Decu želela da odgaja u Hrvatskoj, a ne u Sloveniji: Ko je hrvatska književnica Slavica Stojan koja smatra da Srbe „treba istrebiti kao bube“?

Nije poznato zašto je profesorka Stojan izabrala da javno promoviše mržnju i nasilje prema srpskom narodu, kako je to za Danas rekao Milorad Pupovac, ali odavno niko nije izazvao takvu lavinu negativnih komentara kao ona i u Hrvatskoj i u Srbiji.

Stojan je u autorskom tekstu za Dubrovački list, između ostalog, napisala:

“Kad se tako nešto uvuče u kuću, treba se ozbiljno boriti ili napustiti kuću. Ni govora da bi neko izašao iz svoje kuće. Treba se boriti s bubama, nikad ne dopustiti da kuću preplave, da mile po trpezi i po posteljini, nego ih strpljivo i trajno iskorenjivati. Posle niza godina uspešne borbe i nadjačavanja njihove prepravljivačke strategije, one nestanu. Ne znam da li trajno, ali iz moje kuće su nestale i već ih dugo nema. Tako i s predatorima koji nam vrebaju s granice. Čovek se ne smije opustiti“.

Stojan tvrdi kako je bube jako teško ukloniti, bez obzira na metod koji se koristi, bilo to gaženje nogama, otrovima ili pak, koristiti bacač plamena.

Povod za njen tekst je, kako je navela, “srpsko svojatanje dubrovačkog kulturnog nasleđa”.

Oni su, smatra ova hrvatska književnica, za koju Vedrana Rudan nije čula, vrsta agresivno-invazivne čeljadi koji jednostavno ne odustaju.

“Baš kao i ove gore bube, koje se uvuku u kuću. Baš zato moramo delovati. Svih ovih godina pišem objavu, izjavu, podnesak. Napisaću jednu te istu kratku izjavu i jednostavno ću je starinski šapirografirati”, dodala je.

Potom piše da posle niza godina uspešne borbe i nadjačavanja njihove prepravljivačke strategije, one nestanu.

“Ne znam je li trajno, ali iz moje kuće su nestale i već ih dugo nema. Tako i s predatorima koji nam vrebaju s granice. Čovek se ne sme opustiti”, smatra Stojan.

Kako piše na sajtu Matice hrvatske, Stojan je rođena u Dubrovniku 29. oktobra1951.

Diplomirala je kroatistiku u Zagrebu 1974. i magistrirala iz oblasti savremene hrvatske književnosti na Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku 1978. godine.

Doktorirala je iz oblasti renesansne književnosti i kulturnog života u Dubrovniku 1991. godine na Univerzitetu u Zadru.

Dugi niz godina predaje na Hrvatskim studijima Univerziteta u Zagrebu kao redovna profesorka.

Bavi se naučno-istraživačkim radom kao naučna savetnica u stalnom zvanju Instituta istorijskih nauka HAZU u Dubrovniku, gde je i na poziciji direktorke.

Predsednica je dubrovačke podružnice Matice hrvatske i članica Glavnog odbora.

Članica je i Društva hrvatskih književnika.

“Nakon završenoga studija kroatistike na Sveučilištu u Zagrebu vjenčala sam se sa svojim suprugom Antom Stojanom. U 25. godini postala sam majka najstarijoj kćeri Mari, a uskoro i mlađoj Petrici. Živjeli smo u Republici Sloveniji punih sedam godina. Bila sam zaposlena u osnovnoj školi u Portorožu. Sagradili smo na slovenskoj obali udobnu obiteljsku kuću, iz koje se pogled širio na hrvatsku Savudriju i njezinu obalu, koju smo svakodnevno čeznutljivo gledali. Djeca su uskoro počela govoriti slovenskim jezikom. Odlučili smo se vratiti u Hrvatsku da u domovini podižemo djecu. Došli smo u Zagreb ranih osamdesetih. U Zagrebu, u kojem sam godinama uzaludno tražila bilo kakav posao povezan s mojom strukom, uskoro nam se rodio i sin Ante. Sedam godina, obilazeći redovito Zavod za zapošljavanje, bavila sam se samo svojom djecom i tek povremeno nešto lektorirala“, priča Stojan u tekstu Portret matičara: Stanislava Slavica Stojan, predsednica Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku.

Kako se navodi na sajtu Hrvatske akademije znanosti u umjetnosti, Stojan istražuje stariju hrvatsku književnost i istoriju svakodnevice.

Gostujuća je profesorka na više evropskih univerziteta.

Objavila je 17 knjiga i više od stotinu izvornih znanstvenih radova.

Odgovorna je urednica Dubrovnika, časopisa za kulturu i nauku.