBiH 82, a u Brčko Distriktu 88 posto. Znači, za razliku od 1991, ova kriza je uzrokovana ličnim interesima vladajuće klike u Banja Luci, a ne stvarnim nezadovoljstvom ili strahom u narodu. To su poruke koje želimo poslati, kao i to da je dalje negiranje genocida i glorifikacija zločinaca nedopustivo. Ovo zadnje se ne odnosi samo na RS nego i najviše zvaničnike u Srbiji. Dok u Sarajevu na zidove crtaju Šumaherov lik, po Srbiji i RS-u nam se smješkaju Mladić i Draža Mihailović.

Ta politika je sramotna i ništa drugo nego psihološko trovanje vlastite djece. Mora se prekinuti s narativom da je ‘naša strana uvijek junačka i uvijek žrtva’, a ‘oni tamo su zločinci i lošiji ljudi’. Živimo u 21. vijeku i danas se sve može naći na internetu, tako da ne znam koliko još treba da traje to guranje glave u pijesak? Srbija je članica UN-a, kao i BiH, i samo po toj osnovi, lideri tih država moraju poštovati odluke UN sudova. Ne znam šta je tu nejasno?

To su poruke koje želimo poslati, a da ne ostane samo na jednom danu, pripremljeno je pismo za najviše svjetske državnike koje će tog dana biti pročitano i dostupno medijima.

Zbog toga je i primarni cilj najavljenih protesta u Evropi i svijetu pokazati da podjela BiH nije opcija. To ne želi većina građana, a s pravne strane, ne formiraju entiteti državu, već su 1995. entiteti formirani kao dijelovi Bosne i Hercegovine bez prava na otcjepljenje.

Osim toga, Bosna nije nastala u Dejtonu nego je bila država, kraljevina i prije dolaska Osmanlija, iako se danas svim silama pokušava predstaviti kao nešto vjestačko, a upravo entiteti su nastali vještačkim putem, znači nasiljem i crtanjem karata u Dejtonu, pa time i RS.